Sir možda nije na prvom mjestu kada je u pitanju zdrava hrana, ali može biti zdrav izbor koji vašoj prehrani dodaje važne nutrijente.
Mnoge sorte su odličan izvor proteina i teško dostupnih vitamina.
“Sir ponekad dobije loš glas jer je generalno bogat mastima, a određene vrste, poput topljenog sira, nisu najbolji izbor jer mogu sadržati dodata ulja, boje, pa čak i šećer”, kaže Frances Largeman-Roth, autor knjige Eating in Color.
Međutim, sir može apsolutno dodati hranjive sastojke, poput proteina i kalcija, u vašu ishranu.
Kozji sir
Kozji sir poznat je po svom izrazitom ljutkastom ukusu. Iako većina ljudi misli na mekanu, mazivu varijantu, zapravo postoji širok spektar kozjih sireva – od mekih i svježih do tvrdih odležanih vrsta poput Crottin de Chavignol, koji imaju jači ukus.
U poređenju sa kravljim mlijekom, kozje mlijeko ima manje laktoze, što znači da bi moglo da bude bolja opcija za one sa netolerancijom ili osjetljivošću na laktozu. Sadrži i vrstu proteina koji se zove A2 kazein, za koji je, prema istraživanju, manje vjerovatno da će uzrokovati gastrointestinalne tegobe od proteina u kravljem mlijeku.
Kozji sir takođe ima iznenađujuću količinu vitamina A, koji ima antioksidativna svojstva i podržava imuni sistem. Jedna porcija sira sadrži oko 16 posto RDA za muškarce i 21 posto za žene.
Mocarela
Mocarela, koja se obično pravi od kravljeg ili italijanskog bivoljeg mlijeka, može biti iznenađujuće dobra za vas. Dok stari sirevi imaju svoje prednosti, svježi sirevi s visokim sadržajem vlage, poput mocarele, često imaju dodatnu prednost jer imaju malo manje natrijuma. Takođe sadrži oko 15 posto preporučene dnevne doze 3 (RDA) kalcijuma u jednoj porciji.
Rikota
Kremasta rikota je meki, svježi italijanski sir koji se tradicionalno pravi od ostataka drugih sireva. U osnovi, sirari prave neku vrstu sira sa svojim sirom, a zatim preostalu surutku preinače za pravljenje rikote.
To znači da je, u poređenju sa drugim sirevima, rikota prilično bogata proteinom surutke — jednim od oblika proteina koji se najlakše apsorbuju i koriste, za koji se pokazalo da pomaže u rastu mišića i snazi, zahvaljujući visokoj koncentraciji određenih aminokiselina poput leucina.
Parmezan
Parmezan je tvrdi, odležani sir napravljen od kravljeg mlijeka bogatog ukusa i donekle zrnaste teksture. Parmezan proizveden u Italiji mora odležati najmanje godinu dana da bi mu kora dobila pečat Parmigiano-Reggiano, dok većina američkih verzija obično stari najmanje 10 mjeseci.
Ako imate problema sa varenjem laktoze, parmezan može biti odličan izbor—i što duže stari, to bolje. Odležani sir ima mnogo manje laktoze, tako da mnogi ljudi koji ne podnose tekuće mlijeko ili meki sir mogu jesti odležane sireve bez problema.
Parmezan je takođe bogat proteinima i nutrijentima za izgradnju kostiju, kalcijem i fosforom, sadrži oko 30 posto preporučene dnevne doze u jednoj porciji.
Čedar sir
Čedar se pravi od kravljeg mlijeka i ima od blagog do izuzetno oštrog ukusa. Oštre sorte prolaze kroz duži proces starenja, tako da je Čedar još jedna potencijalno dobra opcija za ljude koji su netolerantni na laktozu.
Čedar obično sadrži i pristojnu količinu vitamina K2, koji je neophodan za zadržavanje kalcijuma iz mekih tkiva poput onih oko srca, tako da se može koristiti na odgovarajući način (za izgradnju jakih kostiju, itd.). Nedostaci vitamina K2 su relativno česti, jer se ne nalazi u mnogim namirnicama, ali punomasni mlječni proizvodi su generalno dobar izvor.
Izvor: Klix.ba
