Sadržaj
Ognjen Janković iz Beogradskog sindikata smatra da je studentski protest “istorijski, na nivou cijelog svijeta” i da će to vrijeme pokazati. Živimo u vremenu totalne kontrole i neshvatljivo je ovoliko nemanje sluha za vapaj sopstvenog naroda, rekao je u emisiji “360 stepeni” na N1, dodajući da jedva čeka konkretnu promjenu, za koju se nada da se bliži. Iskreno se nada i “pravoj pravdi”, koja će prvo da utvrdi krivce za nadstrešnicu od čega je sve krenulo, a zatim “jednu široku lepezu kriminala i korupcije koje živimo godinama”. Kaže da u ovom trenutku treba da se koncentrišemo na to kako da pomognemo studentima i da se najvažniji scenario sada događa po ulicama, u kućama i u našim glavama. “Mislim da smo kolektivno dio jednog dobrog trilera sa hepiendom”, navodi Janković. Upitan o posjeti patrijarha Moskvi i izjavama tamo, kaže: Osjećam se jako tužno, na neki način i iznevjereno. Kako je došlo do toga da naš patrijarh ode bilo gdje, a pogotovo u Rusiju, i da nas ogovara?”
Govoreći o padu nadstrešnice, rekao je da je to bio veliki šok za sve, da su zbog te tragedije odlučili da požure sa izdavanjem albuma „El Salvador“, koji su počeli polako da pripremaju šest mjeseci ranije, jer su imali neobjašnjivu potrebu da se izraze u tom trenu…
„…I da damo svoj glas i da damo neku podršku ljudima baš u tom trenutku, kada su se sve stvari budile. U narodu je tada bio veliki očaj, bijes. Malo prije toga je bio prvi onaj protest u Novom Sadu, sa onim podmetnutim lomljenjem Gradske kuće“, podsjeća gost 360 stepeni iz „Beogradskog sindikata„. Naveo je da je kod njih došao Pijanista i rekao da album treba da se zove „El Salvador“. „I mi smo onako stali, znamo – (Najib) Bukele, El Salvador i tako dalje… Jel zbog akcije? On kaže – naravno, to treba da bude krovna poruka toga albuma, u smislu čemu težimo, i tako se rodio El Salvador“, priča Ognjen Janković.
Kaže da su, kada su ubrzo počeli studentski protesti, imali neobjašnjivu potrebu da se uključe i pomognu.
„Za ovih šest mjeseci se dogodilo toliko užasa, toliko tragedija, dodatnih. Šta su sve studenti istrpjeli? Koliko je studenata pohapšeno? Ovaj mladić je zadržan u pritvoru. To su, dakle, informacije koje dolaze do nas putem društvenih mreža i isključivo su crne. Srđan Žunić, čovjek je, ne znam koliko, više od 40 dana u zatvoru – mi nemamo tačne informacije, mi, kao javnost. Agresija se pojačava – od gaženja studenta, od lomljenja vilice onoj djevojci, bejzbol palicom u Novom Sadu, od maltretiranja, prijetnji policijom, do napada policije u Novom Sadu„, dodaje, osvrćući se i na dan kada je ispred Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja policija udarala okupljene. Navodi da mu je to izgledalo mučno.
Dodaje da je jedina stvar za koju su se iskreno srcem vezali „u cijelom tom moru reakcija i različitih inicijativa koje su se probudile“ – studentski protest. Janković kaže da je bend mnogo vremena proveo sa studentima posljednjih mjeseci, pomažući im druženjem, savjetima, pričom, donošenjem hrane…
„Ta djeca ne spavaju, pogotovo se to sada vidjelo dok je trajala blokada RTS-a. To su klinci koji ne spavaju po dva, tri dana i oni su toliko jaki u tome, to je neka nevjerovatna snaga koja izlazi iz njih“, navodi Janković, dodajući da energiju crpe iz zajedništva, uvažavanja, povjerenja… „A, po meni, to se zove ljubav. I to je nepobjedivo“, naglašava.
Ono u šta su oni povjerovali i zahtjevi koje su oni istakli i način sprovođenja akcija – to je nešto, kako kaže, u čemu se Beogradski sindikat prepoznao i srećan ušao u to, da daju sve od sebe da pomognu.
Na društvenim mrežama pojavili su se navodi da je Beogradski sindikat projekat DB-a, da se pojavljuje uvijek kad je neka kriza. Ognjen Janković kaže da to ne želi ni da komentariše jer je to bezveze i da je riječ o diskvalifikacijama bez pokrića, a dodaje da je veći problem i da ih više pogađa što im sada, poslije pjesme „Mojne da si ćaci„, stižu i prijetnje, uvrede upućene i porodici. Izgleda da ta pjesma baš boli, kaže gost N1.
Navodi da nije tačno da ih godinama nije bilo („a sada su se pojavili“), podsjećajući na pjesme objavljene posljednjih godina, poput „Sistem te laže“, ali i na niz koncerata i na to da su, kako kaže, vozili slalom da uspiju da dobiju salu da bi se održali.
„Mi nikada za ove godine nismo bili po volji ovoj vlasti. Međutim, vjerovatno je cjelokupna Srbija došla u situaciju da se vlast opustila. Nekako imam utisak da je ova vlast već poslije 12 godina potpuno bila samouvjerena da je ovladala cijelom situacijom, pa čak i našim emocijama i načinom kako ćemo mi da reagujemo u kriznim situacijama. Tako da oni vjerovatno nisu mislili da će se sve ovo dogoditi poslije ubistva tih ljudi u Novom Sadu i zaboravili su na ljudskost“, navodi Janković.
Hajde da i mi nešto naučimo od studenata, kaže, dodajući da i on misli da ne treba nekog vrijeđati zbog drugačijeg mišljenja.
Ko su ćaci?
Janković kaže da je pojam „ćaci“ genijalan i da je dobio široko značenje.
„Od onog početnog značenja da su to ovi tipovi dovedeni u Ćacilend, odnosno u Pionirski park – da li plaćeni, da li ne, ali svakako nisu nikakvi studenti i svakako nisu došli da šire ljubav i mir, nego sve suprotno. Do toga da su sv sada sa te strane režima počeli da se poistovjećuju, misleći vjerovatno da će to biti simpatično ili šta god. Za mene su zapravo ćaci svi ljudi koji u ovoj situaciji nisu odreagovali ljudski na tu tragediju, taj vapaj“, navodi.
Ćaci su, dodaje, svi ljudi koji studente danas i dalje vrijeđaju, koji sumnjaju u njih. „Ćaci su, po meni, svi koji im podmeću lažne neke priče – kako je ovaj pokret kontrolisan odavde, odande, kako ima svoje mentore itd. Za neke stvari i donekle mogu da razumijem da je to neobrazovanje, neinformisanost. Mi moramo da shvatimo da se ovim našim ljudima ispira mozak konstantno već jako dugo i da to ostavlja posljedice, da smo mi svi izloženi jednoj vrsti medijske psihoze, da smo podijeljeni, da gotovo ništa u medijima nije slobodno, da je sve iskontrolisano u smislu politike koja se sprovodi, delegira, a pogotovo agresivnih poruka koje možemo da čujemo najviše sa državnih, „paradržavnih“ medija“, kaže Janković dodajući da se mnogo radovao blokadi RTS-a. Smatra da Saruman (lik iz „Gospodara prstenova“) živi upravo tamo, i da je to mjesto odakle će uslijediti prava promjena.
Beogradski sindikat često ide na zborove, po mnogim mjestima u unutrašnjosti, i kako kaže Janković – u razgovoru sa drugim ljudima najčešće svi dođu do zaključka da treba da se izvinjavamo djeci, studentima, što smo im ostavili ovakvu državu.
„Ja pripadam generaciji koja mora da prihvati odgovornost za to. Ja mislim da je 5. oktobar bio potpuno farsa, da mi tu nekako nismo znali, vidjeli, nismo imali to znanje vjerovatno… Da se tada nije dogodila ta prava promjena i da godinama nakon toga niko nije postavljao pitanje da li je moguće da RTS i dalje funkcioniše po principima kao iz doba Slobe“, kaže, dodajući da ima utisak da 5. oktobar nije obavio ono što je trebalo.
Smatra da je na djelu totalna kontrola i da je neshvatljivo ovoliko nemanje sluha za vapaj sopstvenog naroda. „Jedva čekam konkretnu promjenu koja se, nadam se, bliži“, dodaje.
Iskreno se nada i „pravoj pravdi“, koja će da podrazumijeva suđenja, „prvo da utvrdi krivce za nadastrešnicu od čega je sve krenulo, a zatim jednu široku lepezu kriminala i korupcije koje živimo godinama“.
„Njih biju, oni i dalje zadrže lice dostojanstva“
Govoreći o studentima, kaže da šalju najhrišćanskiju poruku kojoj je u moderno vrijeme svedočio: „Njih prebiju, i oni i dalje zadrže lice dostojanstva“.
Oni imaju nesumnjivu želju za znanjem, a ovim velikim pokretom su odlučili da pokažu i da žele da ostanu ovdje, ocijenio je Janković. Vrlo brzo su, kako kaže, shvatili da ujedinjenje znači moć, pokretačku moć i za vrlo kratko vrijeme inspirisali cijelu Srbiju. Jedina naša zasluga je što smo ispali, izgleda, u većini slučajeva dobri roditelji – ta djeca su vaspitana, elokventna, ta djeca poštuju starije i osvajaju gdje god da se pojave, dodaje.
Janković kaže da nije slučajno što ova vlast bježi od njih kao đavo od krsta, „da ih ne oplemeni“… „Jer s jedne strane imaš ljubav, a s druge nepatvorenu mržnju“, ocjenjuje.
O patrijarhu u Moskvi: Kako je došlo do toga da nas patrijarh ogovara
Na pitanje o glasnom ćutanju patrijarha Porfirija i njegovoj izjavi o cvjetnoj revoluciji u Moskvi, odgovorio je citiranjem oca Arsenija koji je rekao da je patrijarh pogodio, jer se cvijeće pobunilo – neće više da ga gaze slonovi i nosorozi.
„Osjećam se jako tužno, na neki način i iznevjereno, kako je došlo do toga da naš patrijarh ode bilo gdje, a pogotovo u Rusiju, i da nas ogovara“, naveo je Janković. Dodaje da lično nema neka očekivanja od patrijarha, ali da je crkva nešto drugo, naročito „posljednjih šest mjeseci je itekako aktivna u podršci studentima“. Podsjeća da brojni sveštenici po Srbiji otvaraju vrata crkve, zvone zvona kad dolaze, aktiviraju se da pomognu…
Kaže da na to za patrijarha gleda kao na staru vijest i da svi sada moraju da se koncentrišu da vide kako mogu da pomognu i kako da budu proaktivni u danima koji slijede.
Govoreći o situaciji u manjim mjestima, navodi da neki pripadnici vladajućih stranaka zovu ljude i prijete, i kaže da „nismo svjesni kako je neki polusvijet zajahao“.
„Dogodine u Prizrenu“
Na pitanje da li je Beogradski sindikat dizao nacionalne tenzije nekim svojim pjesmama („Dogodine u Prizrenu“), kaže da ne misli da je to dizanje takvih tenzija, i ističe da bend ne krije da smatraju Kosovo dijelom naše teritorije. „Tek sad, nakon ovog studentskog protesta shvatam značaj poštovanja Ustava, koji garantuje Kosovo kao sastavni dio Srbije… Mi smo tu starojevrejsku metaforu („dogodine u Jerusalimu“) iskoristili – neki su to komentarisali kako su oni htjeli. Ta pjesma nikoga ne poziva ni na kakav sukob, ta pjesma nosi u sebi gorčinu, neku vrstu tuge. Svako može da tumači pjesmu na svoj način. Ja samo znam nas, s kojom ljubavlju i brigom smo sa tim ljudima, s kojima smo mnogo vremena proveli… Naša veza sa ljudima sa KiM je duboka i neraskidiva“, navodi Janković dodajući da je ta pjesma bila podrška za ljude na Kosovu. Ističe da su ti ljudi dolje zaboravljeni i da postoji „veliko nepoznavanje Kosova prije svega od strane Beograda“.
Kaže da duboko vjeruje u to da voljeti svoju zemlju i iskazivati to kroz poeziju nije nikakva agresija.
Na sceni 26 godina
Pričajući o „“Beogradskom sindikatu“ i 26 godina na sceni, kaže da vjerovatno uspijevaju zbog toga što im profit nije ideja oko koje su se okupili. Dodaje da od toga ne žive i da im zarada od nastupa „bude džeparac“.
Najprije mi smo, prije svega, dobri prijatelji i najprije gledamo da ta ljudska linija odnosa bude podmirena a poslije toga može i muzika, kaže i dodaje da im je „Sindikat“ toliko toga dobrog donio – iskustava, prijateljstava, putovanja… Dodaje da ih je bend oplemenio i ističe to što imaju direktan kontakt sa svojom publikom.
Janković je završio produkciju na FDU i bavi se režijom, a njegov film i serija „Zlatni dečko“ doživio je veliki uspjeh. „Zlatni dečko 2“ se nije dogodio, kaže, ali priprema nekoliko scenarija.
„Najvažniji scenario se događa sada po ulicama, u kućama i u našim glavama. Mislim da smo kolektivno dio jednog dobrog trilera sa hepiendom, biće vremena za filmove“, navodi Janković.
Volio bi da nasljeđe ove, kako kaže, „duhovne revolucije“ bude – dijalog i način razgovora, „da napokon naučimo da razgovaramo“. „Studenti su u Novom Pazaru pokazali, to je istorijski poduhvat za našu zemlju. U nekoliko nedjelja se odigrao obrt života – to mi samo govori da smo mi kao cjelokupno društvo i cjelokupna nacija, spremni za velike promjene na bolje i to je ono što me čini apsolutnim optimistom“, zaključio je Ognjen Janković.
Izvor: N1
