Ne, ipak ne može bolje od ovoga. Možda su neki finale i titulu namijenili Janiku Sineru, možda Novaku Đokoviću niko nije prognozirao ni učešće, ali će u borbu za titulu ovogodišnjeg Vimbldona ponovo na scenu stupiti dvojac koji je priredio jedan od najspektakularnijih mečeva u istoriji ovog turnira.
Dame i gospodo Novak Đoković i Karlos Alkaraz odlučiće o šampionu Vimbldona 2024. godine.
Novak sa jedne strane po svim prognozama nije trebalo ni da učestvuje, a kamoli da dođe do finala i to tako što je poslednja dva rivala potpuno demontirao. Sa druge strane nad Karlosom Alkarazom se ponovo nadvila sjenka njegove igre na travi, iako je prošle godine osvojio dva turnira ali ovoga puta nije došao u takvoj formi zbog kojeg bi mnogi povjerovali da može da ode do kraja.
Ipak i Karlitos i Novak ponovo će dobiti priliku da publici prirede spektakl kakav su priredili prošle godine na istom mjestu u isto vrijeme.
Nedjelja od 15.00 i ovoga puta biće početak poprišta jedna spektakularne bitke, jer dueli Novaka Đokovića i Karlosa Alkaraza od prvog izdanja ništa manje ne donosi.
Prije godinu dana Španac je na opšti šok čitavog svijeta kralja trave Novaka Đokovića lišio trona u nevjerovatnom meču. Sada će nešto slično imati priliku da uradi Novak koji je naspurot svim očekivanjima došao do trenutka kada će moći da šokira planetu eventualnim osvajanjem titule, jer je prije malo više od mjeseca dana operisao meniskus i mnogi su postavljali pitanje da li će uopšte igrati na Olimpijskim igrama, a kamoli na Vimbldonu.
Alkaraz je nakon lošijeg prvog dijela sezone razuvjerio nevjerne tome koji su počeli da postavljaju pitanje da li je legitiman kandidat za najviše domete zaboravljajući njegove godine. Osvajanjem titule na Rolan garosu što mu je bio treći grend slem na trećem različitom mjestu pokazao je da za njega ne postoje granice. Došao je na travu vjerovatno zadovoljan tom titulom i bez neke velike ambicije odradio jedan turnir pred početak Vimbldona, a tokom većeg dijela turnira nije ni djelovalo da može da ode do kraja i da u finalu bude favorit.
Mučio se Karlitos u dosta mečeva i u nekoliko njih je bio na ozbiljnim testovima, ali je na kraju pokazao da je za mladića od 21 godine mentalna gromada kakvu dugo nismo vidjeli u svjetskom tenisu. Prebrodio je sve prepreke, pokazao klasu kada je to bilo najpotrebnije i stigao u finale gdje će uprkos očekivanjima imati priliku da brani titulu i to kao favorit prema procjenama kladionica.
Srpski teniser sa druge strane nije bio siguran da će i uopšte učestvovati nakon operacije meniskusa koje je iziskivala pažljivo rehabilitaciju i vrlo malo ozbiljnog i pravog treninga. Malo ko je očekivao da i ako dođe u London može da napravi ozbiljniji rezultat. Kolo po kolo, iz meča u meč, Novak Đoković je podizao formu, a onda demonstrirao silu protiv dva najteža rivala Holgera Runea i Lorenca Musetija.
Činjenica jeste da je na putu do finala imao lakši žreb i da se uz to jedan meč nije ni odigrao zbog povlačenja Aleksa Deminora, ali to ne umanjuje podvig srpskog tenisera uzevši u obzir da ima 37 godina i da je izašao iz operacije posle koje mnoge ne bi ni razmišljali da se pojave na terenu.
A šta nam možete donijeti okršaj dvojice majstora?
Osim sudara generacija i stilova igre, gotovo da je zagarantovan spektakularan meč jer je teško povjerovati u scenario da jedan od dvojice može da dobije ubjedljivo duel.
To ni njihovi prethodni susreti uglavnom nisu donijeli, a ni njihova igra na ovom turniru nije takva da jedan drugog mogu da razbiju.
Još uvijek se pod svodovima Vimbldona priča o prošlogodišnjem finalu i pobjede Španca u pet setova kada je odigrano ukupno 334 poena od kojih su Alkarazu pripala dva više.
Ukupan skor u njihovim međusobnim duelima iznosi tri tri, a od tog finala igrana su još tri meča. Novak je pobijedio u još jednom epskom duelu u Sinsinatiju sa 2:1 u setovima gdje je osvojio dva taj brejka u meču koji je trajao skoro četiri sata, a jedini duel bez drame koji su odigrali bio je onaj na završnom mastersu u Torinu kada je bilo 2:0 za Novaka.
Poslednji duel igrali su krajem godine u Rijadu i on nije bio zvaničan meč, ali su ga igrali kao da jeste kada je Španac pobijedio posle preokreta sa 2:1 u setovima pokazavši da prijateljstvo i poštovanje van terena na terenu postaje rat.
Kada govorimo o mečevima na dosadašnjem turniru, statistika kaže da Đoković nešto više ubacuje prvi servis, 67 naspram 64 posto, ali je razlika mnogo veća kada se uzmu u obzir osvojeni poeni jer srpski teniser osvaja 83 posto kada ubaci prvi servis, a Alkaraz 72 što bi mogao da bude veliki adut na travi.
Obojica podjednak broj riterna vraćaju u igru, čak 72 odsto, a Španac za nijansu više osvaja poena protiv prvog servisa, dok je Novak u blagoj prednosti kod poena na drugi servis.
Srpski teniser ima veliki adut i u igri na mreži jer je sa 78 odsto osvojenih poena među najboljima na turniru i ispred njega je po procentu uspješnosti petorica igrača koja su ispala u prvoj rundi i Grigor Dimitrov koji je stigao do osmine finala. Alkaraz je za skoro deset odsto slabiji u toj kategoriji.
Ipak, treba reći i da je Alkaraz imao teže protivnike pa statistiku moramo uzeti sa dozom rezerve i da je u mečevima ovakve klase igrača nivo igre značajno veći kada dođe do međusobnog duela.
Novaku će ovo biti deseto finale Vimbldona, 37. grend slem finale u karijeri i podloga koja bi po prirodi stvari trebalo da mu više odgovara.
Karlos Alakraz je sa druge strane mlađi, brži i snažniji i nema strah od rivala kojeg je baš na Centralnom terenu skinuo sa trona.
Teško je i procijeniti šta će na kraju prevagnuti, ali je Đoković svojim nastupom svima dao nadu i pravo da vjerujemo da su i čuda moguća.
Autor: Dušan Marković
Izvor: Nova sport