Česta upotreba skraćenica, stranih riječi, slenga u svakodnevnom govoru mladih može rezultirati slabijim govornim vještinama, smatraju sagovornici Portala RTCG. Ukazuju da mladi treba da shvate razliku između zvaničnog i nezvaničnog govora, te da osvijeste kada je prikladno koristiti skraćenice i strane termine, a kada je potrebna preciznost i formalnost.
Danas je četvrt vijeka kako se u svijetu, shodno zaključku Uneska, obilježava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, a osnovni cilj je da se podigne svijest o značaju maternjeg jezika i multilingvizma.
Tim povodom, za Portal RTCG, lektorka Jelena Marković kaže da obrazovanje i razvijanje jezičke svijesti igraju ključnu ulogu u osposobljavanju mladih da pravilno koriste jezik u različitim situacijama.
Smatra da naš maternji jezik nije u krizi, ali da se suočavamo sa izazovima koji negativno utiču na njegovu kvalitetnu upotrebu.
“Čitanje više ne smatram učinkovitom metodom za očuvanje jezika. Ne može se reći da se nedovoljno čita, jer se zapravo čita i te kako (mada se i mnogo piše), ali treba se zapitati kakvo je to štivo. U knjižarama nalazimo loše prevode, loše lektorisane knjige, pa i nekontrolisane, što je posljedica neprofesionalnosti i nemara u izdavačkim kućama. Samim tim, preporučivanje čitanja postaje besmisleno, jer ne doprinosi jezičkoj kulturi”, ističe Marković.
Lektorka ukazuje na to da se “neozbiljnost” uočava i u medijskim kućama.
“Većina medijskih kuća nema lektore ili ne angažuje dovoljan broj njih. Ovaj nedostatak stručnosti i adekvatne jezičke kontrole dodatno doprinosi opadanju kvaliteta kulture izražavanja. Mnoge marketinške agencije i štamparije ne sarađuju sa lektorima, ostavljajući pojedincima da ih angažuju ako imaju dovoljno razvijenu jezičku svijest i razumijevanje važnosti pravilnog jezičkog izraza. Dakle, iako smatram da nam jezik nije u krizi, vjerujem da suočavanje s ovim i ostalim izazovima današnjice zahtijeva ozbiljan pristup i kontinuiranu pažnju”, istakla je Marković.
Marković ukazuje da su strani izrazi i skraćenice česti i među poslovnim ljudima, pa se nerijetko mogu primjetiti i u zvaničnoj komunikaciji (event, deadline, meeting itd.).
“Iako je takva praksa postala uobičajena u mnogim slučajevima je nepotrebna i neprimjerena. U poslovnom kontekstu, upotreba maternjeg jezika sa jasno definisanim izrazima treba da bude prioritet, a pretjerana upotreba stranih izraza može se smatrati težnjom ka praćenju trendova, koja ne doprinosi jasnoći ili efikasnosti komunikacije”, rekla je Marković.
Kaže da se jezik čuva kroz obrazovanje, ali i ličnu odgovornost.
“Jezička svijest, koja se razvija kroz učenje, kritičko razmišljanje i svjestan pristup jeziku, može da pomogne u očuvanju kulturnog identiteta i kvaliteta izražavanja”, smatra Marković.
Ističe da poštovanje gramatičkih pravila i duha jezika i balansirana upotreba stranih izraza mogu doprinijeti održavanju bogatstva maternjeg jezika.
“Međutim, važnost pravilne upotrebe jezika i razlika između formalnog i neformalnog govora trebalo bi naglašavati ne samo kroz školski sistem već i u širem društvenom kontekstu. Skraćenice i strane termine treba koristiti u skladu sa kontekstom, ali sa sviješću da u zvaničnim situacijama treba upotrebljavati standardne izraze. Edukacija mladih o jezičkoj normi, uz podršku jezičkih stručnjaka, može pomoći u razvijanju kritičkog mišljenja i odgovornosti prema jeziku”, savjetuje Marković.
Na pitanje da li postoje konkretne strategije ili promjene u obrazovanju koje bi mogle da pomognu u očuvanju maternjeg jezika, ona smatra da donošenje odluka o konkretnim strategijama i promjenama u obrazovanju nije zadatak koji pojedinac može riješiti, niti je riječ o jednostavnom zadatku, već je to poduhvat koji zahtijeva angažovanje timova različitih stručnjaka.
Zanimalo nas je i koje su to najčešće riječi koje mladi koriste u svakodnevnom govoru u učionici, a profesor crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti (CHBS) u gimnaziji “Slobodan Škerović” u Podgorici Miloš Popović otkrio nam je da đaci koriste novije anglicizme.
Popović: Đaci uglavnom koriste novije anglicizme
“Umjesto domaće riječi dogovor sve češće čujemo riječ dil, gubitnik je postao luzer, uživo naspram lajv zvuči kao antikvitet davno prošlog vremena. U Rečniku sinonima pored pridjeva dobar (za čovjeka) stoji: primjeran, pravedan, pošten, valjan, častan, plemenit, krepostan, duševan, dobrodušan, dobroćudan, neporočan, etičan, moralan… Mladima je danas neko takav jednostavno samo kul”, navodi Popović.
Kaže da se u odnosu na ranije toliko brzo živi da se mnogo šta mijenja, gotovo na dnevnom nivou, te da u tom smislu, intenzivna digitalna komunikacija može da utiče na jezik.
“Navedimo samo zanimljivu činjenicu da se 2010. godine pojavio Tvit-rječnik sa preko 600 termina koji se tiču Tvitera. Uz promjene u vokabularu, najuočljivije su promjene u ortografiji. Odsustvo interpunkcijskih znakova, velikog slova… Sjetimo se i jedne svima dobro poznate pojave da mladi u današnje vrijeme sve češće pišu tzv. ošišanom latinicom. Nekada se latinica, čija su slova ostala bez dijakritičkih zakova, mogla sresti samo u izrazito neformalnoj komunikaciji, dok je sada pronalazimo i u zvaničnom obraćanju, u pismenim zadacima, seminarskim radovima itd”, rekao je Popović.
Mlađa populacija zaboravlja pisana slova
Profesor ističe da je trend da mlađa populacija zaboravlja pisana slova, jer im u digitalnom okruženju, kako kaže, ona nisu potrebna.
“Psiholozi ističu izrazitu važnost pokreta ruke za razvoj mozga. I tu je pisanje nezamjenljivo. Nadam se da se ti pokreti u decenijama pred nama neće svesti samo na tipkanje i skrolovanje palcem i kažiprstom”, ističe profesor.
Na pitanje da li smatra da prečesta upotreba engleskog jezika, skraćenica, internet slengova u svakodnevnom govoru može ugroziti maternji jezik, profesor kaže da bi prije bio sklon da govori ne o prečestoj, nego o adekvatnoj i neadekvatnoj upotrebi.
“Mnoge naučne, tehnološke i uopšte kulturne inovacije dolaze sa engleskog govornog područja. Sa njihovom vrlo često brzom ekspanzijom u druge jezike ulaze i izvorne riječi koje ih označavaju. U tim slučajevima, kada u jednom jeziku ne postoji adekvatna riječ za neki fenomen, preuzimanje stranih riječi je sasvim opravdano”, kaže Popović.
Ali, sa druge strane, profesor kaže da smo svjesni da je engleski jezik danas “lingua franca”, te da se neke riječi iz pomenutog jezika sasvim neopravdano preuzimaju, tj. onda kada u domaćem jeziku već postoji adekvatna riječ.
“I u jednom i u drugom slučaju javlja se čitav niz problema poput korišćenja riječi ili fraza u neadekvatnom značenju, pogrešno prilagođavanje stranih riječi, lažni osjećaj modernosti ako se umjesto domaće riječi iskoristi tuđica itd. Imajući sve ovo u vidu, autori rječnika Du yu speak anglosrpski? Rečnik novijih anglicizama knjigu započinju jednim, za ovu temu vrlo ilustrativnim, primjerom: Dawnloadovao sam onaj fajl, pa ću ti ga poslati e-mailom kao atačment. Definitivno je super! See you!”, navodi Popović.
Za jezik i književnost potrebno više časova
Komentarišući da li školski sistem dovoljno podstiče pravilnu upotrebu maternjeg jezika, profesor kaže da u osnovnoj školi i gimnaziji za izučavanje jezika i književnosti kao jezičke umjetnosti, te za njegovanje kulture govorenja opredijeljena četiri časa sedmično, dok je u srednjim stručnim školama fond nešto manji.
“Iako bi se mnogima učinilo da je to sasvim dovoljno vremena za upoznavanje sa cjelinom jezika i književnosti svi mi koji se bavimo ovim poslom znamo da nije tako. Predmetni programi za crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost su preobimni, a treba imati na umu i da nastavni proces ne podrazumijeva samo obradu novih sadržaja. Ipak, postoji i dobar primjer kakav nalazimo u filološkoj gimnaziji, gdje su maternji jezik i književnost razdvojeni u posebne predmete sa ukupno većim fondom časova nego u gimnaziji sa matematičkim, sportskim i opštim usmjerenjem. Na taj način i profesori i đaci dobijaju na vremenu, a dobrobiti ovakvog rješenja ogledaju se i u jednoj vrsti izoštravanja fokusa”, rekao je Popović.
On smatra da bi trebalo težiti ka tome da ova praksa postane opšte pravilo u svim osnovnim i srednjim školama.
“Ako bi to bio preveliki izdatak i napor za državu, onda treba, pomalo paradoksalno, raditi na smanjivanju obima programa za pomenuti predmet jer više sadržaja vrlo često ne znači i više znanja. Treba dati priliku učenicima da se zamisle nad određenim nastavnim jedinicama, da ih izvježbaju, praktično provjere i razumiju, što je u ovakvim okolnostima vrlo teško. A onda trpi sve i posljedice se najprije vide u nedovoljno odnjegovanoj upotrebi maternjeg jezika”, ukazuje Popović.
Važna uloga roditelja
Profesor ističe koliko je važna i uloga roditelja u njegovanju jezika kod mlađih generacija, navodeći primjer Gabrijela Garsije Markesa koji je počeo intenzivno pisanje romana “Sto godina samoće” kada se, na putu za Akapulko, sjetio bakinih fantastičnih priča.
“Važno je naglasiti da u porodici dijete najprije dođe u kontakt sa određenim jezičkim pravilima koja se spontano usvajaju i prenose. Na implicitnu normu kasnije će se, dominantno kroz školovanje, nasloniti jedna planski ustanovljena, razrađena i propisana eksplicitna norma. Kada govorimo o njegovanju jezika mi upravo često mislimo na poznavanje te, eksplicitne norme. Od obrazovanja roditelja zavisi koliko će uspjeti da je prenesu na djecu mimo pomenutog institucionalnog okvira kome je to jedan od zadataka”, smatra Popović.
Savjetuje da mladima neprestano treba objašnjavati zašto je ovladavanje maternjim jezikom važno.
“Ludvig Vitgenštajn je jednom prilikom rekao da su granice čovjekovog jezika granice njegovoga svijeta. I zaista je tako – ono čega nema u našem jeziku, nema ni u našem iskustvu. Ukoliko hoćemo da bolje razumijemo svijet, međuljudske odnose, same sebe, te da postanemo pametnija i cjelovitija ljudska bića treba da se brižno odnosimo prema jeziku. Zar ima veće motivacije od ovoga?”, zaključuje Popović.
Izvor: RTCG
