“Za nas običaj i tradicija imaju mnogo veću vrijednost nego zakon,” rekao je Danijel Živković, pokušavajući da zvuči odlučno. U stvarnosti, to je refleks čovjeka koji viče i bjesni da bi sakrio krivicu.
A onda je dodao da smo “od sada lični neprijatelji”. Dramatično, kao da snima trejler za političku telenovelu. Samo što publika više ne reaguje, nema ni aplauza ni zvižduka. Kad ti je glavni neprijatelj svako ko se ne slaže s tobom, to više nije politika nego tantrum.
Njegovo lično skretanje u desno nije ideologija, nego strah. Desno mu ne stoji, kao što ni bijes ni vika ne mogu nadomjestiti manjak harizme i autoriteta. Ali u toj nervozi ima istine — DPS je oduvijek bio desničarska partija koja se samo pretvarala da je uglađena i građanska.
Živković je zato samo simptom, ne toliko važan, kao ni njegova uloga u stranci. On ne mijenja pravac partije — on ga razotkriva. A ono što se razotkriva sve više liči na staru strukturu vlasti, samo sada — na baterije.
Autor: D.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije Portala Press)
