Među njima su bivši ministri, poslanici, direktori brojnih državnih preduzeća i ključnih institucija, čiji su postupci izazvali pažnju javnosti i pravosudnih tijela.
Sada su u Glavnom odboru DPS-a i oni koji su u isto vrijeme i u zatvoru u Spužu poput Blaža Šaranovića koji se sumnjiči da je oštetio državu za više od devet miliona eura, a na oiptuženičkoj klupi i na sjednicama GO je Milutin Simović, bivši ministar poljoprivrede koji se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i neosnovano trošenje reprezentacije u iznosu od 5.000 eura.
Simović je pred pravosudnim organima i za prethodne zloupotrebe agrobudžeta gdje mu se sudi u postupku zajedno s partijskim i jedno vrijeme kolegom iz Vlade Predragom Boškovićem, ministrom raznih resora koji ug ovu aferu, na sudu mora da dokazuje i povezanopst s kupovim glasova uoči izbora za DPS ali i zbog nezakonite dodjele stanova.
Slavoljub Stijepović, bivši i ministar i generalni sekretar predsjednika države, i dalje je prvi među ostalima jer i pored dokumentovanog video zapisa, izbjegao je pravosunim organima u slučaju „Koverte“, upravo zahvaljući tome da u Crnoj Gori još nije reformisano i od starih DPS kadrova demontirano i sudstvo i tužilaštvo.
Uz njih, pred sudovima moraju da odgovaraju i Dragica Sekulić, Suzana Pribilović. Iz funkcionerskih DPS klupa pred sudom su se našli i Miomir Mugoša, za sada samo za slučaj „Carine“, za aferu „Možura“ vezuje se direktno ime Branimira Gvozdenovića.
Interesantno je da je u GO DPS jedna od pravnih branilaca partijskih funkcionera stranke Mila Đukanovća, Mihailo Volkov. On je advokat ne samo za aferu „Stanovi“, već i branilac dvojice bivših direktora Uprave policije, od kojih je Veselin Veljović u zatvoru, a Slavko Stojanović na slobodi.
Ovakvo preplitanje političkih, pravnih i stranačkih funkcija dodatno komplicira percepciju javnosti o nezavisnosti institucija, te naglašava kako je partijska mreža uspijevala da godinama štiti svoje članove i njihove interese.
Naravno, posebno pitanje je status Mila Đukanovića koji osim, što je upravljao partijom i državom, povezuje se za brojne kriminalne radnje i veze s mafijom, te ekstremnim bogaćenjem dok je bio na državnim funkcijama.
U GO DPS je i Zoran Pažin, bivši ministar pravde, koji nije procesuiran iako su Andrija Mandić (NSD) i Milan Knežević (DNP) više puta pozivali nadležne organe da podignu optužnice protiv njega zbog navodnih zloupotreba vezanih za slučaj „državni udar“ i pritisaka na svjedoke, tvrdeći da je pričinjena zloupotreba položaja. Apelacioni sud odbacio je žalbu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i potvrdio oslobađajuću presudu svima u predmetu tzv „državni udar“.
U partijsko- institucionalno-pravosudnoj mreži DPS-a nalaze se brojni funkcioneri ove stranke po brojnim osnovama. Iako neki od njih čekaju suđenje ili služe kazne, njihovo prisustvo u Glavnom odboru DPS-a pokazuje duboku integraciju stranačke i državne moći, što mnogi vide kao instrument kojim je partija uspijevala decenijama da prikriva zloupotrebe. Stranka je, kroz mrežu svojih funkcionera, ostvarivala kontrolu nad gotovo svim polugama vlasti, od zakonodavnog i izvršnog sektora, preko državnih preduzeća, do pravosudnih i bezbjednosnih institucija.
Ova mreža moći omogućavala je pojedincima unutar DPS-a da se bogate dok su obični građani živjeli u uslovima ekonomskog prezira, mnogi su bili na granici siromaštva ili preživljavali od plate do plate, dok su kroz zloupotrebu službenih položaja i milionske malverzacije iz državnog budžeta crpljeni resursi u korist malog kruga moćnika. Takva koncentracija političkog, ekonomskog i pravnog uticaja stvorila je višegeneracijsku prednost za stranačke elite, dok je veći dio društva ostajao zapostavljen.
Ova situacija pokazuje složenu i duboko ukorijenjenu mrežu stranačkih, pravosudnih i profesionalnih veza, gdje politički uticaj i pravna zastupanja idu ruku pod ruku, a pitanje odgovornosti, transparentnosti i socijalne pravde ostaje u fokusu javne rasprave.
