O ovoj knjizi književni kritičar i publicista Marijan Mašo Miljić zapisao je da Jocovićevi novinarski tekstovi pogotovo reportaže odišu nečim posebnim i originalnim – lirikom koja emanira iz onoga o čemu piše ili prikazuje, iz drugih ljudi, života i prirode – prirodno lijepog i uzvišenog. Priroda je junakinja njegovih reportaža, napisao je Miljić.
Jocović je novinar u penziji, živi u Podgorici. Svojevremeno dobio je nagradu “Boško Pušonjić” za najbolju reportažu od Udruženja novinara Crne Gore. Bio je i potpredsjednik Udruženja novinara Crne Gore.
Autor je knjige “Iz duše poteklo” i režiser filma “Kučki katuni”, kao i brojnih reportaža emitovanih na Televiziji Crne Gore.
Murat Ćorović, novinar i osnivač časopisa “Mozaik” iz Bijelog Polja, rekao je da je Jocović napisao i više nego dobru knjigu.
“Ne znam šta još da kažem osim bravo”, naveo je Ćorović.
Autoru je čestitao i predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević.
Miljić je napisao da je zbirka priča “Prolaznik u svom životu” po mnogo čemu osobena.
“Kompozicija i struktura se mijenjaju iz priče u priču, kroz specifičan književni postupak i zanimljiv stvaralački proces u njihovom nastajanju. Priče Dragana Jocovića su svijet po sebi i za sebe, estetski. Književni likovi su, u stvari, oriđinali, nastali na osnovu nekog ranijeg predloška iz zavičaja, iz sjećanja, pričanja ili literature. Ali nijesu nastali na osnovu pukog podržavanja stvarnosti, već su stvarni likovi doživjeli transformaciju, transportovani sa egzistencijalne na estetsku ravan, po zakonitostima stvaranja kratke priče, sa umjetničkom formom, karakterom i sadržajem. Iako se ponekad kao pisac priče nije sasvim oslobodio novinara u sebi, u autoru je preovladao vrsni prozni pisac, majstor kratke priče”, rekao je Miljić.
Kako je naveo, po Heraklitu – karakter je sudbina čovjeka.
“Pitanje je koliko karakteri ovih junaka u zbirci određuju njihove živote i sudbine. Njihovi životi i sudbine odvijaju se u surovoj realnosti, u estetskom svijetu koji je irealan, ali umjetnički istinit a ontološki utemeljen”, kaže Miljić.
Jocović je naglasio da priče nije pisao za svoju generaciju.
“Za nju sam zakasnio jer ubrzano prolazi. Pisao sam ih za generacije koje pristižu. Da ih upoznam sa temeljima ljudskoga opstajanja, njihovim ljepotama i manama, socijologijom kulture toga doba u kojem je ‘Ognjište’ bilo naš dječiji vrtić, naša škola pred polazak u pravu školu, naše pozorište… Jednostavno da na pripovjedački način približim DNK jednoga prostora i ljudi u njemu. Ima tu bola i tuge, radovanja i ljubavi, promašenih životnih staza…život je takav, a ja ne prihvatam mirenje sa zaboravom. Dok trajem pisaću o onome u što vjerujem, a vrijedno je sjećanja o ljudima i za ljude, zaborav da ga ne prekrije, jer:
‘Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo’, opomena je Meše Selimovića”, kazao je autor.
Izvor: RTCG
