Sadržaj
Lisice na ruke stavili su mu pripadnici italijanske kriminalističke policije iz Riminija u okviru međunarodne akcije ,,Smit“ nakon višemjesečne istrage tokom koje je lociran u naselju Marebello.
Bajramović je uhapšen po evropskom nalogu za hapšenje koji je izdala Austrija zbog ubistva Vladimira Roganovića 2018. godine kao i na osnovu Interpolove potjernice iz Crne Gore koja ga potražuje zbog prisustva u sudskom postupku koji se protiv njega vodi zbog likvidacije Šćepana Roganovića 13. februara 2020. godine u Herceg Novom.
Akcija hapšenja
Prema pisanju Today.it, Specijalne jedinice blokirale su prilaze zgradi kako bi spriječile eventualni pokušaj bijega Bajramovića preko sporednih izlaza ili balkona.
Bajramović je, kako navode, bio zatečen brzinom upada policije i nije pružao značajniji otpor.
Italijanska policija saopštila je da je istraga započeta u februaru, kada su Centralna operativna služba i Služba za međunarodnu policijsku saradnju dostavile informacije o mogućem prisustvu bjegunca u provinciji Rimini, uz napomenu da se radi o izuzetno opasnom kriminalcu visokog nivoa, vještom u prikrivanju i mijenjanju izgleda.
– Nakon više od dva mjeseca kontinuiranog nadzora, uključujući noćne operacije, kao i tehničkih i istražnih radnji pod koordinacijom Državnog tužilaštva u Rimu, policija je suzila područje njegovog kretanja na zonu Marebello, gdje je koristio stan registrovan na ime ruskog državljanina koji je godinama ranije napustio Italiju – saopštila je italijanska policija tamošnjim medijima.
Iza spuštenih roletni stana u Riminiju nije bilo naznaka da u tom prostoru neko boravi, ali s druge strane, aktivna potrošnja električne energije kod policije izazvala je sumnju da se u stanu neko krije.
Agenti su započeli nadzor stana, ne sluteći da se u njemu krije Bajramović, kojeg su evropske policije godinama tražile zbog zločina koje je počinio 2018. godine u centru Beča kada je ubio Vladimira Roganovića i likvidacije Šćepana Roganovića u februaru 2020. godine u Herceg Novom.
Skrivanje
Bajramović je, prema pisanju italijanskog Sky TG24, živio izolovano.
Veoma rijetko je izlazio iz stana i kontakte je ostvarivao uz maksimalne mjere opreza.
Trudio se da ostane neotkriven tako što je mijenjao izgled, frizuru, stil oblačenja, koristeći lažne dokumente.
Isti medij objavio je i da je planirao dodatnu promjenu identiteta, uključujući moguću estetsku operaciju kako bi izmijenio crte lica.
Ipak, jedan gotovo neprimjetan trzaj zavjese bio je dovoljan da razbije njegovu iluziju nevidljivosti.
Nakon skoro dvomjesečne neprekidne opservacije, policajci su primijetili blago pomjeranje zavjese iza zatvorenog prozora.
Upravo taj detalj, kako piše italijanski medij „Il Resto del Carlino“, bio je ključan za hapšenje Bajramovića.
Nakon upada policije u stan koji je koristio Bajramović pronađeni su falsifikovani pasoš sa njegovom fotografijom, više mobilnih telefona, računarska oprema i drugi materijal za koji istražitelji vjeruju da bi mogao biti povezan sa komunikacijom unutar kriminalne mreže.
Nakon hapšenja u Riminiju, Bajramović je sproveden u zatvor gdje čeka postupak ekstradicije.
Italijanski istražitelji, prema pisanju tamšnjih medija, sada pokušavaju da utvrde ko mu je pomagao tokom skrivanja i preko kojih kanala je održavao kontakte sa kriminalnom mrežom dok je živio iza spuštenih roletni apartmana u Marebellu.
Podsjećamo da je Bajramović godinama bio jedan od najtraženijih bjegunaca u regionu.
Austrija ga tražila zbog ubistva Vladimira Roganovića u Beču 21. decembra 2018. godine, kada je ispred poznatog restorana u centru grada ispalio sedam hitaca u glavu žrtve, dok je Stefan Vilotijević tom prilikom teško ranjen.
Crna Gora je za njim raspisala crvenu potjernicu nakon što je 13. februara 2020. godine ubio Šćepana Roganovića u Herceg Novom.
U predmetu za ubistvo Šćepana Roganovića ranije su spojena dva krivična postupka, po optužnicama podignutim u oktobru 2020. i septembru 2023. godine.
Prvom optužnicom za ubistvo Šćepana Roganovića obuhvaćeni su sada pokojni Krsto Vujić i Mili Bajramović, kao i Igor Glavaš, Dino Ibrahimović i Miloš Komar.
Specijalno državno tužilaštvo je analizom komunikacija sa kriptovane aplikacije Skaj došlo do novih osumnjičenih za učešće u likvidaciji.
Nakon prikupljanja dodatnih dokaza, u septembru 2023. godine optužnica je proširena i na odbjeglog Igora Vukotića, Slavka Radulovića, Miloša Gvozdenovića i Marka Radovića.
Prema optužnici SDT-a i iskazu svjedoka saradnika Miloša Đuričkovića, likvidacija Šćepana Roganovića pripremana je mjesecima, a dva puta prije nego je ubijen je izbjegao smrt.
Prvi planovi za ubistvo
Svjedok saradnik Miloš Đuričković ispričao je istražiteljima da je Roganović u početku trebalo da bude ubijen u Meljinama, gdje je provodio veliki dio vremena nadgledajući izgradnju zgrade.
Grupa je, prema njegovim riječima, najprije pratila svakodnevne navike Roganovića i analizirala njegovo kretanje. Vujić je, kako je tvrdi svjedok saradnik, dao odobrenje za „skidanje mete“, ali plan je propao kada Roganović iznenada prestaje da odlazi na gradilište i većinu vremena počinje da provodi u svom lokalu u centru Herceg Novog.
Promjena rutine natjerala je grupu da reorganizuje plan likvidacije.
Pošto je centar grada bio prepun vozila i čestih saobraćajnih gužvi, odlučeno je da se za napad koristi motocikl, kako bi izvršioci mogli brzo da priđu meti i pobjegnu nakon ubistva.
Prema iskazu Đuričkovića, nova likvidacija planirana je za 10. februar 2020. godine oko devet časova ujutro, kada Roganović izađe iz kuće, ali se od nje odustalo jer je u gradu bio prisutan veći broj policajaca zbog posjete tadašnjeg direktora Uprave policije tom gradu.
Tri dana kasnije plan likvidacije je ipak realizovan.
Roganović je 13. februara oko devet časova izašao iz kuće i pješke krenuo prema centru grada.
Jedan od sugrađana ga je vidio na stepeništu kod Kanli-kule nekoliko trenutaka prije pucnjave.
Nedugo zatim, taj svjedok je začuo trčanje iz pravca spomenika Simu Matavulju, a potom i hice.
Šćepan Roganović je u jednom trenutku skočio u kanal da se zaštiti od paljbe. Međutim, napadač nije odustajao. Prišao je Roganoviću koji se izvukao iz kanala u namjeri da nastavi bjeg, i tada u njega ispalio još dva hica. Roganović je ostao nepomičan.
Optužnica navodi da je Bajramović iz pištolja „crvena zastava“, sa uništenim fabričkim brojem, ispalio devet projektila, od kojih je šest pogodilo Roganovića.
Nakon ubistva, Bajramović je, prema iskazu svjedoka saradnika, pobjegao do mjesta gdje ga je čekao Krsto Vujić, nakon čega su zajedno otišli do Sasovića gdje su zapalili motocikl i pištolj koji su korišćeni u zločinu.
U mjestu Dragomir ih je sačekao Đuričković, koji ih je prebacio do apartmana u Zelenici.
Sjutradan u zoru, prema navodima istrage, barkom su prebačeni do Morinja, noseći torbe sa predmetima i dokazima koje su usput bacali u more.
„Nije bio bezbjednosno interesantan“
Istražitelji tvrde da Šćepan Roganović nije bio bezbjednosno interesantna osoba, već da je ubijen iz osvete u okviru dugotrajnog sukoba škaljarskog i kavačkog klana.
Porodica Roganović godinama je bila meta krvavih obračuna.
Šćepanov otac Niko Roganović ubijen je 2017. godine u Herceg Novom, dok je njegov brat Duško ranije teško povrijeđen u eksploziji automobila.
Vladimir Roganović, njihov rođak, ubijen je 21. decembra 2018. godine u Beču.
Samo dvije nedjelje prije, on je izašao iz spuškog zatvora, gdje je služio kaznu zbog nedozvoljenog držanja oružja.
Vujić ubijen u Barseloni
Četrdeset četvorogodišnji Krsto Vujić, jedan od optuženih za ubistvo Šćepana Roganovića, teško je ranjen u oružanom napadu koji se 14. aprila 2026. dogodio u Barseloni, a nekoliko dana kasnije preminuo je od zadobijenih povreda.
Napad se, prema tamošnjim medijima, desio na terasi jednog bara gdje je sjedio sa partnerkom i maloljetnim sinom.
Prema istim informacijama, trojica maskiranih napadača prišla su mu sleđa i iz neposredne blizine ispalila najmanje pet hitaca, od kojih su ga četiri pogodila.
Izvor: Pobjeda
