Ovogodišnji moto Međunarodnog dana zaštite potrošača je “Bezbjedni proizvodi, sigurni potrošači”. Potrošači ga dočekuju opterećeni dodatnim problemom. Na tržištu je sve veći broj nebezbjednih proizvoda. Između ostalog, razlog je, kako je ocijenio Rabrenović, slaba edukacija, ali i interesovanje potrošača šta kupuju.
“Ako potrošač nije bezbjedan, ako nije dobro edukovan, onda takav potrošač je u riziku kupujući robu, prije svega, sredstva za ishranu i piće koji su nebezbjedni ili nemaju dovoljno i detaljne deklarisane informacije o proizvodima koje kupuju”, rekao je Rabrenović.
Olga Nikčević iz Centra za zaštitu potrošača nam je kazala da je položaj potrošača u prethodnih pola decenije unaprijeđen, da su zakonska rješenja bolja, informisano građana ali i trgovaca o pravima potrošača.
“Što se zakona tiče, zakoni stoje, zakoni su odlični, čak je skoro donesen i novi zakon koji je još detaljnije uz potpunosti saglašan sa evropskim zakonima. Međutim, ako se nešto značajno ne promijeni, zalud nam zakoni. Mi smo zakone uvijek imali odlične”, kazala je Nikčević.
Dodatni problem je, ukazuje Rabrenović, online trgovina pa potrošač kupuje robu upitnog kvaliteta bez sertifikata standarda koji važi u Evropskoj uniji (EU). Međutim, napominje ni da evropska statistika nije sjajna pa je u minulom periodu upozorenje stiglo na preko 4.500 opasnih neprehrambenih proizvoda.
Kod nas, ističe, nemamo relevantne istraživanja u toj oblasti, a ni odgovarajuće laboratorijske kapacitete za nadzor.
“To predstavlja veliki problem. Kupimo nešto jeftinije u tom momentu, ali nemamo nikakvog dokaza niti sigurnosti da je proizvod bezbjedan i da nije štetan po zdravlje”, dodao je Rabrenović.
Centru za zaštitu potrošača građani se najčešće, navodi Nikčević, obraćaju zbog uočenih nepravilnosti na račune za struju, ugovore za telekomunikacione usluge, nerijetko na tehničke proizvode, čiji je, kako kaže, kvalitet upitan.
“Mi znamo da je već nekoliko godina i EU sama priznala da su neki njihovi proizvođači slali jednu kategoriju kvaliteta ovamo na naše prostore, a da su drugu, povoljniju i bolji kvalitet proizvoda proizvodili za svoje građane”, kazala je Nikčević.
Za potrošača opredjeljujuća je cijena proizvoda, reklama, brzina i navika, ali ne potpuna i pouzdana informacija o proizvodu, smatra Rabrenović.
“Potrošači se kod nas, što je donekle i posljedica ekonomske situacije, a donekle i nekih navika i želje da se uštedi, najviše opredjeljuju upravo na osnovu cijene, na osnovu reklama koje su vrlo često obmanjujuće, koje su ne samo obmanjujuće, nego koriste prostore znanje potrošača o tim proizvodima, pa im se pokušava prodati, a i uspije, nažalost, i to puno raznih proizvoda”, rekao je Rabrenović.
Radi bolje zaštite potrošača, Institut ekonomskih nauka pokrenuo je šestomjesečni monitoring oglašavanja i prodaje proizvoda, naročito za zdravlje, koji uglavnom nemaju karakteristike i dejstva navedene u reklami. Dosadašnje analize u proteklih mjeseci i po, zaključuje Rabrenović, pokazale su 95 odsto slučajeva da je u pitanju obmana.
Izvor: RTCG
