Sadržaj
Riječ je o javnom pozivu koji je objavila tadašnja Agencija Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, uz aktivno učešće Ministarstva turizma. Dokumentacija na koju se Pobjeda poziva predstavlja zvanične državne akte koji su bili i ostali javno dostupni, pa je Dritan Abazović kao dugogodišnji politički funkcioner, poslanik, potpredsjednik Vlade i kasnije premijer imao mogućnost da se sa njima upozna. Ukoliko to nije učinio, onda se otvara pitanje koliko se ozbiljno bavio pitanjima o kojima danas iznosi kategorične tvrdnje.
Dokument koji objavljuje Pobjeda jasno potvrđuje da su međunarodni operateri luksuznih hotela pozvani da dostave ponude za zakup i upravljanje hotelskim kompleksom, što direktno demantuje tvrdnje da je posao zakupa ugovoren bez javnog nadmetanja.
Ko je mogao da učestvuje na tenderu
Tender nije bio otvoren za bilo kojeg investitora, već isključivo za renomirane međunarodne operatere luksuznih hotelskih centara.
Potencijalni zakupci morali su da dokažu da upravljaju hotelima najviše kategorije, sa pet ili više zvjezdica, te da ostvaruju prosječnu godišnju cijenu smještaja od najmanje 550 eura po sobi. Takođe, od ponuđača se, kako se navodi u dokumentu, zahtijevalo da u okviru svog sistema ostvaruju prosječnu godišnju popunjenost kapaciteta od najmanje 60 odsto.
Jedan od ključnih uslova bio je da ponuđač upravlja sa najmanje pet luksuznih hotela u najmanje pet država, čime je država željela da obezbijedi da budući zakupac posjeduje međunarodno iskustvo i reputaciju potrebnu za upravljanje jednim od najvrednijih turističkih resursa Crne Gore.
Posebno je naglašeno da ponuđač mora imati bogato iskustvo poslovanja u sredinama u razvoju i privredama u tranziciji, kakva je u tom periodu bila Crna Gora.
Uslov je bio i da se podnosi jedna jedinstvena ponuda koja obuhvata sva tri hotelska kompleksa, odnosno da jedan zakupac upravlja Svetim Stefanom, Miločerom i Kraljičinom plažom kao jedinstvenom turističkom cjelinom.
Već iz samog oglasa i tenderske dokumentacije jasno je da je od budućeg operatera zahtijevano da kompleksom
upravlja kao jedinstvenim rizortom, uključujući sve zelene površine, parkove, unutrašnje staze i prateću infrastrukturu. Takav model upravljanja predstavlja standard u luksuznoj hotelskoj industriji i objašnjava potrebu za djelimičnim i vremenski ograničenim prolazom pojedinim djelovima staza koje su sastavni dio hotelskog kompleksa. Kao što su hodnici sastavni dio zatvorenog hotelskog objekta, tako su i pojedine staze unutar rizorta tretirane kao dio jedinstvene turističke cjeline kojom upravlja zakupac.
Što je bilo predmet zakupa
Predmet tendera nijesu bili samo hoteli, već čitav niz izuzetno vrijednih nekretnina i turističkih sadržaja.
Kompleks Sveti Stefan obuhvatao je tada, kako je navedeno u međunarodnom tenderu, ostrvski hotel sa 37 vila, 101 sobom i 16 apartmana, dvije plaže, upravnu zgradu, prodajne objekte, teniska igrališta, parkinge i druge prateće sadržaje.
Hotel Miločer, nekadašnja kraljevska rezidencija smještena u srcu miločerskog parka, raspolagao je sa 19 soba i šest apartmana u glavnoj zgradi, uz izdvojene vile smještene u neposrednoj blizini.
Kompleks Kraljičina plaža obuhvatao je glavni hotelski objekat i dva objekta tipa vila sa ukupno 39 soba i sedam apartmana, restoranima, barovima, unutrašnjim bazenom i saunom.
Koliko je zakupac morao da plaća državi
Dokumentacija pokazuje da je država ugovorom zaštitila svoje finansijske interese kroz precizno definisanu zakupninu.
Za Sveti Stefan i Miločer ponuđač je morao da plaća godišnju zakupninu u iznosu od najmanje 10 odsto ukupnog prihoda ostvarenog poslovanjem ili garantovanu minimalnu godišnju zakupninu od 1,6 miliona eura, zavisno od toga koji je iznos veći.
Za Kraljičinu plažu predviđena je zakupnina od najmanje 10 odsto prihoda ili garantovana minimalna godišnja zakupnina od 150.000 eura.
Ukupna minimalna garantovana godišnja naknada koju je zakupac morao da plaća državi iznosila je približno 1,75 miliona eura, dok je kroz procenat od prihoda mogla biti i znatno veća.
Obavezna ulaganja od najmanje 20 miliona eura
Jedan od najvažnijih uslova tendera odnosio se na investicije.
Ponuđač je bio dužan da uloži najmanje 20 miliona eura u modernizaciju i rekonstrukciju svih objekata obuhvaćenih zakupom.
Taj posao morao je biti završen u roku od 36 mjeseci.
Istovremeno, zakupac se obavezivao da nakon završetka investicionog ciklusa turistički kompleksi posluju tokom cijele godine, što je predstavljalo jedan od ključnih razvojnih ciljeva tadašnje turističke politike.
Zakup na period do 30 godina
Tenderom je tada bilo predviđeno da minimalni period zakupa iznosi 20 godina, dok je maksimalni mogao biti 30 godina.
Svi detalji kasnije su precizirani standardnim ugovorom o zakupu koji je bio sastavni dio tenderske dokumentacije.
Visoka garancija za ozbiljnost ponude
Da bi uopšte učestvovali u postupku, zainteresovani investitori morali su da kupe tendersku dokumentaciju po cijeni od 5.000 eura.
Uz ponudu je bilo obavezno dostaviti bankarsku garanciju od 250.000 eura, izdatu od renomirane međunarodne banke i naplativu na prvi poziv, što je predstavljalo dodatnu zaštitu države od neozbiljnih ponuđača.
Aman kao simbol novog crnogorskog turizma
Nakon sprovedenog tenderskog postupka, za zakupca je izabran Aman Resorts, jedan od najpoznatijih svjetskih luksuznih hotelskih brendova.
Ugovor je potpisan 31. januara 2007. godine, a zakupac se obavezao da izvrši rekonstrukciju i obnovu svih preuzetih objekata – hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, brojnih vila, restorana, kafea i ostalih sadržaja.
Tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić dolazak Amana opisivao je kao prekretnicu za crnogorski turizam.
„Vrijeme u turizmu Crne Gore mjeriće se prije i poslije Amana“, poručivao je Nenezić, uvjeren da će renomirani hotelski lanac vratiti Svetom Stefanu nekadašnji sjaj i Crnu Goru pozicionirati među najprestižnije svjetske turističke destinacije.
Pokazalo se da takva očekivanja nijesu bila bez osnova. Dolazak Amana predstavljao je snažan signal međunarodnim investitorima da Crna Gora može privući najprestižnije svjetske turističke brendove. U godinama koje su uslijedile uslijedio je razvoj Porto Montenegra pod vođstvom Pitera Manka, zatim investicije kompanije Orascom Development kroz projekat Luštica Bay, razvoj Porto Novog, kao i dolazak brojnih renomiranih hotelskih brendova poput One&Only, Regent, Banyan Tree, Hilton, Mövenpick, Radisson i drugih. Na taj način u velikoj mjeri potvrđena je tadašnja procjena da će Aman otvoriti vrata novom investicionom ciklusu i dodatno pozicionirati Crnu Goru na mapi elitnog svjetskog turizma.
U godinama koje su uslijedile, zakup Svetog Stefana i Miločera često je ocjenjivan kao jedna od najuspješnijih privatizacionih i investicionih priča u crnogorskom turizmu, upravo zbog činjenice da je u Crnu Goru doveden svjetski hotelski brend koji je destinaciju učinio prepoznatljivom na globalnom tržištu luksuznog turizma.
Oglas objavljen u Pobjedi i Financial Timesu
Posebno je značajno da međunarodni tender nije bio sproveden iza zatvorenih vrata, već je javno oglašen u domaćim i međunarodnim medijima. Oglas za davanje u dugoročni zakup hotelskih kompleksa Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža objavljen je u dnevnom listu Pobjeda, ali i u uglednom britanskom poslovnom listu Financial Times, što dodatno potvrđuje međunarodni karakter postupka i namjeru države da privuče najrenomiranije svjetske hotelske operatere.
Upravo zbog toga teško je održiva tvrdnja da nije bilo javnog tendera, budući da je poziv bio dostupan i domaćoj i međunarodnoj poslovnoj javnosti.
Dokumentacija koju Pobjeda objavljuje nedvosmisleno pokazuje da je zakupu Svetog Stefana prethodio međunarodni javni tender sa jasno definisanim pravilima, finansijskim obavezama i investicionim uslovima, što tvrdnje Dritana Abazovića da tender nije postojao čini neodrživim pred činjenicama sadržanim u zvaničnim državnim dokumentima.
Zbog svega navedenog, političke ocjene Dritana Abazovića da za zakup Svetog Stefana nije postojao tender ne mogu izdržati provjeru činjenica sadržanih u zvaničnoj državnoj dokumentaciji. Međunarodni javni poziv, jasno definisani kriterijumi, finansijske obaveze, investicioni uslovi i javno oglašavanje u Pobjedi i Financial Timesu svjedoče da je postupak sproveden kroz međunarodno nadmetanje. Stiče se utisak da je Abazović, kada je riječ o slučaju Svetog Stefana, ušao u pogrešan voz, a nakon toga mu je svaka naredna stanica bila pogrešna.
Izvor: Pobjeda
