Sjeća se kada je ispratila Stefana u Novi Sad, da li je mogla da ga spriječi da nekako promijeni tok sudbine. Sva pitanja ostala su bez odgovora, zna da nebesku nepravdu ne može da ispravi, ali neće imati mira sve dok ljudsku ne izvede na čistac. Uzalud progoni, prijetnje, laži i podmetanja.
Svoju priču u Da sam ja neko, Dijana Hrka započinje riječima da je živjela na relaciji Bosna, Crna Gora, Srbija.
“Mada sam na Republiku Srpsku razočarana zbog svega, što ne vide istinu, izdali su me. Došli su na miting, a nije trebalo. Ja sam mogla da uzmem pare i da budem ko zna gdje. A šta bi radila ova djeca i zemlja. Ja sam i otišla tri mjeseca i htjeli su naši da me ubiju. Onda sam se vratila, neka me ubiju ovdje”, rekla je Hrka.
Kaže i da Stefana stalno sanja.
“Raspadnem se milion puta, ali kad se sjetim da sam potrebna toj djeci i svom djetetu. Stefan mi uvijek da znak da krenem i da ću izgurati”, rekla je.
Prisjetila se i tog kobnog, 1 novembra.
“On je taj dan čekao djevojku, planirali smo da kupimo stan, nas troje, kad sam čula da je pala nadstrešnica ni na kraj pameti mi nije bilo. Rekla sam ne smijem da ga zovem, imam strah. Zovem, nije dostupan, šaljem poruku, nije odgovorio. Kad nije odgovorio sve je bilo jasno. Sestrina djeca su zvala policiju, bolnicu. Otišla sam u policiju Voždovac, ja sam znala da je mrtav. Znala sam da čekaju nešto”, priča Dijana Hrka.
Na konstataciju da malo znamo o ljudima koji su stradali 1. novembra u Novom Sadu, Dijana priča kakav je bio Stefan.
“Bio je duša, znao je kada ga ljudi lažu, ali rekao je neka mama, treba im dati šansu. Volio je da slika, volio je umjetnost, jako je inteligentan. Stefan je mnogo emotivniji od Nemanje, znao je da zaplače i pusti suzu, Nemanja neće. Volio je uvijek da pomnogne i izađe u susret. Bio je naivan i vjerovao ljudima. Radio je u jednoj firmi a taj dan je otišao da sačeka djevojku, ali nisam znala da ga nikad neću vidjeti. Čuli smo se, rekao je mama, imao sam košmare. Stalno je u poslednje vrijeme imao košmare, skako je noću, buncao. Ali ako je to od Boga želja, samo da nijedna majka ovo ne doživi, ne želim nijedna majka da sahrani svoje dijete”, rekla je ona.
Da je neko…
“Da sam ja neko, smijenila bih sve sa vlasti, policiju, sudstvo, ljekare, sve bi ih smijenila. Imamo mnogo pametnih ljekara, sudija, tužilaca, da dobijem pravdu za svoje dijete”.
Nakon svaga postala je još veći borac i sada želi da zna ko je kriv za pad nadstrešnice.
“Nepravda je učinjena. Ja dijete ne mogu da vratim, ali hoću da znam ko mi je ubio dijete. Vučić je kriv za sve, Informer je kriv za sve, to su dva najveća zla u Srbiji. Od njih zlo potiče, od njega kao predsjednika i te kuće koja prenosi najveće laži. On nas naziva teroristima”, kaže Hrka.
Da li je pokušala da traži pravdu i bez studenata?
“Jesam, prvo mi je pao na pamet Ivan, rekla sam je l hoćete da me zastupate. Znala sam dokle ću ići, trebao mi je advokat koji neće reći ne, on je častan čovek, odan narodu i djeci. Pravda mi znači da znam ko mi je ubio dijete, da se znaju imena i firme, da znamo da nemamo predsjednika, da imamo zdrave korijene za budućnost”, rekla je Hrka.
Podsjeća da je nekad radila i tri posla, a da joj država nikad nije ni ponudila pomoć kao samohranoj majici.
“Nijedna majka u Srbiji nema prava. Nemanjini profesori su me razumjeli, nikad me niko nije pitao kako mi je. Ako znate da je jedno dijete operisano, niko nije pitao šta se radi na dječijim klinikama. Kako je došao Vučić na vlast nama je krenulo zlo, jednom radikal uvijek radikal, uništili su nas”, dodaje.
Ja sam sa studentima non stop na vezi, oni me održavaju u životu, navodi.
“Oni su ustali zbog mene, sad ja moram zbog njih. Ja ne tražim bolju Srbiju za sebe, i Vučićeva i Dačićeva djeca žive ovdje, oni su se nakrali za tri života. On hoće leteće automobile a mi nemamo kanalizaciju, nemamo djeci da damo šta da jedu. On je lud, on je psihopata. Nijedan čovjek to ne bi uradiio”, rekla je Hrka.
Dobila je i mnogo prijetnji i dalje ih dobija.
“Ja se ne plašim, moj strah je umro 1. novembra. Nema šta mi ne pišu i roditelji i političari. Policajac koji ima hrvatski broj mi je poslao poruku, kad su me odveli u VTK ja sam shvatila da nemamo ni policije ni sistema. Bio je jedan dečko u VTK vidjelo se da je normalan. Pokušaću da živim zbog Stefana, on ne bi volio da nosim crninu. On bi volio da sam sređena, našminkana, on je to volio. Prije svega sam bila najveći veseljak, da pomognem gdje god mogu. Ova Dijana nije ta, ali pokušaću zbog Stefana da se vratim”, zaključila je.
Izvor: N1 Info
