Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević poslednjih mjeseci sve aktivnije i očiglednije radi ono što je u skladu sa poltikom SNS režima.
Knežević je ponovo otvorio front protiv crnogorskog premijera Milojka Spajića, ovoga puta dokumentima koje mu je očigledno neko dostavio iz Srbije i tvrdnjom da je predsjednik Vlade Crne Gore od februara 2023. godine pripadnik rezervnog sastava Vojske Srbije. Lider DNP nije se zaustavio na zahtjevu da Spajić podnese ostavku, već je otišao toliko daleko da je poručio da premijer „zaslužuje da završi na vojnom sudu i da mu se sudi za veleizdaju“.
Napad je nastavljen i 21. avgusta. Knežević je Spajića optužio da je, čim je postao premijer, radio protiv Srbije – od crnogorskog priznanja Kosova do odnosa prema rezolucijama o Srebrenici i odlaska predstavnika Crne Gore na obilježavanje „Oluje“. Njegova poruka, pojednostavljeno, bila je da je Spajić bio Srbin i srpski državljanin kada mu je to odgovaralo, a onda Srbiju „izdao“.
Problem za Kneževića je što upravo dokumenti kojima je pokušao da napravi političku aferu ne dokazuju ono što je on iz njih zaključio.
Dokumentacija koju je lider DNP-a pokazao potvrđuje da je Spajić 17. februara 2023. regulisao svoj vojni status i da je tada bio preveden u rezervni sastav. Međutim, ne potvrđuje da je dobrovoljno odlučio da stupi u Vojsku Srbije, da služi vojni rok ili da postane profesionalni vojnik.
Za razumijevanje cijele priče presudna je hronologija. Spajić je 16. februara 2023, samo dan prije datuma na dokumentu koji je Knežević objavio, javno priznao da ima državljanstvo Srbije i saopštio da je podnio zahtjev za otpust. Nekoliko mjeseci kasnije postupak je završen, a crnogorskom MUP-u je 30. juna 2023. dostavio rješenje o otpustu iz srpskog državljanstva.
Srpski propisi dodatno komplikuju Kneževićevu konstrukciju. Za otpust iz državljanstva potrebno je da muškarac ima regulisanu vojnu obavezu, dok državljani koji nisu služili vojni rok nakon navršene 30. godine mogu po službenoj dužnosti biti prevedeni u rezervni sastav. Srbija je obavezno služenje vojnog roka obustavila još 1. januara 2011, ali vojna evidencija nije ukinuta.
Još važnije, srpski Zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi predviđa da vojna obaveza prestaje prestankom državljanstva Srbije. Zato se iz dokumenata može zaključiti da je Spajić početkom 2023. bio vojni obveznik i da je preveden u rezervni sastav, ali ne i da je dobrovoljno „otišao u srpsku vojsku“, niti da je njen pripadnik danas.
Drugim riječima, Knežević je od administrativne procedure napravio političku bombu čiji je najveći problem to što je, kada se pažljivije pročitaju i dokumenti i zakon, znatno manje eksplozivna nego što ju je predstavio.
Ali napad na Spajića samo je posljednji u nizu poteza Milana Kneževića zbog kojih ga njegovi politički protivnici u Crnoj Gori otvoreno predstavljaju kao čovjeka koji izvršava političke zadatke Beograda.
Sam Spajić mu je 20. avgusta odgovorio da „izvršava zadatke šefa iz Beograda“, dok je njegov Pokret Evropa sad poručio da Knežević „ponizno služi Vučiću“.
Svojim izjavama i ponašanjem sam lider DNP-a posljednjih mjeseci dao je obilje materijala svojim protivnicima da potkrijepe ovakve tvrdnje.
Iz Podgorice u Vučićevu kampanju
Najdirektniji primjer dogodio se u martu ove godine, kada se Knežević praktično uključio u izbornu kampanju Aleksandra Vučića i SNS-a u Srbiji.
Uoči lokalnih izbora u Kuli, Knežević je kao lider jedne crnogorske parlamentarne partije pozvao 25. marta građane porijeklom iz Crne Gore da glasaju za listu „Aleksandar Vučić – Kula, naša porodica“.
„Želimo da Srbija bude najsnažnija država na Balkanu“, poručio je Knežević, navodeći da lista sa Vučićevim imenom garantuje upravo Srbiju kakvu su, prema njegovim riječima, „godinama i decenijama željeli“.
Nije ostao samo na video-poruci iz Podgorice. Već sjutradan, 26. marta, pojavio se u Kuli zajedno sa Vučićem i govorio pred biračima. Tada je objasnio da je prethodnog dana pozvao „sve svoje“ da glasaju za Vučićevu listu i poručio da Srbija „može, mora i treba“ da bude najsnažnija država Balkana.
Za političara koji svoju političku moć crpi iz mandata građana Crne Gore, to je teško predstaviti kao običnu prijateljsku podršku političaru u susjednoj zemlji. Knežević se, de facto, ponašao kao aktivni učesnik kampanje SNS-a.
Vučiću poklon sa Cetinja
S tim je nastavio i nakon izbora.
Krajem juna Knežević je sa nekoliko desetina Srba iz Crne Gore otišao na Vučićev skup „Srbija, moja porodica“, a predsjedniku Srbije je, u ime grupe Srba sa Cetinja, uručio sliku Cetinjskog manastira.
Knežević je tom prilikom napisao da je Cetinje grad „u kome je neumrli duh srpstva i ujedinjenja istrajavao kroz vjekove tame“. Vučić mu se javno zahvalio na poklonu i dolasku.
„Zabrinut za Vučićevu bezbjednost“
Još upadljiviji bio je Kneževićev nastup početkom juna, pred Vučićev dolazak na samit u Tivtu.
Lider DNP-a tada je javno apelovao na predsjednika Srbije da razmisli da li uopšte treba da dođe u Crnu Goru, tvrdeći da u pojedinim djelovima zemlje „policija nema punu kontrolu“.
Otišao je i korak dalje – povezao je potencijalnu Vučićevu ugroženost sa kavačkim i škaljarskim kriminalnim klanom.
„Vučić im je glavni target. Njegovim dolaskom u Crnu Goru oni bi vjerovatno probali da urade nešto“, govorio je Knežević, dodajući da će ljudi koji obezbjeđuju predsjednika Srbije najbolje procijeniti šta treba uraditi tokom njegove posjete.
Tako je crnogorski političar praktično slao poruku da predsjedniku susjedne zemlje možda nije bezbjedno da dođe u Crnu Goru.
Zanimljivo je da je njegovim riječima prethodio skandal kada je avion pun muškaraca sa kriminalnim dosijeima sletio u Tivat. Njima je zabranjen ulazak u Crnu Goru, pa su vraćeni u Srbiju, a pripadnici SNS režima iznijeli su niz netačnih tvrdnji o toj situaciji. Tvrdili su da su u avionu bile i žene i djeca, a zatim gurali narativ da su ti muškarci samo htjeli da naprave doček za Vučića.
„Neka Vučić brani Crnu Goru“
Nekoliko dana kasnije, Knežević, koji je prethodno bio zabrinut za Vučićevu bezbjednost, sada je Vučića predstavljao kao nekoga ko bi trebalo da zaštiti i samu Crnu Goru – od Hrvatske.
Poslije nastupa hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i zahtjeva Zagreba prema Podgorici u procesu evropskih integracija, Knežević je 6. juna napisao da bi, da je znao šta će se dogoditi, „zamolio Vučića da nas odbrani od Plenkovića“.
„Kad već nisu htjeli da uče od njega kako se brane interesi države, neka Vučiću makar daju punomoćje da nas brani kad ne umijemo sami“, poručio je Knežević.
U istoj objavi govorio je o „dehumanizaciji i kriminalizaciji srpskog predsjednika“ u Crnoj Gori, a Vučića opisao kao čovjeka koji je svojim odgovorima razotkrio crnogorske bezbjednosne strukture.
Mjesec dana kasnije, 15. jula, na RTS-u je Hrvatsku nazvao „najustaškijom državom u zapadnoj Evropi“ i rekao da je Crna Gora postala „rob Hrvatske“ u procesu evropskih integracija.
Vučić uzvraća
Ni podrška nije jednosmjerna.
Početkom avgusta Knežević je ponovo bio među odabranim gostima predsjednika Srbije, ovog puta daleko od protokolarnih sastanaka. Vučić je 3. avgusta u obnovljenoj porodičnoj kući u Čipuljićima kod Bugojna ugostio Milorada Dodika, Milana Kneževića i Miluna Zogovića.
„Hvala mojoj srpskoj braći što su danas ovdje sa mnom“, rekao je tada Vučić.
Nastavio je i sa pohvalama upućenim Kneževiću. Vučić je 16. avgusta javno komentarisao istraživanja političkog rejtinga u Crnoj Gori i posebno izdvojio baš Kneževića. Rekao je da je dobio drugačije istraživanje i da smatra da je „Milan Knežević snažniji“ nego što mu pojedine ankete daju.
Istovremeno je kritikovao crnogorsku vlast zbog odnosa prema Srbiji – od priznanja Kosova i rezolucija do sankcija Rusiji – ponavljajući upravo teme na kojima Knežević mjesecima gradi svoju politiku.
nova.rs
