U presudi, koju je donijelo vijeće Višeg suda sastavljeno od sudija Milene Matović, Ane Bečanović i Sonje Drašković, donijelo je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev Boškovića koji je zbog navodnih duševnih bolova, usljed povrede časti i ugleda tražio 10.000 eura.
Konstatuju i da je presuda Osnovnog suda donijeta bez počinenjih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Podsjećamo, bivši ministar je u tužbi naveo da je doživio duševne bolove nakon što je sa stranice Demokrate – Aleksa Bečić na društvenoj mreži Fejsbuk objavljen video zapis sa komentarom „Bošković skandira Miliki Čeku Dačevića“. Radi se o video snimku nastalom 16. novembra 1992. godine u Pljevljima, na kojem se vidi da grupa ljudi skandira Miliki Čeku Dаčeviću, četničkom vojvodi i vođi paravojnih snaga u tom periodu. Na snimku je bio zaokužen dio glave jedne osobe u masi, za koju je ja pomenute stranice napisano da je Bošković. Prema navodima Boškovića, namjera je bila da se ubijedi javnost da se na snimku nalazi upravo on, a krajnji cilj je bila, navodno, diskreditacija njegovog lika i političkog protivnika.
Bošković je rekao i da je više puta javno demantovao da je riječ o njemu. Međutim, iako je Bošković tvrdio da je zbog ovog snimka doživio duševnu bol usljed povrede časti i ugleda, te tražio nadoknadu od 10.000 eura, sud je zauzeo drugačiji stav i odbio tužbu kao neosnovanu. Uz to Bošković mora da isplati 937,50 eura za troškove postupka.
U obrazloženju suda se navodi da je Bošković tužio Bečića, iako je svjedočenjem utvrđeno da video zapis nije objavio on, već je objavljena sa zvaničnog naloga političke partije čiji je lider.
„Nasuprot žalbenim navodima tužioca, kako to pravilno cijeni i prvostepeni sud, sama činjenica da se na Facebook profilu političke partije „Demokratska Crna Gora“, nalazila fotografija i ime i prezime ovdje tuženog, kao njenog predsjednika, te pravilan zaključak koji proizilazi iz provedenih dokaza da tuženi nije imao bilo kakve veze sa objavljivanjem spornog sadržaja na navedenom fb profilu, ukazuje da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari, u kom pravcu prvostepeni sud daje jasne, argumentovane i dovoljne razloge na koje se upućuje žalilac. Kod takvog stanja stvari, žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepene presude, pa je žalbu tužioca valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
Ovaj sud je cijenio i ostale navode žalbe, ali je našao da isti nijesu od uticaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari“, zaključuje se u presudi.
Izvor: Gradski.me
