Portal RTCG donosi priču o jednoj od najstarijih škola u Crnoj Gori – školi „Mojsije Stevanović“, prvoj brdskoj školi u zemlji, koja je osnovana 1854. godine u porti manastira Morača. Osnovao ju je knjaz Danilo s ciljem širenja pismenosti i obrazovanja među stanovništvom ovog kraja. Tokom čitavog vijeka škola je radila u okviru manastira, prekidajući rad samo tokom ratnih perioda. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je školska zgrada izgorjela, podignuta je nova škola u kojoj se i danas izvodi nastava.
Direktor ove škole, Nikola Baković, za portal RTCG istakao je da je školu osnovao knjaz Danilo i da je ona jedna od prvih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori.
„Ova škola osnovana je 1854. godine i skoro stotinu godina nalazila se u porti manastira Morača. Prekidala je rad samo u ratnim vremenima. Nakon Drugog svjetskog rata, školska zgrada je sagorjela i sagrađena je ova u kojoj se danas nalazimo“, kazao je Baković.
Kroz školu „Mojsije Stevanović“ prošle su brojne znamenite ličnosti naše prošlosti, među kojima su patrijarh Gavrilo Dožić, mitropolit Amfilohije, kao i predsjednik Parlamenta Kraljevine Crne Gore Milo Dožić. Učitelji ove škole bile su poznate ličnosti naše istorije, poput Mitrofana Bana, jeromonaha Simeuna Damjanovića, arhimandrita Mirona Medenice i mnogih drugih.
„Ova škola je kroz vjekove bila centar znanja i prosvjete, okupljala je najumnije ljude i bila rasadnik budućih velikana. Njena vrata su propuštala mnoge znamenite ljude, sretala ih i pratila kroz život“, dodao je direktor Baković.
Nekada je škola imala osam područnih odjeljenja širom Donje Morače, dok danas funkcioniše samo jedno, u selu Bare, sa dvoje učenika. Cijela škola trenutno broji 21 učenika.
„Ove godine smo imali tri prvaka, a za naredni period očekujemo 14 djece predškolskog uzrasta na teritoriji Donje Morače. To nam daje nadu da će škola opstati i nastaviti svoju misiju“, ističe Baković.
Iako je učenika sve manje, škola je i dalje mjesto u kojem vladaju drugarstvo i ljubav, što potvrđuju i riječi Ivone, učenice devetog razreda: „Malo nas je, ali smo navikli na to. Veoma smo povezani, kao porodica. Žao mi je što odlazim, ali upisaću ekonomsku školu u Podgorici i vidjeti gdje će me život odvesti.“
Njena školska drugarica Kata ističe: „Ovdje smo proveli najljepše godine djetinjstva. Škola je dobro opremljena, imamo sve što nam je potrebno za obrazovanje. U ovoj školi oduvijek caruju ljubav i drugarstvo.“
Pored toga, Ivona dodaje: „Naša škola nije samo mjesto gdje učimo, već se tu družimo i stvaramo uspomene za cijeli život. Učestvovali smo na mnogim takmičenjima i radionicama, iako smo brojčano mala škola, nikada nijesmo po tom pitanju zaostajali.“
Kata se nadovezuje: „Nasilja ovdje nema, svi smo kao jedna velika porodica, kao jedna duša. Profesori nam pružaju maksimalnu podršku i osjećamo se sigurno.“
Iako se broj učenika smanjuje, škola je u posljednje vrijeme prošla kroz značajnu obnovu. Zahvaljujući Ministarstvu prosvjete, renovira se fasada, zamijenjena je stolarija poslije 70 godina, a ušli su i u projekat za sljedeću godinu, kako bi se uvelo grijanje na pelet.
„Ovo su veoma važne promjene za nas. Škola sada izgleda ljepše i ugodnije za rad, a tehnička opremljenost je na zavidnom nivou“, naglašava Baković.
Ostaje nada da će ova istorijska škola, koja je svjedok mnogih važnih trenutaka crnogorske prošlosti, opstati i u budućnosti. Iako se sela prazne, a broj učenika opada, duh obrazovanja u Morači ne jenjava, kao ni ljubav njenih đaka i nastavnika prema ovoj posebnoj školi.
„Morača je, uprkos svojoj surovosti, uvijek bila plodna, ne samo zemljom, već i ljudima. Vjerujem da će se i u budućnosti ovdje rađati i školovati novi talenti“, zaključio je Baković.
Izvor: RTCG
