Karl Fridrih Maj (Ernstal, 25. februar 1842. – Radebeul, 30. mart 1912.), njemački književnik. Najpoznatiji je po setu avanturističkih romana o američkom Divljem zapadu. Glavni likovi su mu: Vinetu, poglavica Meskalero Apača i Old Šaterhand, njemački doseljenik na Divlji Zapad. Napisao je i niz knjiga o Orijentu i Bliskom istoku u kojem su glavni protagonisti: Kara Ben Nemsi i Hadči Halef Omar. Osim proze pisao je i poeziju, pozorišna djela a komponovao je i muziku. Svirao je i nekoliko muzičkih instrumenata. Mnogi njegovi radovi su prilagođeni za film, pozorište, audio drame a fiktivni likovi iz njegovih djela su poslužili kao osnova za strip.
Autor kojeg zaboravljaju gotovo svi književni istoričari, a pamte milioni čitalaca, pustolovni pisac na čijim su se djelima, ne baš posebnog umjetničkog obima, odgojili mnogi naraštaji mladih čitalaca.
Djela su mu prevedena na tridesetak jezika i objavljivana u rekordnim tiražima.
Život i karijera
Djetinjstvo
Maj je rođen kao peto dijete u siromašnoj porodici u Ernstalu, nedaleko od Čemnica (tadašnjoj Kraljevini Saksoniji). Imao je trinaestoro braće i sestara od kojih je devet umrlo još u povoju. Tokom školovanja imao je stipendiju za muziku i kompoziciju. U 12. godini života, Maj je zarađivao radeći u kuglani.
Delinkvencija
Sa 14 godina je započeo školovanje u učiteljskoj školi u Valdenburgu, ali je nakon tri godine (1859.) izbačen iz škole zbog krađe šest svijeća. Nakon žalbe, dopušteno mu je da nastavi školovanje u Plauenu. Ubrzo nakon diplomiranja, kada ga je njegov cimer iz sobe optužio da mu je ukrao ručni sat, Maj je osuđen na šest nedjelja kazne a trajno mu je oduzeta dozvola učitelja. Nakon ovog nemilog događaja, radio je s vrlo malo uspjeha kao privatni učitelj, autor priča, kompozitor i javni govornik.
Četiri godine, u periodu između 1865. i 1869. bio je zatvoren u popravnom domu, u zamku Osterstajn, kod Cvikaua. Zbog dobrog ponašanja, postao je administrator zatvorske biblioteke pri čemu mu se pružila prilika da dođe do široke lepeze literature. U tom periodu je sastavio spisak radova koje je planirao da napiše u budućnosti (Repertorium K. Maj)
Nakon puštanja na slobodu, Karl je nastavio tamo gdje je stao prije zatvaranja, sa sitnim krađama. Kada je uhvaćen poslije jedne krađe i doveden na mjesto zločina, tokom suđenja uspjeo je pobjeći u Češku. Tamo je uhvaćen zbog skitanja i zatvoren. Naredne 4 godine (1870. – 1874.) je proveo u zatvoru u Valdhajmu, u Saksoniji.
Rani period
Po izlasku iz zatvora, maja 1874. godine, Maj se vraća kod roditelja i započinje s pisanjem. U novembru 1874. godine objavljuje djelo “Ruža iz Ernstala”. Postaje i urednik u izdavačkoj kući Hajnrih Gotold Menčmajer u Dresdenu. Uređuje različite radove kao što je zabavnik Schacht und Hütte a nastavlja objavljivati i vlastita djela (“Sabrane putopisne priče” iz 1876.). Podnosi ostavku u maju 1876. godine i zapošljava se kod Bruna Radela u Dresdenu.
1880. ženi Emu Polmer. 1882. se vraća kod bivšeg poslodavca Menčmajera i počinje sa svojim velikim romanima. 1887. objavljuje “Sinovi lovca na medvjede a 1891. “Blago u srebrnom jezeru”. Objavljuje i u časopisima koristeći pseudonime. Sve u svemu, objavio je preko stotinu članaka. 1892. objavljuje se njegovo djelo Collected Travel Accounts koje mu donosi finansijsku sigurnost i priznanje.
Čežnja Karla Maja za silnim junacima u kojima će vidjeti samog sebe, izazvala je istu čežnju u većini onih što su čitali njegove priče. Bilo je i odviše nepravde, pa su se mnogi čitaoci lako simbolično identifikovali s Majevim superjunacima.
Kasniji period
1899. putuje zajedno sa svojim slugom, Sejd Hasanom u Egipat a zatim i na Sumatru. Sljedeće godine im se pridružuju Klara Maj i Rihard Plon. Grupa se vratila u Radebeul u julu 1900. godine. Tokom tog putovanja Karl je pokazivao osjećanja emocionalne nestabilnosti.
Nije mu se nimalo sviđalo na tim turističkim lutanjima. Žalio se da ga grizu muve, kako ga muči proliv i da od vrućine ne može živjeti. Ipak, njegova je fantazija ostala budna i bujna. Majev biograf Erih Lojst piše: “Baš onog dana kad gotovo nije izlazio iz toaleta zbog strašnog proliva, Maj je pisao u Njemačku kako je tobože otkrio dotad nepoznato zlatonosno polje na Cejlonu: ‘Morao sam jahati dvanaest sati bez prestanka da doprem do toga predjela u čijim se njedrima krije zlatna ruda, ali me taj nalaz ostavio hladnim’, tvrdio je Karl Maj. Nije mi bilo potrebno to zlato, jer imao sam više nego dovoljno da ne moram oskudijevati…”
Nakon povratka s tog putovanja Maj se razveo od svoje supruge Eme, s kojom je dugo živio u neslozi i svađama. Oženio se ubrzo udovicom jednog svog prijatelja, tvorničara. Dotad mu je Klara Plon vodila korespondenciju. S njom je Maj turističkim autobusom putovao po Sjevernoj Americi, obilazeći indijanske rezervate. Umjesto kožnog traperskog odijela što ga je ostavio kod kuće, Old Šaterhand alias Karl Maj, koji je u međuvremenu sasvim osijedio, bio je odjeven u pomodno gradsko odijelo tamne boje s prslukom, bijelom košuljom s visokim ovratnikom i šarenom kravatom.
Herman Kardauns i Rudolf Lebius su kritikovali Maja zbog samopromocije vezane za Old Šaterhand legendu. Optužen je i za neovlašćene publikacije knjiga kao i za korišćenje ilegalnog doktorata. 1902. dodijeljen mu je počasni doktorat Njemačko-američkog univerziteta za djelo “U carstvu srebrnog lava”.
1908. zajedno s Klarom provodi šest sedmica u Sjevernoj Americi. Proputovali su kroz Albani i Bufalo do Nijagarinih vodopada i posjetili prijatelja u Lorensu, Masačusets. Navedeno putovanje ga je inspirisalo da napiše Vinetua.
Međutim, po povratku započeo je rad na kompleksnim alegorijskim tekstovima. Razmatrao je “pitanje čovječanstva”, pacifizam i uspon ljudi od stanja zla do stanja dobra.
Kako je stario, Maj je sve više igrao ulogu moralizatora. Rekao je Kiču za njegove posjete vili u Radebeulu: “Ono ‘Ja’ kojim sam pisao, nema ničega zajedničkog s mojom ličnošću. Tim ‘Ja’ mislio sam na čovječnost, kojoj sam dao u zadatak da riješi sve zagonetke ljudskog postojanja i da pojača osjećaj plemenitosti u ljudima…” Bez ikakvog osjećanja nelagodnosti što upoređuje sebe s jednim velikanom svjetske književnosti, Maj je dodao: “Zar i Dante nije u ‘Paklu’ i ‘Čistilištu’ pisao u Ič-formi, a svakome je jasno da tamo nije mogao biti…”
22. marta 1912. godine, pozvan je od strane Akademskog društva za književnost i muziku u Beču da održi predavanje. Umro je sedmicu dana kasnije, 30. marta 1912. godine. Prema službenom zapisu, smrt su prouzrokovali srčani zastoj, akutni bronhitis i astma. Sahranjen je u Radebeul Eastu.
Djela
Karl May je često koristio pseudonime a neki od njih su: “Kapetan Ramon Diaz de la Eskozura”, “D. Jam”, ”Ema Polmer”, “Ernst fon Linden”, “Hobl-Frank”, “Karl Hohental”, “M. Gisela”, “P. van der Löwen”, “Princ Muhamel Lotreamona” i “Rihard Plon”. Većina anonimno objavljenih radova i radova s pseudonimom su identifikovana.
Za romane o Americi, Maj je stvorio likove Vinetua, mudrog poglavice Apača i Old Šaterhanda, bijelca, Vinetuovog pobratima. Napisao je i seriju romana o Osmanlijskom carstvu. U ovom serijalu, narator-protagonista, Kara Ben Nemsi, putuje sa svojim lokalnim vodičem i slugom Hadči Halef Omarom preko Sahare do Bliskog Istoka, pri tome doživljavajući mnoge uzbudljive avanture.
Najpoznatija djela su mu:
“Na dalekom zapadu”
“Lovci na medvjede”
“Vinetu”
“U carstvu srebrnog lava”
“Blago u srebrnom jezeru”
“U Balkanskim gudurama”
Uticaj
Tiraži i prevodi
Navodi se da je Karl Maj najčitaniji pisac od svih koji su pisali na njemačkom jeziku. Objavljena djela su mu štampana u oko 200 miliona primjeraka, od toga oko polovina na njemačkom jeziku.
Njegov prvi prevedeni rad bila je prva polovina djela Orijenta, prevedena na francuski jezik 1881. godine. Od tada, Maj je prevođen na više od trideset jezika, uključujući između ostalih i na latinski, esperanto i vijetnamski. UNESCO je 1960-ih, objavio da je Karl Maj najprevođeniji njemački pisac.
Najpopularniji prevodi su bili oni prevodi na češki, mađarski i holandski jezik.
Uticaj
Djela Karla Maja su ostavila značajan uticaj na veliki broj poznatih ljudi njemačkog govornog područja. Albert Ajnštajn je uživao u djelima ovog pisca a jedne prilike je i rekao: “Cijeli moj period adolescencije bio je pod njegovim uticajem. Zaista, čak i danas, bio mi je drag u mnogim mojim trenucima očaja … “.
I Adolf Hitler je bio obožavatelj djela Karla Maja a u svom poznatom djelu Moja borba (Maj Kampf) navodi da su ga kao dječaka njegovi romani “preplavili” i to u toj mjeri da je popustio u školi. Prema određenim izvorima, Hitler je i prisustvovao predavanju Karla Maja održanom u Beču marta 1912. godine. Kako ironično, predavanje je održano u vidu apela za mir.
Smatra se da su popularnost njegovog pisanja i njegovi (uglavnom njemački) protagonisti, ispunili prazninu u njemačkoj psihi koja je do Karla Maja i 19. vijeka imala samo nekoliko popularnih heroja.
Dvije godine prije Majeve smrti slavni češki reporter Egon Ervin Kiš ustao je u odbranu ovog popularnog pisca. On je ocijenio pređašnje kao mladenačke grijehe. Kiš je našao riječi opravdanja i za Majeva izmišljena putovanja: još kao četrnaestogodišnjak i predani čitač Majevih romana, Kiš, kao i njegovi drugovi, uostalom, koji su takođe gutali stranice priča iz dalekih zemalja, nisu ni u jednom času pomislili da je to autor sve i doživio, držali su to samo pričom punom fantazije.
Kroz svoja djela, kod čitaoca je izazivao čežnju za bijegom iz industrijalizovanog kapitalističkog društva. Doprinio je stvaranju popularne slike o Indijancima u zemljama njemačkog govornog područja.
Uticaj na druge autore
Njemački pisac Karl Cukmajer je toliko bio zaintrigiran Karlovim glavnim likom Vinetuom da je svoju kćerku nazvao Marija Vinetu. Hajnc Verner Heber, dvostruki dobitnik Glauserove nagrade, je bio sljedbenik Maja. Rekao je: “Kada sam imao oko 12 godina napisao sam svoj prvi roman o Indijancima koji je, naravno, od početka do kraja u potpunosti ukraden iz djela Karla Maja.”
