Jeste sumnjiv ovaj Milojko Spajić. Prebrz za nas koji volimo da taktiziramo.
Tek što svarimo jedan potez, on je napravio još dva. Ma izbacio bih ga iz igre da sam neki politički trener, pa da mogu da vičem pored linije. Poslao bih ga u svlačionicu i izveo bih neki drugačiji tim, sa jakim, konstruktivnim veznim redom.
Sedorf, Makelele, Stojković, Pirlo… sporo, ali tehnički i taktički stabilno. Pa bih se razmahao da crtam po tabli kombinacije. To je ta ,,naša škola fudbala“ ili politike, nebitno – gradimo igru. Cijelu istoriju gradimo igru. Istina, mnogo nismo pogađali. Priznajem, završnica je problem. Ali kako sad odjednom pustiti nekog ko je brzanac ka’ Spajić?
Podsjeća me na Filipa Pipa Inzagija, golgetera Milana i Juventusa. Kao da je prvi put zakoračio na fudbalski teren, isto tako došao iz neke druge branše. Ne učestvuje u tradicionalnom građenju igre. Samo se vrzma po protivničkoj odbrani i zabija im golove.
Iako Inzagi nikada nije osvojio Zlatnu loptu niti neko slično jako priznanje, ostalo je da je Pipo jedan od najefikasnijih italijanskih napadača svoje generacije, poznat po izuzetnom osjećaju za gol i sposobnosti da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Eto, možda ga ubaciti u igru. Šta ako bi ga doveli u klub? Šta bi rekli ostali politički stručnjaci?
Kad bi pitali Milku Tadić šta misli o Pipu Inzagiju, rekla bi da ništa ne zna o fudbalu, samo golove da daje. Dritan bi se nadovezao da ne zna ni golove da daje, nego samo da kvarno takne loptu koju je on već uputio u okvir gola.
Vanja Ćalović bi izrazila sumnju što je Pipo uvijek na ivici ofsajda i da postoji mogućnost neregularnih golova. Fidelity bi procijenio da je 2:0 za nas najgori mogući rezultat i da će Pipo uništiti svoju ekipu. Milka bi se nadovezala da potvrdi da golgeter daje golove protiv interesa svoje ekipe. Ana Novaković bi zapljeskala dlanovima i rekla ,,to je paf paf“. Željko ivanović bi udarao glavom o sto jer nije završio kolumnu o fudbalu, a svi su već rekli svoje mišljenje. U međuvremnu Mickey Inzagi zabio još jedan gol.
Kreću protesti ljevičara i LGBTIQ jer je opet poentirao desnom nogom i to treći put. Zdravko Krivokapić konstatuje kako to nije bio plan njegovog tima koji je vodio prije 20 godina.
Razumljivi svi komentari. Rizično je ubaciti centarfora koji mnogo ne trči, ne učestvuje u građenju igre i položiti sve na njega na uštrb veznog reda.
Ali, možda su to hrabri potezi, u politici i ekonomiji se često to zove ,,hrabri rezovi“. Odluka je bitna. Možda je to zahtjev modernog fudbala i politike.
Za državu u kojoj se plata nije mijenjala više od osam godina, shvatljivo je zašto je čovjek odlučio da pomjeri sve procedure i standarde. Ne živi za drugi mandat i pripremanje snage, logistike za sledeću izbornu trku, nego troši ovaj mandat kao da je poslednji. Tako i treba: učini za mandata šta se može, izazvati tektonske poremećaje, a ne ići niz kolotečinu žabokrečine i držati se sigurne zone komfora.
Spajić je odlučio da puca iz svih uglova.
Četiri godine brzo prođu. Tradicionalni taktičari dio mandata ostave za funkcionersku kampanju, akumulaciju državnih resursa i zloupotrebu položaja kako bi izboksovali još jedan mandat, vječno životareći od obećanja i sanjarenja titule. Pipo Spajić daje sve na ovu sezonu. Možda je vrijeme i mi da shvatimo kad je vakat.
Autor: V. D.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” nisu nužno i stavovi redakcije portala PRESS
