Hronična bubrežna slabost poprima razmjere pandemije, a neki od stadijuma tog teškog oboljenja ima oko 850.000 ljudi u svijetu, kazao je u Linku Radija Crne Gore načelnik Centra za dijalizu Kliničkog centra dr sc.med. Vladimir Prelević.
„Projekcije su da će do 2026. u riziku biti 42 miliona ljudi, a od tog broja, 30% imaće potrebu za nekom od metoda zamjene bubrežne funkcije, bilo da je riječ o hemodijalizi ili peritoneumskoj dijalizi ili transplantaciji bubrega. Svjetska statistika je neumoljiva, a podaci iz Crne Gore prate ovu statistiku, tako da raste broj ljudi koji obolijevaju od hronične bubrežne bolesti. Na hroničnom programu hemodijalize u Crnoj Gori su 203, a u Kliničkom centru 93 pacijenta. Od tog broja, 69 je na listi čekanja za transplantaciju bubrega. Hroničnu bubrežnu slabost, prije svega, prouzrokuju dijabetes tipa 1 i tipa 2, zatim gojaznost i arterijska hipertenzija. Često kažemo da je hronična bubrežna bolest tihi ubica, jer tiho i nijemo dovodi do propadanja bubrežne funkcije. Simptomi se javljaju tek kad je bolest značajno uznapredovala. Najčešće su vrlo nespecifični. Jedan od prvih je malokrvnost, i opšta slabost, malaksalost, poremećaj s mokrenjem, nedovoljno izlučivanje dnevne količine urina i slično,“ ukazao je dr Prelević.
Ističe da bi prevencija trebalo da bude u fokusu. Stepen razvijenosti jednog zdravstvenog sistema, prema riječima dr Prelevića, mjeri se stepenom razvijenosti primarne zdravstvene zaštite i preventivnih programa.
„Uspjeh nas nefrologa je da spriječimo da pacijenti dođu do terminalnog stadijuma hronične bubrežne slabosti. Postoje neke nefarmakološke mjere prevencije, prije svega vezane za stilove života. Na prvom mjestu je optimalna ishrana koja podrazumijeva smanjeni unos namirnica bogatih kuhinjskom soli. Preporučeni dnevni unos za pacijente koji imaju hroničnu bubrežnu bolest je vrlo strog, manji od 3 grama, jer je kuhinjska so jedno veliko zlo, da tako kažem. Oštećuje endotel krvnih sudova, povećava rizik za arterijsku hipertenziju, srčano popuštanje, bubrežnu slabost, jer je bubreg isprepleteni veliki krvni sud. Zatim je značajna optimalna hidracija, odnosno optimalni unos tečnosti, od 1,5 do 2 litra dnevno. Veliki problem, možda i najveći, jeste korišćenje gaziranih pića, zato što ona sadrže dosta soli, a ljeti se piju u enormnim količinama. Zabrinjavanjuće podatke dobijamo iz Laboratorije Kliničkog centra prilikom analize urina, koja pokazuje količinu natrijuma za 24 sata. To je važno u procjeni dnevnog unosa kuhinjske soli. Nerijetko, on iznosi oko 20g. Taj podatak dovoljno govori da smo u visokom riziku od bubrežne slabosti. Stoga bi trebalo imati na umu podatak da su so i gazirani napici najveće ubice krvnih sudova“, ukazao je dr Prelević.
Takođe, veoma je važno ne uzimati ljekove protiv bolova „na svoju ruku“. Tome su skloni stariji, kojima sa godinama slabi bubrežna funkcija, i koji češće imaju degenerativna oboljenja, pa posežu za nesteroidnim antireumaticima, kao što su Diklofen, Rapten duo, Brufen. Ti ljekovi su veoma štetni za bubrege.
„Moraju se uzimati samo uz konsultaciju sa ljekarom. Nefrolozi ih propisuju u nižim dozama i da se piju uz odgovarajuću količinu tečnosti. Bitna mjera prevencije jeste i redovna fizička aktivnost. Prema smjernicama nefrologa, neophodno je 150 minuta fizičke aktivnosti nedjeljno. Preporučuju se brzi hod i plivanje, ali, ne treba pretjerivati. Kod bolesnika sa boljim performansama, sa boljom fizičkom kondicijom, da bi se održavao integritet mišića, preporučujemo i neke vježbe snage. Jako je važno da se ljudi pridržavaju ovih savjeta. Isto tako, izuzetno je važno da oni koji pate od šećerne bolest, koji su gojazni, koji imaju arterijsku hipertenziju ili porodičnu anamnezu, odnosno porodične podatke o bubrežnim bolestima, koji su imali neke epizode bubrežnog popuštanja, ili ponavljajuće infekcije mokraćnog sistema u djetinjstvu, da budu predmet probira, odnosno skrininga na hroničnu bubrežnu bolest. Bitno je da im se s vremena na vrijeme urade laboratorijski nalazi, parametri bubrežne funkcije. Cilj je da se na vrijeme otkrije bubrežna bolest, kako bismo imali jedan široki manevarski prostor da usporimo njenu progresiju,“ zaključio je dr Prelević.
Pacijentkinja Tanja Stanojević je šest godina na dijalizi. Navodi da je prije nego joj je postavljena dijagnoza hronična bubrežna slabost, imala druge zdravstvene probleme.
„Do dijalize me dovela moja osnovna moja bolest. To je sistemski lupus koji sam dobila 1991. godine, ali ja sam ga držala pod kontrolom, čak i bez terapije. Ljekovi su mi tesko padali, bilo je dosta nezeljenih reakcija, pa sam ih isključila na svoju ruku. To sam uradila i da bih postala majka. Srećom, bolest se povukla. Bez ikakvih problema živjela sam 25 godina. I onda se, prije 12 godina, desio ogromni porodični stres. Krenuli su veliki zdravstveni problemi. Bila sam i hospitalizovana. Otkrivena mi je i insuficijencija bubrega. Imala sam ogromni strah od dijalize i nekoliko godina nijesam željela da idem na dijalizu. Ali, kada mi se zdravlje toliko pogoršalo, morala sam… Hemodijalizu jako teško podnosim. Dosta je oštetila sve moje krvne sudove i organe. Ja ne znam ni koliko dijagnoza imam. Davno sam prestala da ih brojim, ali se sa svim tim nekako nosim dostojanstveno, jer mislim da čovjek koliko je pozitivan, toliko mu i Bog snage daje, da izdrži sva iskušenja. I uvijek apelujem i na moje cimerke i cimere sa dijalize da ne klonu, jer svi psihički potonu. To je jako traumatična situacija. I ja ih onda dižem, motivišem… I kad vide kako se borim sa toliko bolesti , onda oni kažu mi smo dobro,“ priča Stanojević.
Ističe da je bubrežna slabost toliko podmuklo oboljenje da nikad ne boli.
„Evo, ja sam 34 godine jedna od tih, ne boli i najčešće se slučajno otkrije kad se rade sistematski pregledi. Ili, eventualno, kad se padne u takozvanu uremijsku komu, gdje doktori zaista moraju da ulože ogroman napor da vrate ljude u život i da ih osposobe za dijalizu. A, ta terapija može da izazove i brojne komplikacije. Osim toga, mi pacijenti, svega smo željni. Ne smijemo skoro ništa da jedemo. Ne smijemo da jedemo povrće, voće, to je puno kalijuma. Za kalijum kažu da brzo ubija. I ako neko pojede malo, da ga želja mine, ili malo više, to je veliki rizik od srčanog udara ili moždanog udara, zato što smo skloni kalcifikacijama krvnih sudova. Onda se tu smanjuje dotok krvi, i moramo da se pazimo od kalijuma. Ne smijemo ni mliječne proizvode, zato što su puni fosfora“, navodi Stanojević.
Manje, više, svi pacijenti na dijalizi imaju osteoporozu, neuropatiju, probleme sa srcem.
Kaže da pije 44 tablete dnevno. Brojne suplemente uzima zbog loše koncentracije i neuropatije.
„Suplementi su jako skupi, nijesu na Pozitivnoj listi i to je veliki problem nas dijaliznih pacijenata. U jako nezavidnoj materijalnoj situaciji se nalazimo. Ovom prilikom željela bih da utičem i na Ministarstvo socijalnog staranja i na gospodina Gutića, koji, reći ću direktno, ignoriše naše pozive, naše vapaje. Neće da nas primi i da se jednom riješi taj problem. Ja konkretno imam napismeno od Ljekarske komisije da sam 100 % invalid. Dva puta su me odbili za invalidninu i nijesam jedina, tako da to nije u redu i nije korektno. I mi ćemo preduzeti neke, ako bude trebalo, radikalnije mjere, jer ne možemo da priuštimo toliki broj tableta koje puno koštaju. Prije svega, mi smo svi stopostotni invalidi. Mi smo najteži pacijenti u medicini, teži i od onkoloških“, naglasila je Tanja Stanojević.
Izvor: RTCG
