To stoji u presudi bjelopoljskog Višeg suda, u koju su “Vijesti” imale uvid.
“Ukida se presuda Osnovnog suda u Pljevljima P. br. 73/21 od 22. 1. 2025. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje”, stoji u presudi bjelopoljskog Višeg suda koju potpisuje predsjednica Vijeća, sutkinja Raja Joksimović.
Početkom prošle godine, sutkinja pljevaljskog Osnovnog suda Sanja Aničić presudila je u korist tog Pljevljaka.
“Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca, pa se obavezuje tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 14.703.177,337 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 21. 2. 2025. godine, pa do konačne isplate i to: 4.685.842,21 eura na ime izmakle dobiti i 682.254,37 eura na ime vraćanja plodova od oduzete imovine, 6.683.577,547 eura na ime naknade materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine u vrijeme vraćanja u odnosu na vrijednost imovine u vreme oduzimanja, 2.651.503,21 eura na ime naknade materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine koja je nastala po osnovu nenaplaćenih radova i troškova materijala”, presudila je tada Aničić.
Na takvu odluku žalila se kancelarija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, naglašavajući da je pljevaljski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da je odbio da sasluša svjedoke – zaposlene tadašnje Uprave za imovinu, da “vrijednost imovine nije umanjena, na šta posebno ukazuje činjenica da je u Zapisniku o povraćaju privremeno oduzete imovine od 17. 5. 2018. godine konstatovano da se stanje nepokretne i pokretne imovine nakon pregleda kojem je prisustvovao i predstavnik tužioca Jovica Lončar nije promijenio u odnosu na vrijeme primopredaje odnosno ranijeg privremenog oduzimanja”…
Pljevaljska građevinska firma “Mat company” prije pet godina promijenila je ime u “Level ing”.
Pljevljak Duško Šarić, brat optuženog Darka Šarića, uhapšen je 15. novembra 2010. godine u Pljevljima, nakon što su italijanske vlasti izdale nalog za njegovo hapšenje u međunarodnoj akciji “Loptice”. Lončar je uhapšen u maju 2011. godine u Podgorici, a optužnicom im se na teret stavljalo da su se u periodu od 24. jula 2006. do 28. februara 2011. udružili da putem bankarskog i finansijskog poslovanja prikriju porijeklo novca, za koji su znali da je pribavljen navodnom prodajom narkotika, u ukupnom iznosu od 21.353.879,22 eura. Optužnicu protiv njih 2012. godine podigla je specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović.
Obojica su od početka negirali krivično djelo koje im se stavljalo na teret, a nakon tri osuđujuće presude, Apelacioni sud ih je oslobodio optužbi u septembru 2017. Šarić i Lončar ranije su tražili i desetine hiljada odštete od države zbog neosnovanog pritvora.
Posljednjom tužbom protiv države traže odštetu za izmaklu dobit, zbog raskinutih ugovora između firme “Mat company” i državnog Rudnika uglja, ali i francuskog investitora, kompanije “Montenegro cement company”.
Šta Viši sud zamjera pljevaljskom Osnovnom?
U presudi Višeg suda naglašeno je da se pljevaljski Osnovni, postupajući po postavljenom tužbenom zahtjevu, a nakon provođenja predloženih dokaza, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, poziva na odredbe Zakona o obligacionim odnosima “nalazeći da je tužena odgovorna za štetu koju je tužilac pretrpio”.
“Međutim, prema ocjeni ovog suda, ovakvo zaključivanje prvostepenog suda se za sada ne može prihvatiti. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, prvostepeni sud je zanemario bitne činjenice za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, što je imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava”, naglašava u presudi sutkinja Joksimović.
Precizira da zaključak prvostepenog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva “ne proizilazi iz do sada izvedenih dokaza, koje sud cijeni i prihvata prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari”.
“Prvostepena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a u obrazloženju odluke prvostepeni sud je interpretirao iskaze svjedoka, nalaze vještaka i iste prihvatio, a onda bez valjane ocjene svih dokaza, pojedinačno i sve ukupno, ali i mimo rezultata cjelokupnog postupka, konstatovao da je utvrđena odgovornost tužene”, ističe se u presudi.
Joksimović je i stava da prvostepeni sud nije dao razloge zbog čega prihvata nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na visinu izmakle dobiti, niti je cijenio žalbene navode tužene kojima se osporava osnov i visina potraživanja po ovom osnovu.
“Sud nije dao razloge o postojanju uzročno-posljedične veze između vođenja krivičnog postupka protiv osnivača pravnih prethodnika tužioca i raskida ugovora od strane Rudnika uglja, niti je cijenio odredbe samog ugovora kojima je predviđena mogućnost raskida sa otkaznim rokom od 60 dana, bez navođenja razloga.”
Pljevaljski sud, ocijenili su u bjelopoljskom Višem, nije dao jasne i valjane razloge ni u pogledu zahtjeva za naknadu materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine u vrijeme vraćanja u odnosu na vrijednost u vrijeme oduzimanja.
“Sud nije cijenio ovu činjenicu, niti je dao razloge zbog čega prihvata nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojim se utvrđuje umanjenje vrijednosti imovine. Takođe, prvostepeni sud nije dao razloge ni u pogledu zahtjeva za vraćanje plodova od oduzete imovine, niti je utvrđeno da je tužena ostvarivala bilo kakvu korist od oduzete imovine u periodu njenog privremenog oduzimanja. U odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete po osnovu nenaplaćenih radova i troškova materijala u vezi sa saradnjom sa DOO “Montenegro cement company”, prvostepeni sud nije dao razloge o postojanju pravnog osnova za odgovornost tužene, niti je cijenio da li postoji dovoljan stepen izvjesnosti da bi se predmetna saradnja realizovala i da bi tužilac ostvario dobit”, naglašeno je u presudi.
Mora se dopuniti dokazni postupak
Zbog svega toga je Viši sud naložio pljevaljskom Osnovnom sudu da u ponovnom postupku sud “posebno cijeni i navode tužene u pogledu zapisnika o procjeni imovine iz juna 2018. godine”.
“Sud će cijeniti i da li je tužilac dokazao da je u periodu privremenog oduzimanja imovine došlo do njenog umanjenja vrijednosti, te da li je eventualno umanjenje u uzročno-posljedičnoj vezi sa radnjama organa tužene, ili je posljedica redovnog trošenja, proteka vremena ili drugih okolnosti. Takođe, sud će utvrditi da li je tužena u periodu privremenog oduzimanja imovine ostvarivala plodove ili drugu korist od te imovine, te da li postoji osnov za njihovo vraćanje tužiocu. U odnosu na zahtjev za naknadu štete po osnovu nenaplaćenih radova i troškova materijala, sud će utvrditi da li je saradnja sa ‘Montenegro cement company’ bila izvjesna i da li bi, prema redovnom toku stvari, bila realizovana, kao i da li je eventualni izostanak realizacije u uzročno-posljedičnoj vezi sa vođenjem krivičnog postupka protiv osnivača pravnih prethodnika tužioca”, navode iz Višeg suda.
Ukazuju i na to da pljevaljski sud u ponovnom postupku treba da vodi računa i o tome da naknada štete zbog izmakle dobiti podrazumijeva postojanje realne i izvjesne mogućnosti ostvarivanja dobiti, a ne samo hipotetičku ili pretpostavljenu dobit.
“U ponovnom postupku prvostepeni sud će prije svega otkloniti učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, a potom će, imajući u vidu primjedbe iz ovog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje… Takođe, sud će utvrditi da li postoji neposredna uzročno-posljedična veza između vođenja krivičnog postupka i raskida ugovora od strane Rudnika uglja, vodeći računa o sadržini ugovora i razlozima za raskid, kao i o tome da li bi, prema redovnom toku stvari, ugovor bio realizovan do isteka roka na koji je zaključen.
Prvostepeni sud će, po potrebi, dopuniti dokazni postupak, saslušati svjedoke i eventualno odrediti novo vještačenje, ukoliko ocijeni da je to potrebno radi pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica”, zaključuje se u presudi.
Izvor: Vijesti
