Sadržaj
To je sinoć na obilježavanju 150. godišnjice bitke na Fundini kazao šef parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija).
“Stojeći danas ovdje, kao predsjednik Skupštine Crne Gore, i pripadnik ponosnog srpskog naroda, želim da uputim poruku koja prevazilazi dnevnu politiku i naše prolazne nesporazume: naš kulturni i istorijski identitet ne može se i ne smije omeđiti uskim političkim granicama, niti se smije podvrgnuti bilo čijem pokušaju privatizacije. Niko nema monopol na srpsko nasljeđe i baštinu. Srpski nacionalni i kulturni identitet nije i ne može biti ekskluzivno pravo jedne države, jednog centra ili jedne političke garniture. On pripada svima onima koji su ga čuvali vjekovima – još od vremena Nemanjića, do vremena Petrovića, Obrenovića i Karađorđevića”, naveo je Mandić.
On je kazao da srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno, te da nije nastalo u nekom kabinetu, niti je u zemlju doneseno političkim nalogom.
“Ono je ovdje raslo vjekovima: u našim manastirima i crkvama, na kosovskom zavjetu, u narodnoj poeziji, u plemenskim predanjima, u jeziku naših majki, u imenima naših predaka i na stranicama koje su ispisivali Sveti Petar Cetinjski, Njegoš i Marko Miljanov”, naveo je prvi čovjek Skupštine.
Mandić je rekao da zato niko, ma gdje se nalazio i ma koliko sebe smatrao velikim, nema pravo da Srbima u Crnoj Gori izdaje uvjerenja o nacionalnoj ispravnosti.
“Mi smo slobodan narod i slobodni građani Crne Gore. Ljubav prema svome rodu mjeri se bratskim dogovorom, kao što su to radili naši preci. Zato ćemo sa svakom bratskom adresom razgovarati bratski, sa ljubavlju i poštovanjem. Ali ćemo odluke o budućnosti Crne Gore donositi ovdje, kao što su se uvijek donosile”, istakao je Mandić.
On je naveo da je u proteklom vijeku Crna Gora prošla kroz duboke promjene, uključujući “četrdeset pet godina totalitarnog komunističkog poretka”, a zatim tri decenije autoritarnog sistema koji je zadržao mnoge negativne stare navike, promijenili su način na koji ljudi razumiju naciju, vjeru, jezik i istoriju.
“Možemo o tome misliti različito. Možemo žaliti zbog nepravdi, prećutanih istina i odluka koje su donošene bez dovoljno sluha za identitet velikog broja građana. Ali jednu činjenicu moramo prihvatiti: ovo je Crna Gora koja danas postoji. Nekada je bila srpska, a danas je i srpska. Dakle, ona je i naša. U njoj žive naša braća i rođaci koji sebe definišu kao nacionalne Crnogorce. U njoj žive naše komšije Albanci, Bošnjaci, Muslimani i Hrvati”, rekao je Mandić.
Poručio je da je zato svaka politika koja počiva na trajnoj svađi – politika propasti za sve ove zajednice.
“Ne možemo graditi budućnost na način na koji je to radio bivši režim – tako što ćemo jedne uvjeravati da moraju nestati da bi drugi mogli postojati. Ne možemo se miriti sa tim da se srpskom narodu osporava ono što se svakom drugom narodu prirodno priznaje. Ali ta prava nećemo osvajati tako što ćemo drugima oduzimati njihova”, rekao je on.
Mandić je kazao da žele društvo jednakih, te da se do takvog društva ne može se doći izolacijom.
“Ne može se doći stalnim podizanjem tenzija. Ne može se doći tako što ćemo svakog ko razgovara proglašavati slabim, a svakog ko traži kompromis nazivati izdajnikom. Istina je da su mnoge važne odluke u prošlosti donošene bez dogovora i prostom većinom, često protiv osjećanja velikog dijela građana. Te rane ne treba poricati. Ali ne smijemo ni ponavljati istu grešku”, rekao je on.
“Ono što želimo da popravimo moramo popraviti temeljno, strpljivo i uz najširu moguću podršku. Ne da bi promjena trajala do prvih sledećih izbora, do neke nove većine, nego da je više niko ne može osporiti. Ne da jedna polovina zemlje slavi, a druga čeka priliku za revanš, nego da postignuti dogovor postane trajni temelj naše zajedničke kuće”, dodao je Mandić.
Istakao je da je to novi odgovor koji Crna Gora danas traži i očekuje.
“Za mene politika nije umijeće da se ljudi trajno drže u rovovima. Politika je obaveza da se iz rovova izađe onda kada je mir moguć, a da se načela ne napuste”, rekao je on.
“Mora se biti dostojan nasljeđa predaka”
Šef parlamenta je rekao da “nije dovoljno da slavimo pretke”, već da se mora biti dostojan njihovog nasljeđa.
“Naši preci su znali ko su. U njihovoj svijesti nije bilo potrebe da se razdvaja ono što su vrijeme i istorija prirodno sjedinili. Njihovo srpstvo nije bilo suprotstavljeno njihovom crnogorstvu, niti je njihova ljubav prema Crnoj Gori umanjivala pripadnost širem srpskom narodu, srpskoj Crkvi, jeziku, predanju i kosovskom zavjetu. Oni su bili svoji na svome. I ni od koga nisu tražili dozvolu da budu ono što jesu”, dodao je on.
Mnadić se rekao da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi duguje velika zahvalnost, kazavši da želi da izrazi “visoko poštovanje” mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju.
“U vremenu velikih iskušenja on nosi tešku i časnu odgovornost našeg arhipastira, čuvajući jedinstvo srpske Crkve, braneći dostojanstvo naroda i pozivajući na mir među braćom. Njegova smirenost svjedoči snagu čovjeka koji zna da se braća mogu izmiriti samomolitvom, trpljenjem i istinom. Sjećamo se danas i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. U teškim vremenima, kada je izgledalo da se mogu prekinuti niti koje nas vezuju sa našim duhovnim korijenima, on je tražio puteve koji su na kraju doveli do odbrane svetinja i zaista epohalnog jedinstva vjerujućeg naroda. Neumorno je obnavljao hramove, sabirao narod i podsjećao nas, opominjao nas, da smo svi braća u Hristu Bogu. Mitropolit Amfilohije i mitropolit Joanikije sačuvali su ono iskonsko u srpskom narodu i čitavom pravoslavnom biću Crne Gore: vjeru koja krijepi dušu, identitet koji niti traži tuđe poniženje, niti dozvoljava sopstveno – i zavjet da smo najprije dužni da mirimo braću”, naveo je on.
“Mjera našeg patriotizma biće ono što ostavimo svojoj djeci”
Mandić je rekao da je bitka na Fundini vođena je dvadeset godina nakon “teške i surove” pohare Kuča od strane centralne crnogorske vlasti.
“Mnogi od onih koji su ubijali i palili Kuče 1856. godine, a dolazili su iz crnogorske i brdske vojske koju je predvodio veliki vojvoda Mirko Petrović, 1876. se nalaze u šančevima sa braćom Kučima i zajedno ginu braneći ovu zemlju i gradeći bratsku slogu i zajedništvo. Dvadeset godina je bilo dovoljno da se zacijele bratske rane, da se naši veliki preci pokaju, da oproste jedni drugima sve loše što su uradili i zajednički stvore budućnost, slobodu i državu. Ove godine se navršava dvadeset godina od referenduma u Crnoj Gori koji je te 2006. godine teško zavadio i podijelio Crnu Goru. Naša generacija, Božijom promisli, nije tada prešla onu granicu koja je pređena 1856. godine u Kučima i nismo povrijedili jedni druge. Proliveno je more suza, ali ni jedna kap krvi nije prolivena i neka nam to svima služi na čast”, dodao je on.
“Da li danas mi, potomci tih velikih ljudi koji su znali i posle zločina da se pokaju, oproste i pomire, imamo njihovu snagu da bratski i složno povedemo ovu zemlju u srećniju budućnost?”, upitao je Mandić.
Poručio je da ova godišnjica ne bi trebalo da bude poziv da se obnavljaju stare bitke, nego da se u miru “pokažemo dostojni pobjednika sa Fundine”.
“Neka nas niko ne uči da se ljubav prema svome dokazuje mržnjom prema drugome, jer to nije istina. Mjera našeg patriotizma biće ono što ostavimo svojoj djeci: mirnu zemlju, pravedne institucije, očuvan identitet, bolje škole, sigurnija radna mjesta i društvo u kojem se niko ne osjeća kao građanin drugog reda. To je naša današnja Fundina. To je bitka koju ne vodimo oružjem, već razumom, strpljenjem, radom i dogovorom. I kao što su naši preci prije sto pedeset godina vjerovali da sloga može pobijediti nadmoćnu silu, tako i mi moramo vjerovati da možemo pobijediti razmirice koje su se decenijama taložile među nama. Neka je vječna slava junacima Fundine i neka Bog blagoslovi Crnu Goru!”, podvukao je šef parlamenta.
Mandić je uoči početka događaja položio vijenac na spomenik Novaku Miloševu.
Joanikije: Fundinska pobjeda ne pripada nijednom pojedincu, već svim junacima zajedno
Mitropolit crnogorski-primorski Joanikije čestitao je svima 150. godišnjicu Fundinske bitke, navodeći da je sve počelo na Vidovdan 1876. godine, kad je tadašnji knjaz Nikola pozvao narod da “osveti Kosovo” zajedno sa bratskom Srbijom.
“Fundinska operacija 1876. nije samo velike pobjeda Crne Gore u Veljem ratu već i jedna od najvećih crnogorskih pobjeda… Dosta je rečeno kako je tada južna crnogorska vojska tokom jula 1876. odnosila sjajne pobjede od Vučjeg dola do Fundine…”, naveo je Joanikije.
On je naveo da je na Fundini, kao i na Vučjem dolu, bitka dobijena oštrim jataganima, borbima prsa u prsa.
“Fundinska pobjeda ne pripada nijednom pojedincu, već svim ti junacima zajedno, koji su život žrtvovali za krst časni i slobodu zlatnu…”, kazao je mitropolit cetinjski.
Joanikije je kazao da bi bitka na Fundini trebalo da nauči kako da se ide u nove pobjede, pa makar da se pobijede “unutrašnje podjele i bijela kuga”.
Izvor: Vijesti
