On naglašava da se smisao ove odredbe često pogrešno interpretira u javnosti, pa je važno naglasiti da ona nije uvedena da bi pojedincima davala povlašćen položaj, već da zaštiti državu i javni interes u izuzetnim i rijetkim situacijama.
Iz Kabineta Jakova Milatovića juče je saopšteno da je od Ministarstva pravde zatraženo da hitno postupi u skladu sa zakonom, pokrene postupak po službenoj dužnosti, prikupi potrebne informacije od nadležnih organa i dostavi obrazloženi predlog za pomilovanje bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić, kako bi predsjednik države mogao odlučivati u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja.
Ministar pravde Bojan Božović neće se uplitati u rad Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) niti preporučiti Milatoviću pomilovanje u slučaju bivše ministarke Vesne Bratić, objavile su današnje Vijesti.
Vukčević za CdM kaže da je član 17 institut zaštite države, a ne institut zaštite okrivljenog.
“Njegova suština je da omogući Vladi, odnosno ministru pravde, da interveniše samo u slučajevima kada bi nastavak krivičnog postupka mogao da ugrozi javni interes, bezbjednost, rad bezbjednosnih službi, međunarodne odnose ili druge vitalne državne funkcije. U tim izuzetnim situacijama, interes države da se postupak obustavi prevazilazi interes da se postupak vodi do kraja”, rekao je sagovornik CdM-a.
On napominje da primjeri iz komparativne prakse jasno pokazuju da se ovakav mehanizam eventualno može koristiti kada bi krivični postupak otkrio povjerljive ili tajne podatke, bili kompromitovani operativci ili metode bezbjednosnih službi, moglo doći do ozbiljnog međunarodnog ili diplomatskog poremećaja, ili kada bi vođenje postupka predstavljalo instrument spoljnog političkog pritiska.
“Dakle, član 17 se aktivira samo kada postoji izrazit i dokazan državni interes, a ne kada postoji privatni interes pojedinca ili njegove porodice. Zato zakon izričito predviđa da postupak može pokrenuti samo ministar pravde – po službenoj dužnosti. Okrivljeni to ne može tražiti, porodica to ne može tražiti, a predsjednik države ne može pokrenuti postupak bez inicijative Ministarstva”, jasan je Vukčević.
U konkretnom slučaju, pojašnjava on, ministar pravde je jasno saopštio da neće pokrenuti postupak po članu 17.
“Podržavam tu odluku i smatram je potpuno opravdanom, jer pravno i suštinski nijesu ispunjeni uslovi koji bi dozvolili primjenu ovog izuzetnog instituta. U ovom predmetu ne postoji javni interes takve snage koji bi opravdao interventno obustavljanje krivičnog gonjenja. Odluka ministra time potvrđuje zakonitost, institucionalnu stabilnost i poštovanje principa vladavine prava”, istakao je sagovornik CdM-a.
Vukčević naglašava da bez aktiviranja člana 17 od strane ministra, predsjednik države pravno nema ovlašćenje da odlučuje o pomilovanju prije pravosnažnosti presude. To je, dodaje on, važno ograničenje koje sprječava zloupotrebe instituta pomilovanja i osigurava da se pravni poredak ne može zaobići političkom voljom.
“Smatram da član 17 mora ostati strogo izuzetan i restriktivan mehanizam, koji se primjenjuje samo onda kada to zaista nalaže javni interes. Takav pristup jača pravnu sigurnost, štiti institucije i potvrđuje da u Crnoj Gori zakon mora biti iznad politike”, precizirao je Vukčević.
On se osvrnuo i na pitanje pritvora u predmetima koji se odnose na krivično djelo zloupotrebe službenog položaja
“Na kraju želim reći i to da i u slučaju profesorice Bratić, ali i u svim drugim slučajevima gdje je riječ o krivičnom djelu zloupotreba službenog položaja pritvor nije nužan i potreban jer postoje materijalni dokazi u papirima te da naši sudovi olako određuju pritvor i daju prenaglašeni značaj mogućnosti uticaja na svjedoke i bjekstvu, dok se ista svrha može postići manje restriktivnim mjerama poput kućnog pritvora i jemstva”, zaključio je Vukčević za CdM.
Izvor: CdM
