Prema podacima iz novog vodiča, sepsa svake godine pogađa milione ljudi širom svijeta, a smrtni ishod nastupa kod trećine do šestine oboljelih. Klinički dokazi, međutim, potvrđuju da rano prepoznavanje i pravovremena terapija drastično poboljšavaju izglede za preživljavanje.
„Zlatni sat“ kao imperativ
Jedna od ključnih odredbi protokola je hitnost u postupanju. Sepsa i septični šok definisani su kao hitna stanja, pri čemu se preporučuje da liječenje i hemodinamsko zbrinjavanje započnu odmah. Za pacijente sa visokom vjerovatnoćom sepse ili u septičnom šoku, protokol nalaže primjenu antimikrobne terapije što je prije moguće, idealno u roku od jednog sata od prepoznavanja stanja.
Ministarstvo zdravlja formiralo je Radnu grupu koja je izradila ovaj nacionalni vodič, oslanjajući se na međunarodne smjernice „Surviving Sepsis Campaign“. „Kao zdravstveni sistem sa ograničenim resursima – organizacionim, tehničkim i akademskim – opredijelili smo se za primjenu međunarodno priznatih i dokazima zasnovanih preporuka, uz realan i primjenjiv osvrt na mogućnosti njihove implementacije u svakodnevnoj kliničkoj praksi“, navodi se u dokumentu Ministarstva zdravlja.
Standardizacija dijagnostike i skrininga
Protokol uvodi obavezne alate za skrining pacijenata sa visokim rizikom, koristeći sisteme kao što su SOFA i qSOFA skorovi, NEWS ili MEWS. Naglašeno je da qSOFA ne smije biti jedini alat, već da se koristi u kombinaciji sa kliničkom procjenom.
Vodič precizira i inicijalne korake zbrinjavanja: primjenu najmanje 30 mL/kg kristaloidnih rastvora tokom prva tri sata kod pacijenata sa hipoperfuzijom.
„Za bolnice i zdravstvene sisteme preporučujemo primjenu programa unapređenja kvaliteta liječenja sepse, koji uključuje skrining kod akutno oboljelih pacijenata sa visokim rizikom, kao i standardne operativne procedure (SOP) za liječenje“, navodi se u dokumentu.
Kod odraslih pacijenata sa sepsom ili septičnim šokom kojima je potreban prijem u jedinicu intenzivne njege, predlaže se prijem u roku od 6 sati.
Kontrola infekcije i racionalna upotreba antibiotika
Poseban akcenat stavljen je na racionalnu primjenu antimikrobne terapije. Preporučuje se uzimanje mikrobioloških uzoraka prije započinjanja terapije, pod uslovom da to ne odloži primjenu lijekova za više od 45 minuta. Takođe, sugerišu se kraće kure liječenja, ukoliko postoji adekvatna kontrola izvora infekcije i klinička stabilizacija.
„S obzirom na to da ne postoji ‘zlatni standard’ za dijagnozu sepse, ljekar ne smije kod pacijenta sa organskom disfunkcijom imati diferencijalnu dijagnozu koja uključuje samo sepsu. Kod trećine pacijenata kojima je inicijalno postavljena dijagnoza sepse, naknadno se utvrdi da se radi o neinfektivnim stanjima. Najbolja praksa je kontinuirano procjenjivati pacijenta i prilagođavati terapiju u skladu sa promjenama kliničkog toka“, navodi se u izvještaju.
Dugoročni oporavak nakon sepse
Novi protokol ne završava se otpustom iz bolnice. Dokument prepoznaje da preživjeli često prolaze kroz dug i složen put oporavka, suočavajući se sa fizičkim, kognitivnim i emocionalnim problemima.
Preporučuje se pružanje usmenih i pismenih informacija pacijentima o sepsi i post-sepsa sindromu prije otpusta, usklađivanje terapije lijekovima pri napuštanju bolnice i upućivanje na rehabilitacione programe za pacijente koji su bili na mehaničkoj ventilaciji duže od 48 sati.
Radna grupa zaključuje da sprovođenje ovih preporuka zahtijeva multidisciplinarni pristup i čvršću saradnju između bolničkog sistema i ljekara primarne zdravstvene zaštite.
Izvor: RTCG
