Ako i druga presuda postane pravosnažna i budu ispunjeni zakonski uslovi, ranija kazna mogla bi biti obuhvaćena jedinstvenom kaznom od 40 godina. O tome bi morao da odluči nadležni sud u zakonom propisanom postupku.
Više pravnika sa kojima su “Vijesti” razgovarale objašnjava da se kazne u takvim slučajevima ne sabiraju prostom matematikom.
Prema njihovom tumačenju, bez obzira na broj postupaka koji se vodi protiv iste osobe, jedinstvena kazna ne može biti duža od 40 godina, osim u zakonom propisanom izuzetku kada je novo krivično djelo učinjeno tokom izdržavanja ranije kazne.
To znači da ni dvije, tri ili više odvojenih osuda na po 40 godina, ako se steknu uslovi za njihovo objedinjavanje, ne bi značile da će osuđeni provesti 80, 120 ili više godina u zatvoru.
Viši sud je, obrazlažući prvostepenu presudu kojom je Zviceru izrečeno 40 godina dugotrajnog zatvora, naveo da je primijenio član 48 stav 2 tačka 1 Krivičnog zakonika.
“Posebno se napominje da je sud za optuženog Z. R. prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora primijenio odredbu člana 48 stav 2 tačka 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, gdje je propisano da će sud, ako je za neko od krivičnih djela u sticaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora, izreći samo tu kaznu”, saopšteno je iz Višeg suda.
Zviceru je u tom postupku za teško ubistvo najprije utvrđena kazna dugotrajnog zatvora od 40 godina. Pošto mu se sudilo za više krivičnih djela, sud je utvrdio pojedinačne kazne, a zatim izrekao jednu za sva djela obuhvaćena presudom.
Kada je za makar jedno od tih djela utvrđen dugotrajni zatvor, zakon propisuje da se kao jedinstvena izrekne upravo ta kazna.
Za objedinjavanje kazni iz različitih presuda važan je član 50 Krivičnog zakonika.
Njime je propisano da će sud osobi kojoj se sudi za djelo učinjeno prije nego što je počela da izdržava raniju kaznu izreći jedinstvenu kaznu za sva djela. Ranija kazna tada se uzima kao već utvrđena, a dio koji je eventualno već izdržan uračunava se u novu kaznu.
Ako bi Zvicerova presuda od 40 godina postala pravosnažna i sud utvrdio da su ispunjeni uslovi iz tog člana, pravosnažna kazna od 16 godina bila bi uzeta u obzir prilikom izricanja nove jedinstvene kazne.
Pošto zakon propisuje da se, kada je među utvrđenim kaznama dugotrajni zatvor, izriče samo ta kazna, konačan ishod mogao bi biti 40, a ne 56 godina zatvora.
Takva odluka, međutim, ne donosi se automatski nakon pravosnažnog okončanja drugog postupka.
“Vijesti” su Višem sudu uputile pitanja da li bi Zvicerova ranija kazna od 16 godina bila obuhvaćena jedinstvenom kaznom od 40 godina i postoji li mogućnost da po tim presudama ukupno provede više od četiri decenije u zatvoru.
Iz suda nisu željeli da se izjasne o mogućem ishodu.
“Viši sud ne može komentarisati ili prejudicirati pravosnažnost odluka i eventualno buduće odluke sudskih vijeća u konkretnim predmetima. Pitanje izricanja jedinstvene kazne predmet je ocjene i odluke nadležnog suda u zakonom propisanom postupku, tek nakon što budu ispunjeni svi zakonski uslovi”, odgovorila je portparolka suda Marija Milovanović.
Pravnici sa kojima su “Vijesti” razgovarale tvrde da, osim u slučaju djela učinjenog tokom izdržavanja kazne, osoba u Crnoj Gori ne može biti jedinstveno osuđena na više od 40 godina zatvora.
Broj postupaka, prema njihovom objašnjenju, ne mijenja taj zakonski maksimum.
Ako bi neko u više odvojenih predmeta bio osuđen na po 40 godina i kasnije bili ispunjeni uslovi za objedinjavanje tih kazni, sud ih ne bi sabirao, već bi primijenio pravila o sticaju i izrekao jedinstvenu kaznu od najviše 40 godina.
Zakon, ipak, predviđa izuzetak za krivično djelo učinjeno tokom izdržavanja kazne.
U takvoj situaciji sud može izreći novu kaznu nezavisno od prethodne ako ocijeni da se objedinjavanjem, imajući u vidu težinu novog djela i neizdržani dio ranije kazne, ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.
Sagovornici “Vijesti” ukazuju i da bi u predmetima zasnovanim na komunikacijama sa aplikacije SKY u budućnosti moglo biti sporno uračunavanje vremena provedenog u pritvoru u izrečene kazne.
To pitanje može biti složeno kada se protiv iste osobe istovremeno ili uzastopno vodi više postupaka, a pritvor joj je određivan u različitim predmetima.
Pravnici, međutim, ističu da je riječ o široj temi koja nije presudna za odgovor na pitanje da li bi se Zvicerove kazne od 16 i 40 godina sabrale.
Bez odluke nadležnog suda ne može se kategorično tvrditi kakva bi bila njegova konačna kazna. Ako su, međutim, djela učinjena prije početka izdržavanja ranije kazne i budu ispunjeni ostali zakonski uslovi, propisi upućuju na izricanje jedinstvene kazne do 40 godina, a ne na zbir od 56 godina.
U anglosaksonskom sistemu moguće je „slaganje“ kazni zatvora
Crna Gora pripada kontinentalnoevropskoj pravnoj tradiciji, čiji se sistem izricanja kazni razlikuje od anglosaksonskog.
U Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama te tradicije, sud najčešće određuje posebnu kaznu za svako djelo, a zatim odlučuje da li će se one izvršavati istovremeno ili uzastopno.
Zbog toga ukupna kazna može odgovarati najdužoj pojedinačnoj kazni, ali i predstavljati zbir više kazni, naročito kada su djela izvršena u različitim prilikama, protiv različitih žrtava ili kada zakon izričito zahtijeva uzastopno izvršenje. Zato je tamo moguće da neko bude osuđen na više uzastopnih kazni zatvora koje u zbiru mogu iznositi i preko stotinu godina.
U većini država evropskog kontinenta pristup je drugačiji. Sud i u tim sistemima najprije odmjerava kaznu za svako pojedinačno djelo, ali potom, po pravilu, izriče jedinstvenu kaznu za sva djela. Ona je obično stroža od najteže pojedinačne kazne, ali blaža od njihovog prostog matematičkog zbira i ograničena je zakonskim maksimumom.
Takav model postoji, uz različita rješenja, u državama poput Njemačke i Francuske, gdje je cilj da konačna kazna odražava ukupnu težinu kriminalnog ponašanja, ali da ne bude nesrazmjerna, o čemu sudovi moraju da vode računa.
Izvor: Vijesti
