Da li želimo što veći broj klubova, što veći broj djece i što širu bazu iz koje će nastajati budući reprezentativci, ili ćemo napraviti sistem u kojem će sve veći broj obaveza i troškova postepeno izbacivati male klubove iz ozbiljnog takmičenja?
Ovo pitanje je posebno važno za nas u Crnoj Gori, jer je riječ o maloj zemlji, sa malim brojem stanovnika i ograničenim brojem klubova, sportskih sala i potencijalnih sponzora.
U takvoj sredini svaki klub koji ima omladinski pogon ima mnogo veću vrijednost nego što se to vidi kroz tabelu i broj pobjeda.
Mali klub nije konkurencija velikom klubu samo na terenu. Mali klub je dio infrastrukture ukupne crnogorske košarke.
On okuplja djecu, obezbjeđuje im trenera, trening, takmičenje i kontakt sa sportom. Iz takvih sredina dolaze igrači koji kasnije mogu postati profesionalci i reprezentativci.
Zato svako pravilo koje povećava troškove učešća mora biti posmatrano kroz jednu jednostavnu računicu: koliko će klubova zbog njega ostati u sistemu i koliko će djece zbog toga nastaviti da igra košarku?
Nije sporno da djeca treba da imaju bezbjedne i kvalitetne uslove. Nije sporno da utakmica mora biti regularna i da mora postojati odgovarajuće suđenje. Nije sporno ni da savez treba da kontroliše takmičenje. Ali jeste sporno ako se od malog kluba traži da sam finansira sve elemente sistema koji je zapravo kreirao i kojim upravlja nacionalni savez.
Standardi bi trebali da budu proporcionalni uzrastu.
Kada mali klub odustane od jedne kategorije, nije izgubio samo klub. Izgubila je crnogorska košarka.
Ako desetak djece zbog toga prestane da trenira, smanjena je baza. Ako se to ponovi u više gradova i kroz više sezona, smanjuje se broj djece koja ulaze u ozbiljan sistem.
A kada se smanji baza, nekoliko godina kasnije smanjuje se i broj kvalitetnih igrača za seniorske klubove i reprezentativne selekcije.
Zato finansiranje omladinskih liga ne treba posmatrati kao trošak Saveza. To je investicija u budući kadar.
Ako je cilj povećati broj mladih igrača, onda je potpuno nelogično da finansijski model omladinskog takmičenja proizvodi suprotan efekat.
Crna Gora zato ne bi trebalo da raspravlja samo o tome da li su nova pravila formalno ispravna.
Trebalo bi da napravi finansijsku analizu cijelog sistema. Koliko prosječno klub godišnje potroši na jednu omladinsku selekciju?
Koliko iznose troškovi sudija, delegata, prevoza, dvorane, medicinske službe, zapisničkog stola i ostalih obaveza?
Koliki je prosječni budžet malog kluba? Koliko klubova bi bilo ugroženo ako se troškovi značajno povećaju? Koliko djece bi moglo ostati van takmičenja?
To su pitanja na koja bi trebalo odgovoriti prije nego što se donese bilo kakva odluka koja povećava finansijsko opterećenje klubova.
Postoji i jednostavan model koji bi Crna Gora mogla da primijeni.
KSCG bi mogao da formira poseban fond za Lige mladih. Novac bi se obezbjeđivao iz dijela sponzorskih prihoda, javnih sredstava namijenjenih sportu, sredstava za razvoj mladih i potencijalne podrške FIBA programa.
Fond bi zatim finansirao troškove službenih lica, dio putnih troškova, osnovnu opremu i organizacione troškove. Za najmanje klubove i najmlađe kategorije subvencija bi bila najveća.
Ne treba tražiti da KSCG finansira baš svaki euro omladinske košarke.
Ali postoje vrlo jasni primjeri da nacionalni savez može preuzeti značajan dio tereta i da takav pristup nije nikakav izuzetak.
Svrha omladinske lige je da djeca igraju.
Ako je izbor između toga da imamo savršeno propisanu, ali sve užu ligu, i sistema koji je nešto fleksibilniji, ali okuplja veći broj klubova i djece, razvojna logika mora biti na strani ovog drugog.
Jer svi najkvalitetniji svjetski košarkaši nisu imali početke u reprezentaciji. Neki nisu počeli ni u velikom klubu.
Počeli su u maloj školskoj sali, u malom klubu, sa trenerom koji često radi za mnogo manje novca nego što zaista zaslužuje.
Ako taj klub opstane, djeca imaju budućnost.
Ako klub nestane, nema ni te baze.
Što više klubova imamo, više djece igra.
Što više djece igra, veća je baza.
Što je baza veća, veća je šansa da ćemo pronaći nove reprezentativce i zvijezde svjetske košarke.
Redakcija portala PRESS
Ovaj tekst je nastao uz podršku Fonda za medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.
