Važno je napraviti razliku između vršnjačkog nasilja i pojedinačnih incidenata, jer smo kao društvo skloni da prebacujemo odgovornost, pa kad dijete pokazuje znake nekog neprilagođenog ponašanja roditelj prvo okrivi školu i društvo, kazala je mr. Marija Babić, diplomirani psiholog i psihoterapeut.
Uputstvo o podjeli odgovornosti je pisala 2015.godine, zajedno sa svojim kolegama, kaže magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščević – Radičević u gostovamju na TV E, kao dokument koji će pomoći školama na prevenciji pojave nasilja u školama, ali i, dodaje ona, i način na koji da reaguju ako se nasilje već dogodi.
– Bitno je da napravimo razliku šta jeste vršnjačko nasilje, a šta nije, jer ne znači da je svaki incident koji se dešava vršnjačko nasilje, to jest, ne znači da svako ponašanje koje ima elemente agresije se smatra vršnjačkim nasiljem. Da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, prije svega, mora da bude ponavljajuće ponašanje ili da ima tendenciju ponavljanja, u određenom vremenskom periodu, zatim treba da imamo namjeru da nekog povrijedimo i da imamo nesrazmjeran odnos snaga, to jeste određeni vršnjak koji je stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili snažnije dijete prema slabijem djetetu. To su tri elementa koja moraju biti ispunjena da bi rekli da je nešto vršnjačko nasilje – rekla je Raščević-Radičević.
Kategorije vršnjačkog nasilja mogu biti fizičko nasilje, navodi Radičević, emocionalno, socijalna izolacija, seksualno nasilje, kao i , ističe ona, ekonomsko nasilje.
– Kada govorimo o vrstama nasilja, najčešće je i najvidljivije fizičko nasilje, i često govorimo o tome da se vršnjačko nasilje posmatra kao fizičko. Postoje određena nasilja, kao što je emocionalno nasilje ili psihološko, koje ostavlja mnogo veće posljedice, a nekako je najmanje uočljivo. Takođe, sve učestalija je pojava digitalnog nasilja, nasilja preko društvenih mreža, interneta, viber grupa o ostalo, koje se pojavlju sve češće među djecom i koje takođe imaju velike posljedice…Socijalna izolacija je udaljavanje djeteta iz grupe, ne žele da se druže sa njim, izoluju ga iz same sredine. Ekonomsko kada djeci, to se često dešava u školama, otima se novac za užinu, ili predmeti, torba, knjige, jakna, patike…Seksualno nasilje, svaki čin koji ima seksualnu konotaciju, protiv volje jednog djeteta jeste seksualno nasilje” – naglasila je Radičević.
Važno je napraviti razliku između vršnjačkog nasilja i pojedinačnih incidenata, kaže Babić, jer smo kao društvo skloni da prebacujemo odgovornost, pa kad dijete pokazuje znake nekog neprilagođenog ponašanja, bijesa, agresije i tako dalje , dodaje ona, roditelj često pije okrivi samu školu ili društvo, nego, kaže ona, što će problem potražiti u svojoj kući.
– Karakteristično za sve vrste nasilja, pa i ove, da se mnogo češće radi sa žrtvom, nego sa počiniocem nasilja. Djeca koja vrše nasilje vrlo pozivaju na rad u svakoj situaciji u kojoj se nađu, nekad čak i više nego žrtve, kada do nasilja samog dođe, i one će ponovo počiniti nasilje, kao što vidimo šta se sve dešava…Počinioce nasilja možemo.svrstati u nekoliko skupina, može biti neka depresivnost, neka crta socijalne anksioznosti, može biti nekontrolisani bijes, može biti mnogo toga, mogu biti disfunkcionalni porodični odnosi, nestabilni obrasci, emocionalne vezanosti, kojima se mi u psihologiji dosta bavimo, a kada su žrtve u pitanju to je već nešto drugo” – rekla je Babić.
Adolescenti su izazovnija grupacija, objašnjava Babić, dosta često im se ne pristupa na pravi način, jer oni, smatra ona, kazne i nagrade smatraju drugačije i oni u tom periodu izgrađuju, kako kaže, sve vrste svog identiteta.
– Vrlo često je teško roditeljima da adolescentima postave granicu, pa im se direktno i otvoreno suprotstavljaju i onda nailaze na konfrontaciju. Adolescentu je upravo potrebno da ih roditelj negdje prihvati i prizna kao neku mini odraslu osobu, i da im kao takvim pristupi. Kad im pristupamo kao odraslim osobama jako je važno da ih uputimo na posljedice njihov postupaka, dakle, kazni i nagradi više nema, ali upućivanje na to šta će se dogoditi i da će posljedici biti nešto za šta će oni, isključivo oni snositi odgovornost, i da mama i tata neće biti tu ukoliko naprave glupost – zaključila je Babić.
Izvor: Pobjeda
