Među kompanijama koje se pominju u tim upozorenjima nalaze se Primato P i Naša farma, koja je u vlasništvu kompanije Voli Trade, biznismena Dragana Bokana.
Bokan važi za biznismena, bliskog počasnom predsjedniku Demokratske partije socijalista (DPS) Milu Đukanoviću, koji godinama upravlja Košarkaškim klubom “Budućnost” a od nedavno i Košarkaškim savezom Crne Gore (KSCG).
Građani tvrde da se uprkos brojnim prijavama, inspekcijskim kontrolama i medijskim izvještajima stanje na terenu nije suštinski promijenilo.
Dok se vodi višegodišnja borba za očuvanje jedne od najznačajnijih crnogorskih rijeka, finansijski rezultati ovih kompanija pokazuju da posluju veoma uspješno.
Prema finansijskim izvještajima za 2025. godinu, u koje je uvid imao portal PRESS, kompanija Primato P ostvarila je prihod od 47.176.956 eura, uz neto profit od 1.089.531 euro.
Istovremeno, kompanija Naša farma d.o.o., koja posluje u okviru sistema Voli Trade, prijavila je prihod od 8.647.501 euro, dok je ostvareni profit iznosio 342.931 euro.
Ovi podaci otvaraju pitanje koje mještani postavljaju godinama – da li je dio ostvarene dobiti mogao biti uložen u efikasnije sisteme za zaštitu životne sredine, prečišćavanje otpadnih voda i sprječavanje zagađenja, umjesto da se problem iz godine u godinu ponavlja.
Borba za očuvanje Zete traje više od jedne decenije.
Biolog i građanski aktivista Vuk Iković više puta je upozoravao da otpadne vode iz industrijskih postrojenja i farmi predstavljaju ozbiljan rizik za rijeku, njenu floru i faunu, ali i za podzemne vode koje su povezane sa izvorištem Mareze.
U ranijim izjavama navodio je da pojedini objekti godinama rade bez kompletne ekološke dokumentacije ili odgovarajućih dozvola, zbog čega je više puta pozivao nadležne institucije da primjenjuju zakon jednako prema svima.
Ni mještani Spuža ne kriju ogorčenje.
Tokom posljednjeg Zbora za rijeku Zetu poručili su da godinama upozoravaju na, kako navode, ispuštanje fekalija, krvi, masti, kiselina i drugih otpadnih voda u rijeku, kao i na nesnosan smrad i prašinu iz industrijskih postrojenja.
Ocijenili su da dosadašnje reakcije institucija – zapisnici, upozorenja i povremene kazne – nijesu zaustavile zagađenje, zbog čega su pozvali na bojkot proizvoda kompanija Primato P i Naša farma, te najavili proteste ukoliko se stanje ne promijeni.
Da zabrinutost nije novijeg datuma potvrđuje i Studija zaštite rijeke Zete, u kojoj su još prije proglašenja ovog područja Parkom prirode identifikovane privredne aktivnosti koje predstavljaju potencijalni rizik za vodotok.
U dokumentu se među potencijalnim zagađivačima navodi i klanica Primato P, uz upozorenje da pojedini subjekti dio ili sve otpadne vode ispuštaju u rijeku, čime ugrožavaju vodeni ekosistem.
Posebno zabrinjava činjenica da je Zeta od 2019. godine zaštićena kao Park prirode, ali uprkos tom statusu građani i dalje tvrde da svakodnevno svjedoče zagađenju.
Ekološki aktivisti upozoravaju da posljedice nijesu ograničene samo na Zetu, već da se problem može prenijeti i na Moraču, Skadarsko jezero i podzemne vodotokove.
Slučaj Zete danas prevazilazi lokalni ekološki problem. On otvara mnogo šire pitanje odgovornosti velikih kompanija prema zajednici u kojoj posluju.
Kada preduzeća ostvaruju višemilionske prihode i značajnu dobit, javnost s pravom očekuje da dio tih sredstava bude uložen u savremene sisteme zaštite životne sredine i poštovanje najviših ekoloških standarda.
Jer profit i zaštita prirode ne moraju biti suprotstavljeni ciljevi. Naprotiv, upravo finansijski snažne kompanije imaju najveću mogućnost da pokažu kako se uspješno poslovanje može uskladiti sa odgovornim odnosom prema rijekama, zemljištu i ljudima koji žive u njihovoj neposrednoj blizini.
Kada se to ne dogodi, ostaje utisak da je profit postao važniji od zaštite životne sredine.
Redakcija portala PRESS
Ovaj tekst je nastao uz podršku Fonda za medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija.
