U Crnoj Gori ovaj problem sve više dolazi do izražaja, a šumski su požari ozbiljna prijetnja prirodnim bogatstvima, naseljima i, u krajnjem, ekonomiji.
Prema analizi agencije Rojters, ovogodišnja požarna sezona u Evropi bila je među najtežima do sada, sa oko 699.000 hektara opožarenih površina. Takva situacija ukazuje da rizik ne zavisi samo od vremenskih prilika, već i od načina na koji se upravlja zemljištem i održavaju ruralni predjeli.
Crna Gora se posljednjih godina suočava sa velikim oscilacijama u obimu požara. Prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare (EFFIS), tokom 2024. godine u našoj državi evidentirano je oko 23.054 hektara opožarene površine, dok je 2025. godine ta brojka iznosila približno 27.658 hektara. Za 2026. godinu u dostupnim podacima navodi se oko 43.148 hektara.
Iz EFFIS-a objašnjavaju da ove brojke predstavljaju ukupnu opožarenu površinu, a ne isključivo šume koje su izgorjele. U opožarene površine ulaze i nisko rastinje, travnjaci i druga zemljišta, zbog čega se ukupna površina ne može poistovjetiti sa gubitkom šumskog fonda.
Podaci pokazuju i koliko se situacija može mijenjati iz godine u godinu. Tokom 2017. godine u Crnoj Gori je opožareno više od 51.500 hektara, dok je 2023. zabilježena znatno manja opožarena površina. Takve razlike potvrđuju da je neophodno kontinuirano ulaganje u prevenciju, bez obzira na to koliko je neka sezona bila povoljna.
Jedan od problema koji se prepoznaje širom Evrope jeste napuštanje sela i smanjenje tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti. Kada se zemljište više ne obrađuje, livade i nekadašnje njive postepeno zarastaju u travu, šiblje i drugo rastinje. Tokom ljeta, kada je vegetacija suva, takve površine mogu postati dodatni izvor gorivog materijala, upozorava EFFIS.
Potpuno identičan izazov postoji i u Crnoj Gori, naročito u pojedinim planinskim i ruralnim krajevima. Smanjenje broja stanovnika i napuštanje poljoprivrednih gazdinstava otežavaju redovno održavanje parcela, puteva i prostora oko naselja.
Kada se tome dodaju visoke temperature, dugotrajna suša i jak vjetar, požari se mogu brzo širiti, dok nepristupačan teren otežava intervencije vatrogasnih ekipa. Zapušteno zemljište samo po sebi ne izaziva požar, ali može doprinijeti njegovom intenzitetu i brzini širenja.
Za Crnu Goru je od posebnog značaja redovno održavanje zapuštenih parcela, čišćenje suve vegetacije na kritičnim lokacijama, prohodnost šumskih puteva i uspostavljanje protivpožarnih koridora.
Jednako su važni rano otkrivanje požara, dobra opremljenost vatrogasnih službi i koordinacija državnih institucija, lokalnih samouprava i mještana.
EFFIS preporupuje da posebnu pažnju treba posvetiti naseljima u blizini šuma i područjima u kojima su vatrogasne jedinice udaljene, a pristup terenu otežan. Pravovremeno uklanjanje zapaljivog rastinja i održavanje pristupnih puteva mogu olakšati gašenje i smanjiti rizik po stanovništvo i imovinu.
Posljedice požara ne završavaju se gašenjem vatre. Oštećeni šumski ekosistemi zahtijevaju vrijeme za oporavak, dok ponovljeni požari mogu osiromašiti zemljište, ugroziti biljne i životinjske vrste i povećati rizik od erozije.
Za Crnu Goru je važno da zaštitu od požara posmatra kao cjelogodišnji zadatak. Klimatske promjene povećavaju opasnost, ali odgovorno upravljanje zemljištem, održavanje ruralnih područja i ulaganje u preventivne mjere mogu smanjiti posljedice.
Borba protiv šumskih požara ne počinje tek kada se pojavi dim, već mnogo ranije — održavanjem šuma, puteva, njiva i sela, poručujue iz Evropskog informacionog sisetma za požare.
U vremenu sve izraženijih klimatskih ekstrema, očuvanje ruralnih područja i prirodnih bogatstava postaje i pitanje bezbjednosti i dugoročnog razvoja Crne Gore. Za našu državu, koja je među najbogatijima po šumskim površinama u Evropi, preporuke EFFIS-a posebno su važe, a kave su posljedice požara koji izmaknu kontroli i danas svjedoče neoporovaljene površine na teritoriji opštine Rožaja, nakon katastrofalnih požara iz maja 2020. godine.
Izvor: RTCG
