Gradnja svakog hotela pojedinačno bila je nedovoljno transparentna, praćena brojnim pritužbama građana i institucija, ali je kap prelila čašu tek sa izgradnjom ogromnog hotela u Baošićima sa devet nadzemnih i tri podzemne etaže i nasipanjem oko 15.000 metara kvadratnih mora ispred hotela. Sve je izgrađeno u bafer zoni UNESCO-a.
Zbog tog nezakonitog posla Popović je nedavno završio u pritvoru, a Opština Herceg Novi je od Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore dobila zahtjev za poništenje rješenja o izdavanju građevinske dozvole. Uprava za zaštitu kulturnih dobara insistira na vraćanju plaže u prvobitno stanje.
Dok u Opštini razmatraju zahtjev i prikupljaju dokumentaciju, radovi na plaži i na hotelu su zaustavljeni.
Radnika nema ni na gradilištu kondo hotela u Kumboru, gdje je Popović na jednoj parceli kod takozvane „Torte“ već ugrubo izgradio osam zgrada sa osam etaža, a za isto toliko pripremljen je teren na susjednoj parceli koja pripada Đenovićima.
Izgradnja svakog od ovih objekata je sporna i obavijena sumnjama u zakonitost dobijenih građevinskih dozvola.
Kako je Popović došao do ogromne imovine u Herceg Novom sjećaju se nešto stariji Novljani, svjedoci sporne privatizacije nekadašnjeg giganta Turističko-ugostiteljskog preduzeća (TUP) „Južni Jadran“.
Privatizacija te uspješne kompanije sa ogromnom imovinom, objektima i zemljištem na najatraktivnijim lokacijama počela je 2001. godine, kada je 31 odsto akcija kapitala tadašnjih državnih fondova prodato kompaniji „Carine“ i Čedomiru Popoviću za svega 247.000 njemačkih maraka.
Još tada je imovina preduzeća bila procijenjena na 20 miliona maraka, a u njenom portfoliju bilo je preko 100.000 kvadrata zemljišta, od čega 70.000 na morskoj obali. Tu su još bili motel Vinogradi, zemljište u Sutorini, kompleks Lazaret u Meljinama, restoran i plac u Kumboru, zemljište u Baošićima na kojem se sada gradi hotel i kafe-bar na glavnom gradskom trgu u Herceg Novom.
Bivši radnici TUP-a „Južni Jadran“ sve do 2018. godine vodili su pravnu bitku dokazujući da je kompanija privatizovana nezakonito, ali su na kraju morali odustati nakon što je Popović uspio da pravnim mahinacijama svu imovinu „Južnog Jadrana“ prebaci na kompaniju „Carine“. Preduzeće „Južni Jadran“ konačno je ugašeno 2018. godine.
Iz NVO „Južni Jadran“, koja je tada okupljala bivše radnike, podnosili su na desetine prijava protiv Popovića, smatrajući da je fingiranim ugovorima i zloupotrebom upravljačkih funkcija preuzeo imovinu TUP-a „Južni Jadran“. U brojnim saopštenjima koja su mediji tada objavljivali isticali su sumnju da Popović uživa zaštitu najodgovornijih ličnosti tadašnjeg režima.
Nakon što je kompanija „Carine“ 2008. godine, kada je imala 95 odsto akcija „Južnog Jadrana“, navodno za 11,5 miliona eura kupila preostalu imovinu preduzeća, taj novac je, po navodima bivših radnika, ponovo završio na računima Popovićevih kompanija. Uz to nije platio ni obavezan porez na promet nekretnina, a Ministarstvo finansija ga je i formalno 2017. godine oslobodilo te obaveze.
Koliko je privatizacija „Južnog Jadrana“ bila problematična najbolje pokazuje činjenica da je Popovića većinski paket akcija koštao oko pola miliona maraka, a kasnije je samo kompleks Lazaret prodao ruskom biznismenu za 12 miliona eura.
Na prijave bivših radnika i manjinskih akcionara tužilaštvo je skoro dvije decenije ostajalo gluho. Ništa se nije promijenilo ni sa dolaskom nove vlasti 2020. godine.
Prošlog ljeta Popović je od lokalne uprave dobio dozvolu da izvodi građevinske radove u Baošićima i Kumboru tokom glavne turističke sezone, jer je procijenjeno da su njegovi objekti od posebne važnosti.
Od lokalne uprave dobio je i dozvolu za nasipanje plaže, uz zatvaranje očiju na preoblikovanje i uništavanje kopnenog pejzaža i morskog akvatorijuma u zaštićenoj UNESCO zoni.
Šta će se ubuduće dešavati sa imperijom Čedomira Popovića i hoće li se preispitivati privatizacija TUP-a „Južni Jadran“, zavisiće od snage institucija države Crne Gore.
Izvor: RTCG
