Zapad je tragao za čovekom koji će bezdušno i nesavesno upropašćavati zemlju, očigledno je da su ga pronašli u Aleksandru Vučiću, istakao je univerzitetski profesor Milo Lompar.
Lompar je kazao da je takođe evidentno da “to nisu mogli da nađu ni kod Đinđića, ni kod Koštunice, ni kod Tadića”, koji su, kako je naveo, svi odreda pravili ustupke, “što je i normalno jer mi smo mala zemlja i moraju se praviti ustupci”, ali i dodao da ovakav stil vladanja nije zabeležen.
“Kao da se išlo za tim da se pronađe idealna forma naše propasti”, ukazao je srpski profesor, posebno potcrtavajući izdaju narodnih i državnih interesa u južnoj pokrajini Kosovo i Metohija, učinjenu čitavim nizom sporazuma koji su “živi narod predali u ruke Prištini”.
Lompar je istakao i da se danas jasno vidi da su EU zvaničnici, kao što su predsednica EK Ursula fon der Lajen ili komesarka Marta Kos, “čvrsto uz režim” i da ne treba biti naivan i stvari posmatrati drugačije.
“Postoji očigledan raspored koji nije potrebno dokazivati. Komesarka Marta Kos je nedavno pohvalila promene zakona rekavši da su u redu (izborni zakoni). Režim je potpuno po volji EU. To što naša opozicija i mediji koji je prate ne žele to da vide, to je zato što moraju da zaštite “svetu kravu – EU”, koja se postavlja kao drug Tito u komunizmu: šta god bi uradio, to je ispravno. Istovremeno, režim želi da prikaže domaćoj javnosti da se tobože bori protiv EU da bi nacionalne glasače držao uz sebe. I to je ta igra”, ocenio je Lompar.

Prema njegovim rečima, glavni koridor uticaja i delovanja u Srbiji jeste zapravo nemačka politika: priznati Kosovo kao nezavisnu državu, dozvoliti eksploataciju ruda (litijuma), urediti obrazovni sistem po za njih prihvatljivom modelu, po mogućstvu i dekomponovati teritoriju Srbije.
Profesor je u tom kontekstu podsetio na pismo Vilija Vimera, poslanika Bundestaga, Gerhardu Šrederu, nemačkom kancelaru, iz 2000. godine, kada je rekao kako je “odlučeno da se Srbija drži van privrednih tokova razvoja itd.”.
“Agenda je isterati Ruse, isterati Kineze, i režim im u tome ide u susret. Uz možda neka oklevanja, po principu “dobro, videćemo, malo kasnije”, ali to sprovode… Režim tako u stvari kupuje vreme kako bi iznova dobio još tri ili četiri godine svoje vladavine.”
Komentarišući nedavni događaj na Senjaku kada je u prisustvu policijskog zvaničnika (šef beogradske policije Veselin Milić) došlo do ubistva, Lompar je rekao da se “Srbija opasno primiče obliku života kakav postoji u Latinskoj Americi”.
“Govorio sam i pre izvesnog vremena da ima pojava da mafija radi za državu ali ovde država radi za mafiju. Mi smo postali mafijaško društvo, tako premreženo da policija radi za kriminalce i ta unutrašnja sprega je postala vidljiva i duboko uznemirujuća. Po meni, to (događaj na Senjaku) bio je razlog da padne Vlada, ne da ministar policije podnese ostavku nego da padne Vlada. Postavlja se pitanje elementarnog poverenja: kome možete da se žalite? Kome ćete otići u policiju da se žalite? Ovo je bila jedna drastična stvar”, navodi Lompar, zaključujući kako je režim pribegao svom dobro oprobanom receptu, “šaradi” i “spinovanju”.
“Režim vlada medijski. Kako bi se jedna drastična stvar sakrila ide se za tim da se pokrije ono što se ne želi videti učestalim ponavljanjem onoga što je potrebno. To je medijski jasan sistem upravljanja”, rekao je profesor Lompar.
bezcenzure.rs