Godine 1985. – dvije godine nakon objavljivanja albuma “The Final Cut”, frontmen Rodžer Voters je bez ceremonije napustio grupu Pink Floyd. Njegova odluka dovela je do kraja klasične ere benda, u kojoj su bili Voters uz Gilmura i bubnjara Nika Mejsona. Klavijaturista Ričard Rajt, koji je takođe bio važan dio originalne postave Pink Floyda, već je otišao 1981.
Uprkos odlasku Votersa – koji je nosio mnogo “šešira”, kao basista, primarni tekstopisac i povremeni vokal – donijeta je odluka da Pink Floyd nastavi dalje. Ovaj potez ostavio je Gilmura u nepoznatim vodama.
– Bio sam gurnut da budem vođa benda Pink Floyd – priznao je roker tokom nedavnog razgovora za The Sun. – Ali osjećam da je više saradnički pristup bolji za mene.
Rajt se na kraju vratio da pomogne da podnese dio Gilmurovog tereta. Uspjeh filma “A Momentary Lapse of Reason” iz 1987. pokazao je da Pink Floyd i dalje može da bude velika sila, čak i ako ne na umjetničkim visinama ere Votersa. Stvari su krenule još bolje sa “The Division Bell” iz 1994. godine, koji je na kraju bio posljednji bljesak benda.
U razgovoru za The Sun, Gilmur je izrazio iznenađenje načinom na koji je uticaj Pink Floyda izdržao test vremena.
– Pridružiti se bendu i provesti cio život sa njim je bilo divno – priznao je roker. – Uvijek mi je nevjerovatno da Pink Floyd nije propao kao drugi bendovi. Na neki način, to traje do danas.
Gilmur će ove jeseni biti na turneji u znak podrške svom predstojećem petom solo albumu “Luck and Strange”. Roker će održati niz koncerata u Italiji i Londonu prije nego što ode u SAD u oktobru, što će biti njegovi prvi nastupi uživo u SAD poslije osam godina.
Izvor: Headliner.rs/UCR
