Piše: Vojin Grubač
Naravno da se između PES-a i ZBCG-a ne može postaviti znak jednakosti uopšte, jer se radi o potpuno različitim ideološkim konceptima. Doduše, oba ta koncepta su protiv političkog krila kriminalne hobotnice – kako mnogi nazivaju DPS.
Znak jednakosti se može postaviti između DPS-a i djelovanja vrha te političke organizacije na stapanju organizovanog kriminala i institucija države Crne Gore. Taj znak se, dodatno, može staviti između nikšićkog DPS-a i potpuno uništene privrede Nikšića, koji je nekad bio moćni industrijski centar. Zbilja, kako to da nosioci zla i iskopanja privrede Nikšića, ali i potpunog uništenja institucija države i ekonomije Crne Gore, sada „poginuše za spomenikom Joki Baletić“? Nešto tu nije logično! Odgovor je prost – radi se o licemjerima i političkim manipulatorima prve vrste, kojima je groš cijena.
Ideološka igra GP URA na emocije
Povodom ovoga slučaja javnosti se obratio novoizabrani predsjednik OO URA Nikšić Darko Nikolić, koji je saopštio da je na sjednici održanoj 16. marta Savjet za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova u Nikšiću odbio inicijativu Građanskog pokreta URA za podizanje spomen-obilježja Joki Baletić, simbolu hrabrosti i otpora fašizmu, maloljetnoj heroini Drugog svjetskog rata. A potom nastavio u demagoškom stilu: „Krijući se iza ‘uzdržanih’ glasova, članovi Savjeta iz odborničkih klubova koalicije ‘Za budućnost Nikšića’, Demokrata i PES-a jasno su poručili da za njih i za političke partije koje predstavljaju Joka Baletić nije ni simbol otpora, ni personifikacija antifašizma, ni crnogorska heroina – već da je to ime koje treba da se izbriše iz kolektivnog sjećanja i koje treba da bude zaboravljeno u gradu pod Trebjesom“, tražeći da „politički subjekti koji su stali iza sramne odluke o odbijanju naše inicijative bez odlaganja javnosti pruže obrazloženje i pred Nikšićankama i Nikšićanima
A zatim ide igra na emocije, gdje kaže: „Kome smeta partizanka koja je onog 9. maja 1942. godine jurišala na italijanske okupatore i njihove saradnike“, „koja je nakon zarobljavanja i višednevne torture odbila da izda saborce“, „sedamnaestogodišnjakinja koja je ponosno podigla vezane ruke kličući slobodi i nije dozvolila dželatu da joj stavi omču oko vrata, već je to učinila sama?“ Da bi na kraju dotični lik konstatovao kako je GP URA „pokret utemeljen na antifašističkoj tradiciji Crne Gore“, te da će spomen-obilježje Joki Baletić biti „uskoro i tamo gdje treba da bude, na centralnom gradskom trgu, da dignutim rukama zauvijek podsjeća zašto smo ga nazvali upravo – Trgom slobode“.
Sva ova plamena ali šuplja priča ima jedna krupan defekt, a to je zaborav. Kada je Dritan Abazović bio premijer, mogao je podići deset spomenika Joki Baletić da je htio, a nije niti jedan. Da je tada GP URA pokrenula inicijativu, dobili bi podršku DPS-a i svih njihovih satelita. To ih nije zanimalo. A sada Nikolić svira uz diple.
Političko haluciniranje poslanice Aleksandre Vuković-Kuč
Potpredsjednica DPS-a i poslanica Aleksandra Vuković-Kuč reagovala je na mreži Iks na ovaj način: „Ko ne diže spomenik Joki Baletić, diže ruku protiv antifašizma. I diže ruku na nezavisnu, građansku i evropsku Crnu Goru. Sramota je ono što su uradili predstavnici NSD-a, DCG-a i PES-a u Nikšiću. Sve nas je obuzeo stid zbog njihovoga čina. Ovo nije lokalna priča. Ovo je jasan znak kakvu vlast ima Crna Gora na čelu sa Milojkom Spajićem, čiji nam PES servira trobojke i ruga se Joki Baletić — ženi koja je dala život za slobodu Crne Gore, prkoseći fašistima i domaćim izdajnicima.
Joka Baletić je obješena 9. maja 1942, kada je strijeljan i Ljubo Čupić. Zar je slučajno što se 9. maj slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope? E pa — mi u Crnoj Gori fašizam nijesmo pobijedili. Đe ima mjesta za Pavla Đurišića, a nema ga za Joku Baletić, tu počinje najjeziviji istorijski revizionizam i politička izdaja.“
Aleksandra nam priča o revizionizmu i političkoj izdaji a pripada DPS-u, partiji koja je srušila sve ideje socijalizma, poništila smisao svih žrtava NOB-a uključujući i žrtve Joke Baletić i Ljuba Čupića. Kako to?
Aleksandra pripada partiji koja se u sprezi sa OKG trideset godina kroz državne sisteme zanimala švercom cigareta i kokaina, uništila sve resurse Crne Gore i zaposlila preko 20.000 ljudi s lažnim diplomama.
Tek sada se sjetila Joke!? Aleksandra očito živi u paralelnim svjetovima i potcjenjuje inteligenciju naroda.
Ulica i spomenik Joki Baletić već postoji u Nikšiću
Nebojša Babović, jedan od istaknutijih intelektualaca Crne Gore, čije se intervencije godinama nalaze u okvirima sjajne demistifikacije političkih ludila, imao je osvrt na svom FB profilu u vezi ove teme. Evo toga osvrta: „DPS je imao na raspolaganju skoro 80 godina za spomenik Joki Baletić. Nego su se sjetili antifašizma kada su počeli da završavaju iza rešetaka. Zato vrlo namjerno biraju za novootkrivene heroje NOB-a one kojima su sudili četnici, jer žele da naprave istorijsku paralelu.
Između Baletićeve i Čupića sa jedne strane i Simovića, Katnića i Đukanovića s druge. Zato se i onako vještački smiju sa lisicama, ne bi li kopirali Ljubov osmjeh. Jer i njih danas hapse četnici.
Što se narodnog heroja Joke Baletić tiče, ona već ima spomen-obilježje u Nikšiću u vidu ulice i ne samo da ima ulicu, nego je njena spomen-ploča već dio zajedničkog spomenika nikšićkim narodnim herojima.“
U foto-prilogu, Nebojša je dao mapu s obilježenom ulicom Joke Baletić u Nikšiću, ali i foto njene spomen-ploče na spomeniku Palim borcima pod Trebjesom, gdje piše: Baletić Mihaila Joka (1923–1942). Imala je devetnaest godina.
Dakako, tu je i spomen-ploča Ljubu Čupiću (1913–1942). Inače, taj spomenik je podignut u znak sjećanja na više od 1.500 poginulih sa teritorije opštine Nikšić u toku Drugog svjetskog rata, nalazi se u neposrednoj blizini mjesta na kome su 9. maja 1942. godine italijanski vojnici ubili 32 rodoljuba – partizana, koji su u aprilu iste godine zarobljeni u borbama za Nikšić, kao odmazdu za vojne gubitke. Radilo se o odmazdi italijanskog okupatora ne samo za vojnike ubijene u borbama, već i za ratne zarobljenike, Italijane koje su partizani likvidirali po kratkom postupku. Da li su zarobljeni italijanski vojnici morali biti likvidirani, ili je razumnije bilo razmjeniti ih za naše ljude koji su strijeljani pod Trebjesom – svako može za sebe dati odgovor. Većina javnosti će smatrati da je razmjena bila jedino razumno rješenje.
Joka kao paravan za politikantske igre DPS-a i GP URA
Vidjeli smo kako su Aleksandra Vuković-Kuč i Darko Nikolić iz GP URA politikantski, licemjerno i kočoperno digli tenzije u ovom slučaju i postavili mnoštvo pitanja. Na njihova pitanja odgovor je lak i nalazi se u obliku kontrapitanja.
Recimo, Aleksandri Vuković-Kuč: ako ocjenjuje da je sramota što se sada nije glasalo za dizanje toga spomenika, postavlja se pitanje: o čemu ona uopšte priča i da li je pomalo zaboravna? DPS je vladao Crnom Gorom i Nikšićem trideset godina, a Aleksandra Vuković-Kuč nikada nije pokrenula inicijativu da se spomenik Joki Baletić podigne. Kako to? Ne samo ona, nego niko iz DPS-a. To je prava sramota i licemjerje. Ćutati trideset godina, a sada se probuditi. Zato Aleksandra gubi pravo na bilo kakav komentar i osvrt po ovom pitanju.
Što se tiče Darka Nikolića iz GP URA, vidjeli smo u ovom tekstu njegove plamene tirade o tome kako je GP URA „pokret utemeljen na antifašističkoj tradiciji Crne Gore“!? To nije tačno. Dokaz je činjenica da za vrijeme Vlade Dritana Abazovića nije podignut spomenik Joki Baletić. Da im je do toga spomenika bilo stalo, to se lako moglo završiti. Demokrate i ZBCG su tada bili u opoziciji, pisnuti nisu smjeli jer bi izgubili mjesta po dubini. Što nijeste tada digli spomenik Joki, Nikoliću?
Opet, i jedni i drugi spominju PES. PES-a nije bilo za trideset godina vladavine DPS-a, niti za vrijeme vladavine premijera Abazovića. Bez PES-a se to moglo riješiti vrlo lako. Šta se čekalo? Čekao se PES?
DPS je za vrijeme Vlade Abazovića bio dio parlamentarne većine, pa su se DPS i GP URA tada mogli lako dogovoriti oko spomenika Joki Baletić. Zašto nisu? Nije im to na pamet padalo! Baš ih je bilo briga za Joku. Nisu na nju niti jednom pomislili, a šta im sad bi?
Ako nisu, što se sada javljaju? Da spomenikom okrpe svoj crn politički obraz? Da im on bude paravan za politička mešetarenja? To ne prolazi! Sve što su ovih dana napričali i natrunili kroz halucinogene tirade – mogu okačiti mačku o rep.
Izvor: Žurnal.me
