Ratko Knežević: Ako je Maduro mogao da bude uhapšen, mogao je i Milo Đukanović

Reagujući na vijest i fotografiju koje prate najave hapšenja Madura i njegovog izvođenja pred američko pravosuđe, Ratko Knežević je poručio da bi upravo takva slika trebalo da stoji na stolu crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva.
„Ovu sliku bi jutros trebalo pokazati Specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i čelnicima navodno reformisane crnogorske policije“, naveo je Ratko Knežević.
Prema riječima Ratka Kneževića, identičan epilog morao je da doživi i, kako tvrdi, „kreator balkanske narko-Kolumbije“.
„Ovako je, u saradnji sa američkom DEA, trebalo da završi i padre dei tutti padroni oba balkanska narko-klana, nazvana po bokeškim toponimima – Milo Đukanović“, tvrdi Ratko Knežević.
Ratko Knežević smatra da je politički i bezbjednosni sistem Crne Gore decenijama bio hijerarhijski organizovan, te da bez saglasnosti vrha vlasti nijedan veliki kriminalni posao nije mogao biti realizovan.
„Da li iko ozbiljan vjeruje da su šefovi policije, tajnih službi, pravosuđa, predsjednica Vrhovnog suda i njen sin – državni tužilac – mogli švercovati tone droge bez znanja i odobrenja Mila Đukanovića?“ pita Ratko Knežević.
On podsjeća da su danas mnogi visoki funkcioneri tog sistema u pritvoru ili pod istragama, dok je politički vrh, prema njegovom mišljenju, i dalje ostao izvan domašaja pravde.
U svojoj ocjeni Ratko Knežević ide i korak dalje, povlačeći ideološku i istorijsku paralelu.
„Zanimljivo je da gotovo sve bivše komunjare, deklarativni pobornici kolektivizma i jednakosti, završe kao narko-dileri, kleptokrate i oligarsi“, navodi Ratko Knežević.
Povod za ovakve tvrdnje bila je vijest o mogućem hapšenju venecuelanskog predsjednika Madura i njegovom izručenju Sjedinjenim Američkim Državama, gdje ga terete za narko-terorizam i saradnju sa međunarodnim kartelima.
Na kraju, Ratko Knežević poručuje da Crna Gora još čeka sopstveni trenutak političke katarze.
„Ako međunarodna pravda može da stigne Madura, onda je jasno da je mogla i Mila Đukanovića. Pitanje je samo – zašto nije“, zaključuje Ratko Knežević.