Ono što mi čini posebno zadovoljstvo jeste što upravo u ovoj godini obilježavamo dva, za Crnu Goru veoma važna jubileja, 60 godina postojanja Ustavnog suda Crne Gore i 20 godina od kada je Crna Gora ratifikovala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali i prilika da čestitam Savjetu Evrope 75 godina njegovog postojanja, poručila je predsjednica Ustavnog suda Crne Gore, Snežana Armenko, prilikom otvaranja regionalne konferencije „Ljudska prava i životna sredina u jugoistočnoj Evropi“, koja se u organizaciji Savjeta Evrope održava u Budvi.
“Ovo je trenutak ne samo da se osvrnemo na postignute rezultate, već i da se pripremimo za buduće izazove ali i prilike, jer su one podjednako važne kada ih uočimo i iskoristimo, kako bi u realnosti gradili mostove između dva ključna pitanja savremenog doba: održivog razvoja i očuvanja životne sredine. Današnja konferencija svjedoči da na tom putu nismo sami”, kazala je Armenko.
Danas, više nego ikada ranije, kako je kazala, tema ljudskih prava i zaštite životne sredine zahtijeva našu punu pažnju.
“Upravo je na nama odgovornost da uspostavimo balans između održivog razvoja i zaštite životne sredine kao takve, istovremeno čuvajući ljudska prava i prirodne resurse za sadašnje i buduće generacije. Parlamentarna skupština Savjeta Evrope prepoznala je značaj prava na život u zdravoj životnoj sredini i 2003. godine i donijela Preporuku 1614 u kojoj se navodi da “u svjetlu mijenjanja uslova života i rastućeg značaja važnosti ekoloških tema, u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima može se uvrstiti pravo na zdravu životnu sredinu kao osnovno ljudsko pravo””, istakla je predsjednica Ustavnog suda Crne Gore.
Kako je dodala, ona je istovremeno predložila i da države članice: priznaju ljudsko pravo na zdravu, pristojnu i održivu životnu sredinu koja uključuje obavezu država da štite sredinu u nacionalnim zakonodavstvima, po mogućstvu na ustavnom nivou.
“Crna Gora, u svom normativnom okviru, godinama unazad bašitini zaštitu životne sredine i prva je zemlja na svijetu koja je 1991. godine, Deklaracijom zvanično proglasila ekološku državu, uvodeći pojam “dostojanstvo prirode”, navodi Armenko.
Ustavom Republike Crne Gore iz 1992. godine, kako je podsjetila, Crna Gora je predstavljena kao demokratska, socijalna i ekološka država.
“Od principa ekološke države se nije odstupilo ni u sada važećem Ustavu Crne Gore iz 2006. godine, koji u članu 23 garantuje da svako ima pravo na zdravu životnu sredinu, na blagovremeno i potpuno obavještavanje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava”, jasna je predsjednica Ustavnog suda Crne Gore.
Očigledno je da je, kazala je, ustavotvorac u Ustav Crne Gore ugradio temeljne vrijednosti u pogledu zaštite životne sredine, mnogo prije nego što je to preporučio Savjet Evrope, ali i prije nego što je Crna Gora dana 2. novembra 2009. godine, ratifikovala osnovni međunarodni dokument za zaštitu životne sredine, Konvenciju o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine, poznatu kao Arhuska konvencija.
“Pravo na zdravu životnu sredinu predstavlja posebnu pravnu disciplinu koja se odlikuje osobenim konceptom pravnog uređenja, nestandardnim postupcima zaštite životne sredine i jedinstvenim pravnim sukbjektima, koje u Crnoj Gori ima složenu unutrašnju strukturu i obuhvata materijalnopravne i procesnopravne norme koje uređuju njenu zaštitu. U tom pravcu veoma je važno napomenuti da je, garantujući pravo na zdravu životnu sredinu kao jedno od ljudskih prava “svakome”, Crna Gora garantovala više prava nego što to čini Evropska konvencija za zaštitu ljudska prava i sloboda”, poručuje Armenko.
Naime, kazala je ona, Konvencijom se ne štiti samo pravo na životnu sredinu kao takvo, već se ispituju eventualne povrede drugih prava zaštićenih Konvencijom koja su moguće direktno narušena ili ugrožena različitim faktorima koji se odnose na životnu sredinu.
“Imajući u vidu međunarodne pravne tekovine i instrumente zaštite u oblasti životne sredine, a posebno zahtjeve Arhuske konvencije, Crna Gora je usvojila i obiman zakonodavan okvir. Zakon o životnoj sredini je “lex specialis” za ovu oblast kojim se uređuju principi zaštite životne sredine i održivog razvoja, instrumenti i mjere njene zaštite i druga pitanja od značaja za životnu sredinu. Osim ovim zakonom, zaštita pojedinih segmenata životne sredine uređuje se i posebnim zakonima”, istakla je.
Ipak, prema njenom mišljenju, između Ustavom proklamovanog i realnog još uvijek je veliki jaz budući da ustavna datost da svako ima pravo na životnu sredinu ne korespondira u cjelosti sa zakonskim određenjima u tom pravcu.
“Analiza normativnog okvira ali i nedostatak sudske prakse po pitanju zaštite životne sredine, otvarilo je više važnih pitanja. Prvenstveno, da li je u crnogorskom zakonodavnom sistemu ustanovljeno i u praksi posebno zaživjelo pravo na zdravu životnu sredinu koje je kao takvo garantovano Ustavom Crne Gore, ko su nosioci tog prava, u kojim postupcima se ono štiti, kao i da li se naknada štete zbog povrede prava na životnu sredinu može posmatrati kao poseban osnov (“pure ecological damage”) u odnosu na naknadu štete zbog povrede drugog prava koje je ugroženo narušavanjem zdrave životne sredine, ili je riječ o istoj vrsti štete čiji se obim utvrđuje primjenom tradicionalnih standarda naknade štete shodno pravilima obligacionog prava”, kazala je Armenko.
Takođe navodi da svi državni organi, sudovi, a u konačnom i Ustavni sud Crne Gore u svojoj dosadašnjoj praksi imali su konzervativan pristup u tumačenju ove ustavne odredbe, ne prepoznajući pravo na zdravu životnu sredinu kao takvu, niti u korelaciji sa drugim ustavnim i konvencijskim pravima, što je rezultiralo veoma oskudnom praksom u ovoj oblasti.
“U Izvještaju Evropske unije o Crnoj Gori u oblasti zaštite životne sredine za poglavlje 27, prepoznat je napredak sporiji od očekivanog I preporučeno dalje usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Ustavne odredbe i zakonodavstvo, predstavljaju nužan, ali ne i dovoljan preduslov za efikasno očuvanje prava ne zdravu životne sredine. Stoga je potrebno imati i zaštitni mehanizam koji ocjenjuje sadržaje ključnih oblasti ljudskih prava i sloboda, a ostvarenje zaštite prava na zdravu životnu sredinu ne može se zamisliti bez djelovanja Ustavnog suda”, dodala je.
Armenko je istakla da je sigurna da će današnja konferencija i rezultati sveobuhvatne analize koji će biti predstavljeni, trasirati put i ka aktivnijoj ulozi Ustavnog suda Crne Gore u ovoj oblasti, prepoznavanjem važnog mehanizma zaštite koju naša institucija ima u osiguranju zaštite prava na zdravu životnu sredinu u skladu sa ustavnim i međunarodnim standardima.
“Jedan od najplemenitijih zadataka koji imaju pravni poredak i organi koji ga sprovode jeste odgovornost prema životnoj sredini, podsjećajući nas da “Zemlja ne pripada čovjeku, već čovjek pripada zemlji”, te da smo u ovoj borbi kolektivno obavezani da damo svoj maksimalni doprinos”, istakla je Armenko.
Konferencija, kako su kazali iz Ustavnog suda, okuplja predstavnike ustavnih sudova, sudova, državnih tužilaštava, profesore, advokate i predstavnike civilnog sektora Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije, Srbije i Turske.
“Konferenciji prisustvuju predstavnici međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom životne sredine, Ekonomske komisije Ujedinjenih Nacija za Evropu, Visokog komesarijata Ujedinjenih Nacija za ljudska prava, nevladinih organizacija, kao i međunarodni eksperti i konsultanti Savjeta Evrope”, zaključuju u saopštenju.
Izvor: RTNK
