Iako su na prvi pogled predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i počasni predsjednik DPS-a Milo Đukanović na suprotnim stranama, dosta toga im je zajedničko.
Naime, interes da se forsiraju teme iz prošlosti, navodna briga Vučića o srpskim i Đukanovića o crnogorskim interesima, priča o stranim uticajima, potenciranje sadržaja koji izazivaju međuetničke tenzije omogućavaju Vučiću i Đukanoviću da mobilišu biračko tijelo i igraju na terenu gdje se najbolje snalaze.
Međutim, to može u određenom trenutku da donese politički profit, ali na dugoročne staze nema potencijal da obezbijedi ni približno dovoljnu podršku da se sačuva ili osvoji vlast.
U Srbiji se danas primjenjuju isti mehanizmi koje je nekad redovno primjenjivao Đukanovićev režim – premlaćivanje demonstranata koji protestuju, etiketiranje da ruše državu, medijska satanizacija protivnika režima i maksimalna eksploatacija svih državnih resursa u službi očuvanja vlasti.
Što Vučićev režim pokazuje veću brutalnost, to je otpor naroda veći. Identično je bilo i u Crnoj Gori u sumraku vlasti DPS-a.
Zato danas u ringu Vučiću treba Đukanović kako bi od njega branio “ugrožene” Srbe u Crnoj Gori, a Đukanoviću treba Vučić da bi opet “branio” državu.
Što se prije politički penzionišu obojica, to će biti bolje za Srbiju i za Crnu Goru.
PRESS
Četvrtak, 4 Septembra 2025, 21:24, Autor članka PressNews
