Sadržaj
– Kada je dobra, ona postaje alatka u rukama nastavnika u obavljanju jednog od najvažnijih zadataka škole – razvijanja ljubavi prema čitanju. Kako ističe književnica Vida Ognjenović, čitanje treba predavati u školi kao glavni predmet. Čitanje je nauka o raspoznavanju svijeta. Dakle, poštujući tri predmetna programa, preko reprezentativnih odlomaka književnih djela, unosili smo niz segmenata koji bi omogućili profesorima da prošire i prodube opseg tumačenja fenomena književnosti – ističe Nađa Durković
Ozbiljno znanje i kreativnost pokazala je šestočlana ekipa autora i urednica čitanki za prva tri razreda srednjih stručnih škola koje su dobile Specijalnu nagradu za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole. Postavili su kriterijume za koje bi mogli da se zainteresuju i obrazovni sistemi koji važe za renomirane u svijetu.
Autori nagrađenih udžbenika za prvi i drugi razred su Svetlana Kalezić-Radonjić, Svetlana Jovetić-Koprivica i Radoman Čečović, a urednica je Nađa Durković. U autorskom timu čitanke za treći razred su, takođe, Svetlana Kalezić-Radonjić, Svetlana Jovetić-Koprivica, ali i Miroslav Minić, a urednica je Lida Vukmanović-Tabaš.
Frankfurtski sajam, Međunarodna asocijacija za istraživanje udžbenika (ARTEM) i Evropsko udruženje za istraživanje udžbenika (EEPG) dodjeljuju ovo značajno priznanje već jednu deceniju za najkvalitetnija i najkreativnija izdanja evropskih udženika. Nagrada je uručena na Frankfurtskom sajmu.
Žiri je saopštio da je ove godine konkurencija bila veoma jaka. Nominovano je 60 udžbenika od 27 izdavača iz 18 evropskih država, a prvi put su u konkurenciji bili radovi iz Crne Gore i Kosova.
Pojedini članovi nagrađenog crnogorskog tima Pobjedi kažu da je urednica Nađa Durković sve pokrenula, osmislila i koncept čitanki. Ukazuju na važnost njene uloge u ovom procesu…
Zbunjeni, srećni, u nevjerici…
Durković je Pobjedi rekla da se osjećala ponosnom kada je saznala da su čitanke proglašene najboljim u Evropi. Od momenta kada su primili nagradu kaže da joj se ne skida osmijeh sa lica.
-Dobiti priznanje od međunarodnog žirija može proizvesti samo sreću i ponos. Posebno su mi uskovitlana osjećanja jer sam na kraju profesionalne karijere koju sam posvetila obrazovanju mladih. Bila sam oko dvije decenije profesorica književnosti, a onda urednica udžbenika i drugih divnih knjiga u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, isto toliko dugo. Nagrada BELMA je kruna moje karijere – ističe ona.
Profesorica Kalezić-Radonjić kaže da je osjećaj zaista teško opisati.
– Zamislite da godinama istrajavate u poslu za koji vjerujete da je vrijedan sam po sebi, a ne uklapa se u današnje kriterijume uspjeha – ne donosi ni novac, ni slavu, a vrlo često ni priznanje. Biti prepoznat od strane Evrope, kao neko ko postavlja nove standarde, i biti nagrađen od nje za istrajavanje u misiji oplemenjivanja mladih umova – neiskazivo je… To, prije svega, znači potvrdu da ste ipak stigli daleko zagledani u ,, beskrajni plavi krug i u njemu zvezdu“ – rekla je ona.
Profesor Čečović u šali kaže Pobjedi da se osjećao kao Andrić kada je dobio Nobelovu nagradu.
-Šalim se, naravno. Bio sam srećan, svakako. Nije mala stvar dobiti priznanje od „bijelog svijeta“ – kaže Čečović.
Profesor Minić priznaje da je bio potpuno zbunjen kad je saznao da su čitanke ušle u uži izbor za nagradu, a tek kad su obaviješteni da su osvojili nagradu – radost je bila ogromna.
-BELMA nam je uručena na Frankfurtskom sajmu knjiga, za koji je ulaznicu kupilo 230.000 ljudi i na kome je učestvovalo 4.300 izdavača. Sama činjenica da je naš rad prepoznat na globalnom nivou i u tako prestižnom okruženju dodatno naglašava vrijednost ove nagrade, a i našu zajedničku radost – istakao je on.
Profesorica Svetlana Jovetić-Koprivica bila je u nevjerici, jer nije očekivala ovakav ishod.
-Nakon što su naši udžbenici ušli u najuži izbor od deset udžbenika već sam imala osjećaj da je to vrijedna nagrada za nas, naše đake i našu zemlju – rekla je ona.
Urednica Vukmanović-Tabaš radovala se već kad su čitanke ušle u uži izbor, a dobijanje nagrade za nju je bila izuzetna vijest.
– To je veliki uspjeh za autore, za urednice, za našu izdavačku kuću i svakako za Crnu Goru. Osim toga vjerujem da će BELMA nagrada biti veliki podsticaj ne samo za nas u Zavodu za udžbenike, već i za sve potencijalne autore i ostale saradnike – rekla je ona.
Čitanke iz Crne Gore ocijenjene su kao inovativan set udžbenika koji pobuđuje ljubav prema čitanju, promoviše humanost, empatiju i toleranciju, uvećava motivaciju i efektno povezuje književnost sa drugim umjetnostima. Kao poseban kvalitet istaknuto je njihovo interdisciplinarno iskustvo prilagođeno različitim stilovima učenja i mogućnostima učenika.
Tu je i interesantno čitanje ,,Gorskog vijenca“
Urednica Durković komentariše da su ih na stvaranje čitanki obavezivali predmetni programi za srednje stručne škole za nekoliko nivoa obrazovanja. Objašnjava da su sve do Čitanke s elementima teorije književnosti, za prvi razred srednjih stručnih škola, objavljene 2021, učenici koristili gimnazijske čitanke. Veoma snažan motiv, prema njenim riječima, bila je i činjenica da su redukovani nastavni programi za srednje stručne škole kada su u pitanju umjetnosti i humanističke oblasti.
– I upravo od toga smo krenuli kada smo radili koncept čitanki. Pored modernog metodskog postupka u tumačenju književnog djela, posebno sam ponosna na segment čitanke – Ima neka tajna veza – zbog brojnih poveznica koje su autori pronašli kako bi umjetnički doživljaj učenika bio što snažniji. U tom postupku krila se i motivacija i želja da se informacije koje nedostaju u nastavnom planu i programu za srednje stručne škole nadomjeste – rekla je ona.
Kaže da Čitanka ima posebno mjesto među udžbenicima.
– Kada je Čitanka dobra, ona postaje alatka u rukama nastavnika u obavljanju jednog od najvažnijeg zadatka škole – razvijanja ljubavi prema čitanju. Kako ističe književnica Vida Ognjenović, čitanje treba predavati u školi kao glavni predmet. Čitanje je nauka o raspoznavanju svijeta. Dakle, poštujući tri predmetna programa, preko reprezentativnih odlomaka književnih djela, unosili smo niz segmenata koji bi omogućili profesorima da prošire i prodube opseg tumačenja fenomena književnosti – ističe Durković.
Tako se u Čitanci za prvi razred našla pjesma slavne nobelovke Vislave Šimborske, pa tekst o čitanju Aleksandra Genisa, odlomci iz indijskih spjevova „Mahabharata“ i „Ramajana“, pjesme Rumija i Josifa Brodskoga. U Čitanci za drugi razred pjesme su Vilijama Blejka i Đakoma Leopardija, romani Denija Geđa i Haleda Hoseinija. Sličan koncept nastavljen je u Čitanci za treći razred, koji je uređivala Vukmanović-Tabaš, pa se u njoj našla „Mala antologija modernog ženskog pjesništva“ i mala enciklopedija „Film ‒ umjetnost pokretnih slika“.
Lida Vukmanović-Tabaš ističe da se u srednjim stručnim školama godinama radilo po gimnazijskim čitankama, te je na nastavnicima bilo da prilagode sadržaj potrebama učenika trećeg, odnosno četvrtog stepena i da premoste razlike u predmetnim programima.
– Jasno je da je postojala potreba da se rade namjenski udžbenici za srednje stručne škole, što je u stvari i naša obaveza – rekla je ona.
Kod autorke Jovetić-Koprivica inspiracija u stvaranju čitanki rađala se u periodu od petnaestak godina rada u Srednjoj stručnoj školi ,,Sergije Stanić“, ali istinski stvaralački impuls osjetila je nakon prvog razgovora sa urednicom Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Nađom Durković.
-Tom prilikom pripao mi je jedan od najodgovornijih zadataka koji se tiče eksplikacije koncepta, a pored toga posebno sam ponosna na to što u Čitanci za drugi razred imamo ,,knjigu u knjizi“ pod nazivom: ,,Njegoš naš savremenik“, koji podrazumijeva jedno interesantno, mozaično čitanje ,,Gorskog vijenca“ – kazala je ona.
Kada je profesor Minić pisao čitanku za treći razred, vodio se željom da udžbenik bude onakav kakav bi i on volio da koristi da je učenik – da ga inspiriše. Uvijek su mu bili u glavi učenik i učenica, kojima ne smije da bude dosadno na času ili kod kuće dok ga čitaju i uče iz njega.
– Naš zajednički cilj je bio da čitanka bude sadržajna i bogata informacijama, posebno kada je riječ o književnosti, ali i o ostalim umjetnostima. Istovremeno, željeli smo da bude zabavna i zanimljiva, da privuče pažnju učenika i učenica i probudi njihovu radoznalost. Važno je bilo pronaći inovativan pristup koji ne nudi samo činjenice, već i izazove koji će podsticati učenike i učenice na kritičko mišljenje – rekao je on.
Smatra da su napisali čitanke koje ne samo da pružaju korisne informacije, već i pomažu da mladi ljudi dublje razumiju književnost i umjetnost, povezuju ih sa savremenim svijetom i razvijaju intelektualne sposobnosti.
-Trebalo je nekako sve posmatrati njihovim očima i napisati udžbenik koji će biti više od običnog školskog materijala. Ponosan sam na svaku stranicu koju smo zajedno osmislili i napisali. Raduje me što su zastupljene autorke, koju su bile potpuno zapostavljene, ali i poglavlje o filmu – jer vjerujem da smo đacima dali korisne informacije koje su neophodne za njihovo obrazovanje – rekao je Minić.
A profesoru Čečoviću je rad na Čitanci bio ne mala avantura – stvaralački. Navodi da je udžbenik specifičan žanr, da ima svoje zakonitosti, koje se moraju poštovati, da nije hrestomatija, nije ni interpretacija, nije ni zbir informacija. Kaže da, zapravo, nije samo to, a jeste i to.
-Udžbenik kakav je čitanka prefinjen je alat koji objedinjuje didaktiku, metodiku i znanje o fenomenu književnosti. Podesiti sve to, ali tako da se dogodi uspješna komunikacija između teksta i čitaoca, nije bio lak zadatak. Jednog trenutka se postavilo pitanje: Kako ispoštovati zakonitosti žanra, a ipak biti inovativan? Nemjerljiv doprinos dala je naša urednica Durković. Zaista nemjerljiv. Druga strana inspiracije je u tome što sam kao nastavnik radio u srednjoj stručnoj školi i svjedočio potrebi čitanke za tu kategoriju učenika. Do pojave ove čitanke/čitanki nastavnici u srednjim stručnim školama bili su primorani da prilagođavaju gimnazijske udžbenike zarad realizacije predmetnog programa koji se tiče književnosti. Ove čitanke su ciljano kreirane da nastavnicima i učenicima olakšaju kontakt sa onim što maloprije nazvah fenomenom književnosti – rekao je on.
Dodaje da će vidjeti koliko su uspjeli u tom naumu.
-Najviše sam ponosan na koncept čitanke, kao i na ideju koja provijava udžbenikom, a tiče se usvajanja čitanja književnosti kao svojevrsne civilizacijske i kulturološke vrijednosti. Zato – neka bude čitanje – rekao je profesor.
Profesorica Kalezić-Radonjić kaže da se inspiracija u ovoj priči sama rađa kada ste okruženi sjajnim ljudima.
-Rad sa Svetlanom, Radomanom i Miroslavom bio je unaprijed ,,osuđen na uspjeh“, jer je svako od nas, po svojoj osnovnoj vokaciji, kreativac. Ipak, početni korak su inicirali višegodišnji zahtjevi naših kolega iz srednjih stručnih škola koji su odavno upozoravali da nije moguće očekivati dobre rezultate od budućih pekara, frizera, programera, građevinskih ili turističkih tehničara, ako se koriste udžbenici koji ne korespondiraju sa njihovim nivoom predznanja i interesovanja. Potom je urednica Nađa Durković, u ime Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (podržana od strane tadašnjeg direktora Pavla Goranovića) okupila pobjednički tim intuirajući da će se naše energije sjajno kreativno nadopunjavati – rekla je ona.
Kada je riječ o segmentu na koji je naročito ponosna, posebno je raduje što su određene mane obrazovnog sistema uspjeli da pretvore u prednosti, te su se interdisciplinarnost, multikulturalnost, poštovanje različitih stilova učenja i rodna ravnopravnost izdvojili kao kvaliteti koje je i žiri prepoznao.
-Meni su lično najdraži oni segmenti u kojima smo smjelo izlazili van ustaljenih okvira – dvije knjige u knjizi (o Njegošu i Andriću), dvije antologije (Njegošu pjesnici i Mala antologija modernog ženskog pjesništva) i dio o filmu (Umjetnost pokretnih slika). Upravo oni su učinili čitanke štivom koje bi rado koristio i neko ko nije učenik srednje stručne škole – rekla je ona.
,,100 priča od kojih se crveni“
Autori i urednice su iznijeli detalje kako je tekao proces pisanja udžbenika, a posebno onda kada su im se stavovi mimiolizili u pristupu o određenim pitanjima. Prisjećaju se obilnog humora i anegdota, koje su na kraju ovjekovječene u priče.
-Imali smo izuzetnu sreću da smo bili saglasni u svim bitnim stvarima, dok smo u detaljima nudili rješenja koja su se plodotvorno nadopunjavala. Što se tiče situacija anegdotskog karaktera – bilo ih je zaista mnogo, zato što sa timom postignete onu vrstu bliskosti koju, primjera radi, imaju vojnici jedne jedinice upućeni na veoma važnu misiju, pri čemu upoznate svačiji stil rada i karakter. Rekla bih da je činjenica da smo se tokom rada na udžbenicima beskrajno zabavljali i smijali, iako je u pitanju bio vrlo zahtjevan posao, ,,najanegdotskiji“ dio ovog procesa. Možda nam je obilje humora i dalo izvjesnu lakoću u izlaženju na kraj sa brojnim preprekama… – kaže profesorica Kalezić-Radonjić.
Profesionalni život Jovetić-Koprivice će se zauvijek dijeliti na vrijeme prije i poslije rada na ovim udžbenicima. Kaže da je spoznala koliko može biti lišena sujete kad ima potpuno povjerenje u tim sa kojim radi.
-Da sam spremna da primim i napišem mejl čiji sadržaj može biti tretiran kao prilično bolan. Ta se saradnja pretvorila u prijateljstvo koje je rijetko i dragocjeno. Iza tog stvaranja nijesu ostale samo nebrojene anegdote već i priče čiji je autor jedan od članova našeg tima a koje nose naziv ,,100 priča od kojih se crveni“. Tako sam postala lik iz priče, i na tome sam neobično zahvalna Radomanu – rekla je ona.
Čečović kaže da je bilo situacija, odnosno različitih pogleda na određene stvari, ali sa istim ciljem – da kvalitet bude bolji.
-A situacija je bilo sijaset. Saradnja sa članovima ekipe je bila ravna svetkovanju duha, u svakom pogledu – rekao je on.
Lida Vukmanović-Tabaš podsjeća da na izradi udžbenika rade timovi koje čine autori, urednici, dizajneri, te da je prirodno da svi ne misle uvijek isto, odnosno da nemaju svi isti pristup bilo da se radi o sadržaju, metodologiji ili o ilustracijama i dizajnu.
-To nekad može izazvati nesuglasice. U timu koji je radio na Čitanci 3, koju sam ja uređivala, bilo je situacija kad smo imali različite stavove po nekim pitanjima. Čini mi se, međutim, da smo se uspjeli dogovarati što se vidi i u samom udžbeniku, a što potvrđuje i ovo veliko priznanje – rekla je ona.
Profesor Minić ističe da je cio proces pisanja čitanke bio ispunjen uzajamnim povjerenjem. Svi su dijelili istu viziju, pa je rad obilježio potpuni izostanak nesuglasica.
– Svako od nas je bio otvoren za ideje drugih i spreman da podrži zajednički cilj. Svakodnevno smo konsultovali jedni druge, a svaka odluka donosila se kroz dijalog i razumijevanje. Na kraju se sve to odrazilo i na kvalitet. Smatram da jedino tako može nastati kvalitetan udžbenik jer je zajedništvo ključ uspjeha. Ono što ću pamtiti su mejlovi u tri ujutro i kad završimo neku cjelinu, javi se neko s prijedlogom da se nešto promijeni ili dopuni. I to je bilo lijepo jer smo svi radili sa iskrenom željom da stvorimo nešto najbolje za buduće generacije – kaže Minić.
Durković priča da je u njihovoj komunikaciji zabilježena ,,ljepota različitosti“. Kaže da autori čitanke imaju posebno mjesto u autorskom svijetu – vole lijepo, pasionirani su čitaoci, a i stvaraoci, duhoviti su, zanimljivi, sa njima je lako i lijepo raditi.
– U tako inspirativnom ali i napornom radu koji prati stalno preispitivanje bilo je mnogo situacija anegdotskog tipa, recimo, moja urednička konstatacija: Ova rečenica „visi“ postala je inspiracija za priču jednog od autora čitanki – rekla je ona.
Istakla je da joj rad sa autorima čitanki za prvi i drugi razred srednjih stručnih škola predstavlja jedno od najljepših profesionalnih iskustava.
– Znanje, posvećenost, strpljenje, smisao za timski rad, ljubav prema književnosti, ogromno povjerenje, samo su neke od osobina koje su demonstrirali, a upravo takve osobine rezultat čine velikim, vidno različitim od prosječnog. I, eto, to se u jednoj strogoj provjeri kvaliteta koju je procjenjivao žiri za nagradu BELMA isplatilo – rekla je Durković.
Nagrada je dodijeljena 16. oktobra 2024. na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Svečanoj ceremoniji prisustvovali su članovi autorskog tima i urednice čitanki Nađa Durković i Lida Vukmanović-Tabaš.
,,Naš obrazovni sistem ima potencijal”
Često se u javnosti komentariše da crnogorski sistem obrazovanja nije dobar, da se godinama uvode određene reforme koje ne daju očekivane rezultate. Profesorica Svetlana Kalezić-Radonjić kaže da naš sistem nesumnjivo ima mana, ali da je pitanje – što mi lično radimo tim povodom.
-Da li lamentiramo čekajući da rješenje dođe od nekog drugog ili sami pokušavamo nešto da promijenimo? Oduvijek sam osjećala da nam se samim ulaskom u učionicu nudi prekrasna mogućnost za promjenu i smatram da je vrlo važno iskoristiti druženje sa mladim ljudima da im se ideje kalokagatije – istina, dobrota i ljepota, nenametljivo usade, makar u tragovima – rekla je ona.
Dodaje da naš obrazovni sistem pati od posljedica autoritarnog vaspitanja koje djeci i mladim ljudima ne priznaje mogućnost da oni lično, iako ,,neodrasli“, mogu dati sjajne ideje u vezi sa tim kakva škola treba da bude.
-Pitajmo ih! Sa treće strane, mislim da je neophodna bolja komunikacija između kolega jednog kolektiva koji se bave različitim disciplinama – u razgovorima bi se mogle iskristalisati sjajne mogućnosti za međusobno približavanje ,,udaljenih“ predmeta (humanističkih, društvenih i prirodno-matematičkih) i povezivanje raznorodnih činjenica u asocijativnom ključu usvojiti kao jedan od ključnih principa lakog, nenapornog učenja – rekla je ona.
Ističe da se reproduktivno znanje i učenje napamet, na čemu naš obrazovni sistem odavno insistira, nijesu pokazali kao dobri – tako naučen sadržaj ne ostaje u pamćenju duže od nekoliko dana i nijesmo u stanju da uočimo očiglednu činjenicu: znanja iz određenih predmeta ne treba da budu pohranjena u odvojene kutije zato što u svemu postoji ,,neka tajna veza“.
-Nijesmo, zapravo, savladali ključnu lekciju: kako se uči? Rekla bih da bismo na sistemskom nivou morali, prije svih drugih koraka, savladati – učenje učenja, možda ga čak uvesti kao univerzitetski ili stručni predmet, koji bi svi budući prosvjetni radnici morali položiti ako planiraju da budu dio obrazovnog sistema – kazala je Kalezić-Radonjić.
Profesorica Jovetić-Koprivica kaže da o obrazovnom sistemu najglasnije govore oni koji o njemu najmanje znaju.
– On ima svoje slabosti, mane i nedostatke, ali isto tako ima sjajne ljude koji istinski vole posao kojim se bave. Dužnost je naša da budemo zagledani u ono što je dobro i da to dobro učinimo još boljim – rekla je ona.
Profesor Čečović ističe da nema kvalitetnog obrazovanja bez ekonomski jake zajednice. Sve evropske zemlje, kaže on, koje slove za nosioce poželjnih obrazovnih modela, prije svega su ekonomski jake države.
-Prosvjeta nije pusto ostrvo. Ona i te kako zavisi od društvenog ambijenta. Ako društvena zajednica kuburi sa ekonomskom održivošću, onda je za očekivati da pitanje prosvjećivanja ne bude prioritet. Izgleda, ipak, egzistencija da prethodi esenciji. Ono što mene zaista brine jeste sve vidnija činjenica, i na globalnom nivou, koja se tiče krize humanistike – rekao je on.
Urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva Lida Vukmanović-Tabaš ističe da smo u posljednjih dvadesetak godina imali nekoliko obrazovnih reformi, ali suštinski one nijesu donijele boljitak.
– Očigledno je da naš obrazovni sistem obiluje manjkavostima – od predškolskih ustanova do univerziteta. Za mene je, na primjer, neprihvatljivo da se već u trećem/četvrtom razredu osnovne škole „zna“ ko će dobiti diplomu „Luča“ na kraju osnovne škole. Slično je u srednjim školama. To je samo jedan primjer, a bilo bi ih dosta – rekla je ona.
Profesor Minić kaže da ne bi ulazio u učionicu da misli da naš obrazovni sistem nema potencijal.
– Važno je da se svi posvetimo modernizaciji i prilagođavanju nastavnih metoda savremenim potrebama učenika i učenica. Ne možemo predavati kako se predavalo prije deset, dvadeset… pedeset godina. To su sasvim nove generacije. Moramo kod mladih ljudi raditi na razvijanju kritičkog mišljenja, kreativnosti i vještina koje će koristiti u realnom životu – rekao je on.
Urednica Durković ističe da se često daju olake ocjene koje su zasnovane na impresijama, a malo je ozbiljnih istraživanja na ovu temu.
– Prosvjeta je uvijek bila i biće ogledalo društva. Ono u što sam ubijeđena jeste činjenica da, kao i u drugim oblastima, i u prosvjeti postoje izuzetni pojedinci koji znanjem, kreativnošću i entuzijazmom pokreću stvari. Ponekad je dovoljno samo to da im niko ne stoji na putu u toj misiji. Na kraju bih istakla da udžbenik djeluje na mnoge aspekte razvoja učenika, a da je njegovo djelovanje javno, podložno analizama i kritikama, i da je svijest o tome stalno bila u prvom planu u radu na setu udžbenika koji je dobio izuzetnu evropsku nagradu – kazala je ona.
Izvor: N.Đ. / Pobjeda
