Iz Ministarstva pravde kažu da ove izmjene zatvaraju pravne praznine i šalju jasnu poruku da je zaštita djece apsolutni prioritet države.
Jelena Grdinić, državna sekretarka u tom resoru, koji je i predlagač amandmana, za RTCG govori o uvođenju trajne zabrane rada sa djecom onih lica koja su evidentirana kao počinioci krivičnog djela seksualnog nasilja nad djecom.
Provjera će biti obavezna.
“Državni i drugi organi, kao i pravna lica ili preduzetnici koji rade sa djecom, dužni da zatraže podatak da li je lice koje treba da zasnuje radni odnos kod njih, odnosno da obavlja poslove sa djecom, upisano u tu posebnu evidenciju. Ovo su trajni podaci koji se ne mogu brisati. I za puni učinak potrebna je povezanost, kako sudova, tako i organa koji vode evidencije, Ministarstva pravde, svih relevantnih ustanova, svih generalno subjekata koji angažuju lica za rad sa djecom. S tim u vezi, nakon usvajanja izmjena ovog zakonskog rješenja, mora se pratiti kako usvojena rješenja funkcionišu u praksi i da li je, ako jeste, gdje potrebno dodatno raditi na propisima i procedurama u cilju obezbjeđivanja dosljedne primjene”, ispričala je Grdinić.
Kada je riječ o prevenciji, o tome koliko sistem zapravo kasni za realnošću na terenu, iz institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda upozoravaju na stare, duboko ukorijenjene probleme.
Pa, pooštravanje krivičnih sankcija, iako korak naprijed u zaštiti djece, same po sebi nijesu dovoljne, kaže Danijela Brajković.
“Kaznena politika uglavnom reaguje na već nastale posljedice, dok suštinsko rješenje leži u jačanju međusektorske saradnje i razvoju servisa podrške, ali i kontinuiranoj edukaciji kadra koji direktno radi sa djecom, sposobnim da prepoznaju opasnosti, naročito u digitalnom okruženju, kako bismo težište sistemskog odgovora pomjerili sa naknadne reakcije na sveobuhvatnu i pravovremenu zaštitu prava djeteta”, kazala je ona.
A da je situacija na terenu često alarmantna, daleko od očiju institucija, potvrđuju u NVO sektoru.
Pored klasičnih oblika nasilja, digitalni prostor postao je nova, opasna zona vrebanja najmlađih.
Zloupotreba vještačke inteligencije takođe više nije izuzetak, govori Katarina Čarapić Mitrović iz udruženja Roditelji.
“Da je djetetu vrlo teško da kaže šta mu se dogodilo, posebno kada je riječ o seksualnom sadržaju gdje mogu biti prisutne razne emocije: stid, sram, strah od osude, strah da li će roditelji vjerovati ili će biti kažnjeni i slično. Tako da postoji mnogo vremena između trenutka kada se dogodi nešto djetetu i onog trenutka kada dijete progovori”, kazala je ona.
Koliko je sistem spreman da odgovori na seksualno nasilje nad djecom, bilo fizičko ili putem tehnologije, koja je takozvana siva zona interneta, a Aida Perović, izvršna direktorica NVO Prima, ima još tri prijedloga koja bi valjalo razmotriti.
“To je, dakle, povećanje ovih donjih, odnosno minimalnih predviđenih kazni, a druga je rad na prevenciji. I da dodam i treću, moramo konačno početi da kreiramo programe za resocijalizaciju počinilaca seksualnog nasilja, zato što upravo iz te kategorije imamo jako visok procenat povratnika”, rekla je Perović.
Izmjene krivičnog zakonika jesu korak naprijed i usaglašene su sa evropskom direktivom iz 2011. koja se odnosi upravo na suzbijanje seksualnog nasilja i iskorištavanje djece mlađe od 18 godina. No, pravi test države biće kada ove norme počnu dosljedno i bez izuzetka da se primjenjuju u praksi.
Izvor: RTCG
