On je juče komentarisao najavu Milatovića da će inicirati izmjene Ustava Crne Gore, kojima bi se definisalo da za zakone koje šef države vrati najvišem zakonodavnom domu na ponovno odlučivanje, bude neophodna potvrda kvalifikovane većine, najčešće dvotrećinske ili tropetinske, umjesto one proste, koja podrazumijeva glas više od polovine.
Prema riječima našeg sagovornika, takva odredba dovela bi do blokade u usvajanju zakona, pa u prijedlogu predsjednika ne vidi „ni opravdano, ni racionalno rješenje“.
DRUGO GLASANJE
Moguća izmjena Ustava, koju je Milatović najavio tokom obraćanja novinarima u susret jučerašnjem ponovnom glasanju za zakone o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Sporazumu o saradnji sa Emiratima, samo je jedna u nizu „prijetnji“ kojom je predsjednik izrazio nezadovoljstvo svojom aktuelnom ulogom na političkoj sceni, ali i u crnogorskom društvu uopšte. On je tom prilikom kazao kako ovakva rješenja već postoje u ustavima pojedinih zemalja članica Evropske unije, ali nije precizirao u kojim.
S druge strane, Vukčević pojašnjava da su prava predsjednika Crne Gore u skladu sa državnim uređenjem.
– Ono što predsjednik ima, čak i u eminentno parlamentarnim sistemima, jeste suspenzivni veto. To znači da predsjednik može jedanput vratiti zakon, nakon čega parlament, bez obaveze daljih posebnih procedura, ponovo odlučuje o tom zakonskom tekstu – naveo je on.
Prijedlog Milatovića smatra adekvatnim za predsjedničke sisteme, ali ne i za parlamentarne, u kojima Skupština ima centralnu ulogu u odnosu na tri grane vlasti. Zbog toga predložene izmjene vidi kao osnov za buduće blokade u usvajanju zakona u Crnoj Gori.
– Nije slučajno što je ustavotvorac predvidio da se određeni zakoni usvajaju prostom većinom. Uvođenje sistema u kojem bi za ponovno izglasavanje bila potrebna kvalifikovana većina značilo bi da se balans između predsjednika i Skupštine pomjera u korist predsjednika. Drugim riječima, takvo rješenje više bi ličilo na predsjednički ili polupredsjednički sistem, nego na parlamentarni – kazao je naš sagovornik.
Vukčević smatra da prijedlog Milatovića nije ni opravdano, ni racionalno rješenje upravo zbog potencijala koji bi postojao za blokiranje procesa usvajanja zakona u Crnoj Gori.
– Posebno ako se uzme u obzir da je Ustav već napravio jasnu razliku između zakona za koje je potrebna dvotrećinska većina. To su oni koji su, sami po sebi, od posebnog značaja i za koje je predviđen viši stepen saglasnosti, poput zakona iz oblasti izbornih ili imovinskih i sličnih pitanja. Za sve ostale zakone predviđena je prosta većina, odnosno većina od ukupnog broja poslanika – naveo je on.
PROMJENE USTAVA
Prijedlog Milatovića stiže u trenutku kada su izmjene Ustava neminovne kako bi se i najviši zakonodavni akt uskladio sa zahtjevima iz procesa pregovaranja Crne Gore sa EU oko punopravnog članstva u toj ekonomsko-političkoj zajednici. To se, prije svega, odnosi na sastav i rad Sudskog i Tužilačkog savjeta.
No, sve češće se pominju i mnoge druge moguće izmjene Ustava koje predlaže kako vlast, tako i opozicija. Takve pokušaje izmjene najvišeg zakonodavnog akta u državi Vukčević smatra prilično spornim.
– Očigledno su nosioci političke vlasti u Crnoj Gori zanemarili činjenicu da je Ustav najviši pravni akt i da nije niti potrebno, niti ozbiljno za jednu državu i uređeno društvo da se tako često mijenja. Ustav nije zakon, a ni zakone ne bi trebalo mijenjati brzo i često. Zato nije dobro da se iz političkih razloga poseže za njegovom promjenom – dodao je sagovornik Pobjede.
Po njemu, Ustav treba mijenjati samo onda kada za to postoji stvarni i suštinski razlog.
– Riječ je o opštem aktu koji ne uređuje pojedinačne odnose i pitanja, već na generalan način uređuje državno i društveno uređenje Crne Gore. Zbog toga nijesam pristalica brzih promjena Ustava, već, naprotiv, sistematskih i promišljenih rješenja – zaključio je Vukčević.
Ovakve ocjene predstavljaju jasno upozorenje na sve one koji žele praktično preko noći da izmijene najviši pravni akt, pa čak i karakter države, čemu bi se morali suprotstaviti kako politički akteri, tako i cijelo društvo.
Izvor: Pobjeda
