Od trenutka kada je Lazar Šćepanović preuzeo odgovornu funkciju direktora Uprave policije, postalo je jasno da će se svaki ozbiljan pokušaj uspostavljanja reda i zakonitosti suočiti sa snažnim otporom političkih struktura naviknutih na haos, selektivnu pravdu i kontrolisane institucije.
Najnoviji napadi koji dolaze iz redova Dritana Abazovića i Milana Kneževića ne predstavljaju ništa drugo do ogoljeni primjer politikantstva i pokušaja diskreditacije čovjeka koji radi svoj posao profesionalno i u interesu države.
Tužba koju je Abazović podnio protiv Šćepanovića, navodno zbog povrede ugleda i časti, jasno pokazuje nervozu bivšeg premijera suočenog sa činjenicom da se bezbjednosni sektor više ne vodi političkim kalkulacijama, već zakonima i činjenicama.
Umjesto institucionalnog dijaloga i argumenata, Abazović bira sudsku i medijsku ofanzivu, pokušavajući da se prikaže kao žrtva, dok istovremeno izbjegava suštinska pitanja o sopstvenoj ulozi u ranijim bezbjednosnim i političkim odlukama.
Još agresivniji bio je istup Milana Kneževića, koji je policijsku akciju u Botunu pokušao da predstavi kao navodnu represiju nad građanima, optužujući Šćepanovića da je „izabran da okrvavi ruke“. Takva retorika nije samo neodgovorna, već i opasna. Činjenice su, međutim, neumoljive – akcija policije sprovedena je profesionalno, uz maksimalnu zaštitu građana, bez upotrebe prekomjerne sile i sa jasnim ciljem očuvanja javnog reda i sprovođenja zakonom važnog procesa za državu.
Umjesto priznanja da je država pokazala da može djelovati institucionalno i odgovorno, Knežević se odlučio za populizam i huškačku retoriku, svjesno zanemarujući realnost na terenu. Takvi napadi ne govore o radu policije, već o strahu političara od sistema koji više ne mogu da kontrolišu.
Zajednički imenitelj napada Abazovića i Kneževića jeste pokušaj da se profesionalan i zakonit rad Uprave policije pretvori u politički problem, jer očigledno ne odgovara onima koji su navikli da bezbjednosni sektor koriste kao sredstvo za dnevno-političke obračune.
Lazar Šćepanović je, uprkos pritiscima, pokazao da je moguće voditi policiju bez političkih naloga, selektivne primjene zakona i podilaženja partijskim interesima. Upravo zbog toga je meta. A svaki novi napad samo dodatno potvrđuje da je država, makar u ovom segmentu, krenula putem koji nekima ozbiljno smeta.
PRESS
