Balkanska politička scena ponovo je talac starih igrača, onih koji su svoje karijere gradili na podjelama, konfliktima i širenju straha. Aleksandar Vučić, Milo Đukanović i Milorad Dodik – svaki od njih u različitim državama, ali sa istim receptom: očuvati vlast destabilizacijom i manipulacijom.
Vučić – radikal u odijelu predsjednika
Vučić je, bez obzira na pokušaje da se predstavi kao evropski lider, i dalje isti političar koji je devedesetih sjedio u klupi radikala i sanjao „veliku Srbiju“. Danas se njegove metode nijesu bitno promijenile – medijskom kontrolom, fabrikovanjem kriza i stalnim „spašavanjem naroda“ od zamišljenih neprijatelja održava sebe na vlasti. Kad pritisak sa Zapada raste, Vučić destabilizuje region. Kad mu domaća opozicija ojača, šalje poruke o ugroženom srpstvu u Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini.
Đukanović – gubitnik koji traži staro utočište
Milo Đukanović je nakon gubitka vlasti u Crnoj Gori sveden na sjenku svoje nekadašnje političke moći. Nekadašnji „vladar iz sjenke“, a u jednom periodu i deklarisani Srbin koji se bez problema uklapao u beogradsku matricu devedesetih, danas pokušava da preživi oslanjajući se na stare saveznike. U trenutku kada građani Crne Gore jasno pokazuju umor od njegove vladavine i korupcionaških afera, Đukanović računa da bi mu upravo Vučić – nekadašnji radikalni saborac iz političkih rovova devedesetih – mogao pomoći da se ponovo vrati na scenu. To pokazuje njegovu političku nemoć i gubitnički položaj: sam ne može, pa traži ruku spasa od onih koje je nekad nazivao protivnicima, a nekad saveznicima.
Dodik – najglasniji destabilizator
Milorad Dodik, za razliku od Đukanovića, još uvijek ima institucionalnu moć u Republici Srpskoj. Njegova taktika je jednostavna: konstantno prijetiti otcjepljenjem, sukobljavati se sa Sarajevom i računati da će Vučić stajati iza njega. Dodik je glasniji od ostalih, ali u suštini zavisi od Beograda i Moskve. On je instrument u rukama većih igrača – koristan za proizvodnju krize onda kada je Vučiću potrebna spoljnopolitička dimna zavjesa.
Prebacivanje nestabilnosti – stari recept
Ono što povezuje ovu trojku jeste spremnost da svoje unutrašnje slabosti prebacuju preko granica. Vučić, kao radikal u odijelu predsjednika, destabilizuje region kad mu zatreba. Dodik proizvodi krize da bi opstao. Đukanović, politički gubitnik, traži da mu upravo ta destabilizacija otvori vrata povratka. Na Balkanu se, dakle, ne radi o novim politikama, već o recikliranju starih lidera koji ne znaju drugačije osim kroz strah, podjele i manipulacije.
Zaključak
Crna Gora danas ima šansu da se oslobodi tog trougla prošlosti. Đukanović je izgubio kredibilitet kod građana, Vučić koristi radikalske metode iza evropskog osmijeha, a Dodik drži Bosnu i Hercegovinu na ivici krize. Njihov povratak i međusobna povezanost ne nude ništa osim vraćanja unazad. Pitanje je hoće li region napokon prekinuti začarani krug u kojem gubitnici traže spas jedni od drugih, a građani ostaju taoci njihovih političkih igara.
Autor: M.M.R.
Četvrtak, 4 Septembra 2025, 21:24, Autor članka PressNews
