Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović voli da se predstavlja kao zaštitnik oko 5.000 zaposlenih u prosvjeti, ali podaci o njegovim primanjima pokazuju da prvenstveno brine o sopstvenim finansijskim privilegijama.
Njegova osnovna plata iznosi 1.441 euro, ali to nije sve. Za članstvo u Izvršnom odboru Unije sindikata dobija dodatnih 150 eura, u Upravnom odboru Udruženja matematičara 50 eura, a u Savjetu Agencije za mirno rješavanje radnih sporova čak 470 eura. Ukupno, Božović mjesečno prihoduje najmanje 2.111 eura – više nego što iznosi plata predsjednika Vlade Crne Gore.
Pod plaštom navodne brige za prava prosvjetnih radnika zapravo štiti svoje funkcije i lične prihode. Dok članstvo u sindikatu sve više opada, on zarad očuvanja svoje pozicije ne preza od podsticanja socijalnih tenzija i otvorenog promoviranja nepoštovanja zakona države iz čijeg budžeta svakog mjeseca uredno prima značajna sredstva.
Na taj način pokušava da opravda sopstveno postojanje, iako je danas svakom prosvjetnom radniku jasno da je njihov stvarni zaštitnik Ministarstvo prosvjete i država Crna Gora, koja je prethodnih godina značajno povećala zarade u sektoru.
Posebno je indikativno što se djelovanje Sindikata prosvjete pod Božovićevim rukovodstvom sve češće poklapa s narativima bivše vladajuće stranke. Upravo te “stare staze slave” na koje bi da nas vrati bile su vrijeme kada je prosječna plata prosvjetara iznosila svega 450 eura i kada je obrazovanje bilo na margini.
Danas, kada je prioritet modernizacija i valorizacija rada prosvjetnih radnika, sindikalno rukovodstvo bira jeftine političke poruke, zanemarujući stvarne potrebe svojih članova. Ostaje pitanje – u čijem interesu?
PRESS
