Od tada stižu brojne reakcije javnosti, a odgovornost se prebacuje između Uprave policije, Višeg suda, ANB-a i Ministarstva pravde.
Miloš Medenica je tokom trajanja postupka pušten da se brani sa slobode. Viši sud je saopštio da je mjeru kućnog pritvora dužna sprovoditi Uprava policije Crne Gore, odnosno podgorička policija.
Sud je, kako su naveli, više puta naglasio da se, ukoliko Medenica prekrši izrečenu mjeru, protiv njega može odrediti pritvor.
Medenica je, kako su naveli, redovno prisustvovao svim ročištima glavnog pretresa, ukupno 12, dok je dokazni postupak okončan 12. decembra 2025. godine. Viši sud je u saopštenju istakao da je odgovornost policije da spriječi bjekstvo okrivljenog iz stana, jer se vrijeme provedeno na izdržavanju mjere nadzora uračunava u kaznu zatvora.
Uprava policije je reagovala na navode Višeg suda u Podgorici, naglašavajući da sud nikada nije tražio da se provjeri poštovanje mjere kućnog pritvora Miloša Medenice. Policija tvrdi da je po Zakonu o krivičnom postupku dužnost suda da zatraži izvještaj o izvršenju mjere nadzora.
„Viši sud u Podgorici, ni u jednom momentu, nijednim aktom ili dopisom, nije zatražio provjeru mjere nadzora niti izvještaj od nadležne organizacione jedinice Uprave policije, u ovom slučaju Odjeljenja bezbjednosti Podgorica“, naveli su iz policije.
Uprava policije ističe da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica kontinuirano pratili poštovanje mjere nadzora od 18.10.2025. do 27.1.2026. godine, te da je Miloš Medenica dan prije izricanja presude, 27. januara, zatečen u svom stanu. U tom periodu, kako navode, nije zabilježeno kršenje mjere nadzora.
Policija je takođe naglasila da su sačinjene službene zabilješke o kontroli mjere nadzora, koje će biti dostavljene sudu ukoliko se zatraži. Međutim, 28. januara, prije nego što je doneseno rješenje o pritvoru, službenici su obišli stan Medenice i nijesu ga tamo zatekli, a supruga ih je obavijestila da je on pošao na suđenje.
Reagovala je i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) naglašavajući da su nadležnosti, obaveze i odgovornosti jasno podijeljene prema Zakoniku o krivičnom postupku.
ANB, kako ističu, nije nadležna za izvršenje mjere zabrane napuštanja stana.
„ANB nema nikakvu zakonsku nadležnost za nadzor mjera u krivičnom postupku, nema ovlašćenja da prati izvršenje izrečenih mjera nadzora (u konkretnom slučaju zabrane napuštanja stana) od strane suda i nema operativnu odgovornost za fizičko obezbjeđenje ili nadzor lica“, naveli su iz ANB-a za Portal RTCG.
Iz Agencije su dodali da nemaju procesnu ni izvršnu nadležnost u izvršenju mjera krivičnog postupka, te da stoga ne snose odgovornost za događaj.
„Pominjanje Agencije u tom kontekstu upućuje na nepoznavanje Zakona o ANB i njene pozicije i uloge u bezbjednosnom sektoru“, poručili su iz ANB-a.
Tema bjekstva Medenice i toga ko je odgovoran za to, bila je sinoć u emisiji “Akcenti” na TVCG.
Primarna odogovrnost za lociranje Miloša Medenice leži na Upravi policije i sistemu bezbjednosti saopštio je Vasilije Čarapić (PES) u emisiji „Akcenti“.
„Mora se sve posmatrati – on je bio jedno vrijeme u pritvoru, a presuda je sprovedena kada je bio u kućnom pritvoru. Nesporno je da je OB Podgorica trebao da ga obezbijedi, a rizik od bjekstva bio je veliki. Obaveza suda je bila da presudu donese ranije, ali to nije urađeno“, rekao je Čarapić.
Uprava policije, kako je istakao sigurno nije namjerno pustila bjegunca, ali je bio njihov zadatak da ga čuvaju.
“On je iskoristio priliku da pobjegne“, dodao je Čarapić.
Duško Stjepović (DEM) smatra da odgovornost mora biti utvrđena i da može biti na sudu, policiji ili ANB-u.
„Sud je bio u obavezi da donese presudu u roku od tri godine, što nije učinjeno. Medenica je znao da će biti osuđen i ko bi mu to mogao potvrditi nego neko iz suda“, rekao je Stjepović.
Ivan Radulović iz Građanske alijanse podsjetio je da postoji lanac odgovornosti i da građani ne mogu lako da shvate čija je nadležnost.
Čarapić je naglasio da je Medenica očekivao osuđujuću presudu i da je to motiv bjekstva. Takođe je pojasnio da je Uprava policije bila efikasna u praćenju, a da ANB nema izvršne nadležnosti u krivičnom postupku.
Prvostepenom odlukom Višeg suda, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica osuđena je na 10 godina zatvora, a njen sin Miloš na dva mjeseca više.
Medenica je proglašena krivom za četiri krivična djela protivzakonitog uticaja, dok je njenom sinu, zbog opasnosti od bjekstva, određen pritvor do pravosnažnosti presude, uz novčane kazne od po 50.000 eura.
Sud je Vesnu Medenicu oslobodio optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, ali je oglasio krivom u dva odvojena predmeta protivzakonitog uticaja, koji su se odnosili na primanje mita i uticanje na sudske odluke.
Njen sin Miloš Medenica oslobođen je optužbi za nedozvoljeno držanje oružja i omogućavanje uživanja opojnih droga za više lica.
Izvor: RTCG
