Koordinacija dvojice opozicionara Milana Kneževića (DNP) i Nikole Zirojevića (SD) sve više dolazi do izražaja, posebno u prethodnim danima, u orkestriranim napadima na ambasadorku Crne Gore u Belgiji Oliveru Injac, iznošenjem lažnih optužbi i konstrukcija o zloupotrebi službenog položaja dok je bila ministarka odbrane i gradonačenica.
Da se radi o planiranoj sinhornizaciji u plasiranju spinova, kao onog da je GST zaštitio Oliveru Injac od krivičnog gonjenja i da imaju saznanja o zloupotrebama tokom njenih mandata u Ministarstvu odbrane i Glavnom gradu, govori koliko ih politički apetiti zaslepljuju, pa usaglašeno djeluju u plasiranju neistina i zaobilaze činjenice. Tako su usklađeni i orkestrirani nastupi Kneževića i Zirojevića u iznošenju skandaloznih tvrdnji na račun rada SDT-a i GST-a Vladimira Novovića su možda i zbog želje da krivice aboliraju bivšu specijalnu tužiteljku Lidiju Mitrović, koja je pravosnažno osuđena za najteža krivična djela i nalazi se u bjekstvu.
Politički profili Kneževića (DNP) i Zirojevića (SD), preklapaju se u zajedničkoj karakteristici da političku karijeru izgrađuju i održavaju je metodom iznošenja skandaloznih neistina i optužbi protiv političkih neistomišljenika, bez ikakvih dokaza ili činjenica.
Izgleda da takav cirkusantski zadatak, Knežević i Zirojević sada imaju i u neosnovanim napadima na Oliveru Injac. Može se slobodno reći da pokušaji progona Olivere Injac od strane Kneževića i Zirojevića traju niz poslednjih godina, pa je recimo Knežević uskliknuo u Skupštini prilikom izbora Injac za ministarku odbrane da je „DPS s'dna kace“, laž koja je proteklih godina u potpunosti demantovana, a zatim je kao predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu podržao inicijativu Raška Konjevića iz SDP-a i Predraga Boškovića iz DPS-a za kontrolno saslušanje Injac, zato što sin Lidije Mitrović nije upućen na školovanje na vojnu akademiju u Grčku, jer je bio treći bodovani kandidat na konkursu, a pravo na školovanje su imala samo dva bolje rangirana kandidatam, sa većim brojem bodova.
I tada je Knežević „koordinisao“ nastupao sa SDP i DPS uzdanicama, što je bilo jasno svima koji su medijski pratili kontrolno saslušanje Injac. Njegov saveznik Zirojević, poznat je po mizoginim i uvredljivim stavovima protiv političarki, a to je bilo naglašeno i na Odboru za međunarodne odnose, kada je Zirojević iznio brojne optužbe i uvrede na račun Injac. Najnoviji napadi „saveznika“ Kneževića i Zirojevića, nastavak su njihove prljave kampanje i progona, koja se zasniva na neistina i klevetama protiv Olivere Injac. Tako je Knežević prilikom njegovog prošlonedeljnog televizijskog nastupa, iznio neosnovane optužbe na račun Injac, rekavši da „odgovorno tvrdi da je Novović zaštitio Injac od sigurnog zatvora“, a Zirojević izjavio dan-dva nakon toga da je Injac „sklonjena u Brisel da bi je zaštitili krivične odgovornosti“.
Nakon sinhronizovanih nastupa postalo je potpuno jasno da su Knežević i Zirojević saveznici u političkoj netrpeljivosti prema Injac i prema PES-u čiji je Injac jedan od osnivača.
Koliko su Kneževićeve i Zirojevićeve tvrdnje neistinite i zlonamjerne u cilju dezavuisanja Injac, u kontekstu komentarisanja postupka protiv nje koji je bivša tužiteljka Mitrović vodila, govori i činjenično stanje do kojeg smo došli i o čemu će Press i narednih dana izvještavati. Naime, krivična prijava na osnovu koje je Lidija Mitrović namjeravala da podigne optužnicu, bila je smišljena s ciljem političkog progona Olivere Injac i podnijeta od strane bivšeg direktora direktorata u Ministarstvu odbrane Mihaila Volkova i sadašnjeg advokata u sporovima protiv DPS funkcionera, a pod sumnjom na zloupotrebu službenog položaja nezakonitim zapošljavanjem jednog lica u Ministarstvu odbrane 2020. godine.
Osnov tvrdnje da se radi o nezakonitom zapošljavanju, osporen je i na drugim pravnim instancama, ne samo odbacivanjem krivične prijave pred SDT, a konkretno se radi o presudama Upravnog suda Crne Gore, gdje je taj slučaj imao pravni epilog.
Nakon što je, bivši ministar odbrane Raško Konjević 19. maja 2022. godine, vođen spornim razlozima, a i sam Konjević je prethodno sudjelovao u medijskom progonu i pritiscima na Oliveru Injac zbog navodne zloupotrebe, tom licu zbog kojeg je bila podnijeta krivična prijava protiv Injac za nezakonito zapošljavanje, prekinut je radni odnos.
I to obavještenjem, nakon čega je to lice iskoristilo sva pravna sredstva u pravnom sistemu Crne Gore i ostvarilo svoja prava. U pravnim postupcima koje je pokrenulo pred Upravnim sudom, koji je nadležan za takve vrste sporova, donijete su presude kojima se, na kraju, obesmišljava konstrukcija da je to lice nezakonito zapošljeno u OBD Ministarstva odbrane, pa samim tim se obesmišljava i osnov da je Olivera Injac zloupotrebila službeni položaj. Činjenično stanje u prilog tome je sledeće: odmah nakon dobijanja obavještenja o prestanku radnog odnosa, lice je izjavilo žalbu Komisiji za žalbe Vlade Crne Gore na Obavještenje Ministarstva odbrane o prestanku radnog odnosa, a potom i tužbu Upravnom sudu Crne Gore. Upravni sud je u dva navrata poništio rješenja Komisije za žalbe Vlade Crne Gore, kojim je imenovanom žalba na prestanak radnog odnosa odbijena kao neosnovana i oba puta naložio prvostepenom organu (Ministarstvu odbrane), da predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje. Upravni sud je u tom slučaju, dva puta donio presude, kojima se potvrđuje da lice nije nezakonito zapošljeno u OBD Ministarstva odbrane, već da je zapošljeno u skladu sa Zakonom o vojno- obavještajnim i bezbjednosnim poslovima, Zakonom o državnim službenicima i namještenicima i Zakonom o penzijsko- invalidskom osiguranju, te da mu je prekid radnog odnosa u Ministarstvu odbrane od strane bivšeg ministra Konjevića, bio apsolutno nezakonit. Sudska praksa iz presude Upravnog suda u ovom slučaju, a povodom pitanja zapošljavanja penzionisanih lica, kojima je Fond PIO rješenjem obustavio isplatu penzije sa danom zapošljavanja, kasnije je javno isticana kao primjenjiva i na ostale državne organe. Toliko o konstrukciji Kneževića i Zirojevića da je bilo u pitanju nezakonito zapošljavanje.
S obzirom da su, na osnovu javno dostupnih podataka Knežević i Zirojević mogli da se uvjere u činjenice, te da su nastavili s optužbama bez osnova protiv Olivere Injac, postavlja se pitanje da li se ovdje radi o hibridnoj i politički uigranoj akciji dvojice saveznika Kneževića i Zirojevića u napadima na Oliveru Injac, a sa ciljem da skupe sitne političke poene ili da razviju osnov za neke buduće koalicione odnose DNP-a i SD-a, a što će se pokazati u predstojećem periodu. U svakom slučaju, orkestriranim napadima na Injac, saveznici Knežević i Zirojević proizvoljno, tendenciozno i zlonamjerno tumače i komentarišu odluke državnih organa, u ovom slučaju SDT-a, zanemarujući istinu koja im ne odgovara, a sve s ciljem nanošenja štete reformskim procesima u Crne Gore i njenom putu ka punopravnom članstvu u EU, koje PES, čija je Injac potpredsjednica, kao lider parlamentarne većine vrlo uspješno sprovodi.
