U školama na sjeveru sve je manje đaka, a koliko se stanovništvo osipa, najbolje pokazuje primjer mojkovačke Osnovne škole “Aleksa Đilas Bećo”, koja je ugasila dva područna odjeljnja, a u pojedinima im je ostalo svega đak ili dva. Jedno od područnih odjeljenja u Štitarici ovih dana obišla je i porodica Blagoja Vujisića, koji je svojevremeno pohađao tu školu, a koja je donirala didaktički materijal i knjige poezije. Ovaj poklon koristiće samo dva đaka.
Direktor Osnovne škole “Aleksa Đilas Bećo” u Mojkovcu, Dejan Rubežić kaže da imaju šest područnih odjeljenja, od kojih su dva ugašena – Dobrovina i Bistrica. U Gojakoviću školu pohađa jedan učenik, Poljima 11, Podbišću 15 i u Štitarici dva đaka.
Rubežić ističe da je to slika nestajanja sela na sjeveru Crne Gore, gdje ostaje samo staro stanovništvo. Mladi ljudi uglavnom odlaze iz grada u dolini Tare, bogate istorije, nastao kao rudarsko naselje Brskovo u 13. vijeku, industrijskog centara sjevera Crne Gore 20. vijeka i sa velikim turističkim potencijalom u 21. vijeku.
Današnji seljak je, kaže, domaćin – ne živi na grame i na rate.
“Svojim trudom i snagom svojih dlanova hrani sebe i sve oko sebe. Jedan mali broj ljudi je ostao na selu, i dalje vjeruje u selo i svoj rad, ali dokle će oni imati snage, da se odupiru iskušenjima savremenog doba? Lijep primjer života na selu, jesu naša dva đaka koji dolaze iz porodica Vuković i Baković. Ova dva mališana su sada jedini đaci ove male škole duge tradicije i tako drže u nadi ovaj kraj, da još uvijek nije sve izgubljeno. Osim đaka ovoj školi nedostaje i adekvatan krov”, kaže Rubežić.
Rubežić napominje da u gradskim školama nedostaje prostora, a u seoskim đaci.
“Škola u Štitarici je otvorena 1897. godine. U to vrijeme je imala 26 dječaka i dvije djevojčice, danas jedan dječak i jedna djevojcica”, navodi Rubežić.
Ovim putem zahvalio je porodici Vujisić, koja nije zaboravila svoje korijene.
Izvor: RTCG
