Svađa između bračnog para desila se sinoć oko 22 sata u stanu na Voždovcu. Detalji incidenta nisu poznati, ali dosadašnje informacije skreću pažnju na važan društveni problem koji neki karakterišu i kao socijalni fenomen – nasilje nad muškarcima.
Slučaj Sergeja Trifunovića i njegove supruge Isidore pomno se prati. Generalno, nasilje nad muškracima može da bude fizičko, emocionalno, seksualno ili ekonomsko. O ovom društvenim problemu ne govori se dovoljno, a žrtve nerijetko ćute zbog društvenih stereotipa, odnosno straha od osude i sramote što ih obeshrabruje da potraže pomoć.
Znaci koji mogu da ukažu da je neki muškarac žrtva nasilja:
– fizičke povrede: neobjašnjive modrice, posjekotine ili druge povrede.
– promjene u ponašanju: povlačenje iz društvenih aktivnosti, gubitak interesa za hobije ili aktivnosti koje je ranije volio, depresija, anksioznost.
– izolacija od prijatelja, porodice, bilo kog ko bi mogao da pruži podršku a takve okolnosti često sam nasilnik kreira
– izložen je kontrolisanom ponašanju: pod kontrolom je gdje odlazi, sa kime se druži, kontrola finansija se takođe ubraja u ovaj znak
– neočekivane promjene u fizičkom izgledu, poput gubitka ili dobijanja na težini,neodržavanje higijene, umor.
– finansijski problemi: neočekivani finansijski problemi ili nemogućnost pristupa svom novcu.
U najznačajnije oblike pomoći žrtvam nasilja ubrajaju se: odlazak u psihološko savjetovalište i određena terapija kako bi se suočilo i izborilo sa traumom, pravna pomoć zbog koje će se žrtva nasilja osjećati zaštićeno, kao i podrška zajednice odnosno ostalih članova porodice što će olakšati da muškarci ispričaju šta doživljavaju. Važna je i solidarnost među muškarcima koji su pretrpjeli neki vid nasilja.
Ključnu ulogu ima i edukacija javnosti o ovom problemu, odnosno podizanje svijesti čime se mogu ublažit ili razbiti streotipi pa samim tim olakšati žrtvama da prijave verbalno nasilje, proganjanje, fizičku agresiju ili neki drugi oblik nasilja kojem su izloženi. Posljedično, to može da djeluje ohrabrujuće na veći broj muškaraca, ali i da dovede do veće podrške samog sistema.
Kako objašnjavaju psiholozi, muškarcima je teško da prihvate da su žrtve nasilja, često smatraju da je zlostavljanje posljedica toga što su podbacili u određenoj ulozi u porodici, neki ne odlaze od nasilnika jer nemaju gdje da odu, boje se razvoda ili raskida odnosno neizvjesnosti koje to donosi, ili smatraju da su sve veze ili brakovi poput onog koji oni imaju.
Kada žena trpi nasilje, nažalost, mnogi umiju da kažu – sigurno je i ona kriva ili zašto ne ode od nasilnika. Takve nimalo bezazlene opaske prate i muškarce, i to ih dodatno sprječava da potraže pomoć, a situacija je daleko kompleksnija od onoga kako neki pretpostavljaju.
Statistika u svijetu bilježi porast
Nasilje nad muškarcima je znatno rašireniji fenomen nego što se misli. Sociolog Suzan Stajnmec je 1978. godine ovaj fenomen nazvala Bettered Husband Syndrome, i time ukazala na muškarce koji su žrtve ekonomskog, fizičkog i psihološkog nasilja, piše RTS.
Istraživanje Univerziteta u Cirihu (ZHAW) pokazalo je da je velikom porastu nasilje nad muškarcima u porodičnom okruženju, posebno tokom pandemije kovida i nakon te pandemije.
Nasilje nad muškarcima
Ovaj problem je posebno bio uočen među mlađim parovima (ispod 36 godina), kako je rekao autor tog istraživanja Dirk Bejer, ali nisu izuuzete ni druge starosne kategorije. Osam procenata muškaraca izjavilo je da ih je partnerka napadala i fizički, i to je duplo više nego što su pokazala istraživanja sprovedena 2018. godine.
Napomene radi, Svjetska zdravstvena organizacija definiše porodično nasilje kao nasilje izvršeno nad partnerom, bez obzira na pol počinioca tog nasilja.
Istraživanje Evropske unije iz 2015. pod nazivom Daphne III među mladima između 14 i 17 godina pokazalo je da je 9–25 procenata mladića bilo žrtva seksualnog nasilja.
Izvor: Blic
