Pisac Milorad Mijo Popović tvrdi da potezi tužilaštva imaju političku pozadinu: „Mislim da se maksimalno čuvao da se ne nađe neki konkretan dokaz.
Pojedini krugovi u Podgorici posljednjih dana ponovo spekulišu o mogućem hapšenju bivšeg crnogorskog predsjednika i premijera Mila Đukanovića. Riječ je o glasinama koje se periodično pojavljuju u javnosti.
Jutarnji list je, na primjer, u maju 2024. godine pisao da državno tužilaštvo priprema spektakularno hapšenje nekadašnjeg crnogorskog lidera, nakon što je moćni biznismen Duško Knežević navodno odlučio da „progovori“. Do privođenja Đukanovića tada nije došlo, ali je u međuvremenu uhapšeno oko 40 ministara, tužilaca, sudija, visokih državnih funkcionera i poslovnih ljudi bliskih bivšoj vlasti.
U februaru ove godine uhapšen je i brat Mila Đukanovića, Aleksandar Đukanović, zbog nedozvoljenog držanja oružja. Šta se zapravo dešava u Crnoj Gori i koliko je realno da dođe do hapšenja Mila Đukanovića, pitali smo crnogorskog književnika i jednog od najistaknutijih zagovornika crnogorske suverenosti, Milorada Mija Popovića.
„Do mene takođe dolaze takve informacije. Već duže vrijeme stvara se atmosfera koja bi mogla prethoditi takvom potezu. Posljednji potezi tužilaštva i policije, koji su direktno pod uticajem rusko-srpskih centara moći, sugerišu da bi se to moglo dogoditi. Međutim, oni opet moraju polagati račune i nekim centrima na Zapadu, tako da postoji jedan podzemni odnos snaga koji će o tome odlučiti, a koji nama nije vidljiv.
Vidite, jedna od glavnih strategija ove vlasti jeste kriminalizacija aktera crnogorske nezavisnosti, a Milo Đukanović bio je njen ključni protagonista. Bez njega ne bi bilo nezavisne Crne Gore. Kao i u slučaju bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je 2016. godine spriječio državni udar, mislim da je u pitanju prije svega osvetnički čin sa dubokom političkom pozadinom. Cilj je da se Crna Gora predstavi kao slaba država i dovede u pitanje tvrdnja da je njena nezavisnost izraz volje građana i istorijskih težnji Crnogoraca.
Umjesto toga, takvi narativi sugerišu da je nezavisnost bila interes otuđene vladajuće grupe koja je djelovala iz sopstvenih, navodno kriminalnih interesa i odvojila Crnu Goru od Beograda, kako se često tvrdi u tim diskursima“, kazao je Popović za Jutarnji list.
Na pitanje kako komentariše optužbe za korupciju protiv Đukanovića, Popović odgovara:
„U balkanskim uslovima gotovo da nema političara koji je dugo bio na vlasti, a da nije na neki način zloupotrijebio moć. Ali u pravnim državama ljudi se ne hapse na osnovu utiska, već na osnovu dokaza. A ja nijesam čuo da postoji konkretan dokaz. Poznajući njega i način na koji je funkcionisao, mislim da se maksimalno čuvao da se ne pojavi neki konkretan dokaz. Ipak, ponavljam, mislim da cijela priča oko Đukanovića traje još od trenutka kada se razišao sa Miloševićem i da ima prvenstveno političku pozadinu“, uvjeren je Popović.
Posmatrano u širem kontekstu odnosa Crne Gore i Srbije, čini se da dvije države ulaze u novo razdoblje političkih tenzija. To se moglo vidjeti i prethodnih dana tokom samita Evropska unija – Zapadni Balkan održanog u Tivtu.
Crna Gora je zaustavila avion sa ljudima koje su pojedini mediji označili kao Vučićeve „batinaše“, a koji su pokušali da uđu u zemlju, dok je Beograd odgovorio pooštrenim kontrolama i otežanim ulaskom crnogorskih državljana u Srbiju.
Govoreći o evropskim integracijama, Popović ocjenjuje da Crna Gora danas ima veće izglede za članstvo u Evropskoj uniji nego Srbija. Podsjeća da Srbija godinama stagnira u pregovaračkom procesu, dok bi Brisel iz geopolitičkih razloga mogao biti zainteresovan za ubrzano približavanje Podgorice evropskim institucijama.
„Nakon ulaska Hrvatske u EU nastupio je zastoj u prijemu novih članica. Brisel bi mogao odlučiti da primi Crnu Goru i iz taktičkih razloga, budući da bi ih to najmanje ekonomski koštalo“, procjenjuje Popović.
Ipak, smatra da bi unutrašnje političke podjele i djelovanje radikalnih političkih grupa mogli usporiti ili čak zaustaviti evropski put zemlje.
„Postoji mogućnost da velikosrpske strukture u Crnoj Gori, koje kontrolišu bezbjednosni, vojni, obavještajni i propagandni aparat, izazovu određene destabilizujuće procese zbog kojih nas iz formalnih razloga ne bi mogli primiti u Evropsku uniju. Kada bih sada morao da se kladim, rekao bih da su šanse pedeset prema pedeset da Crna Gora postane članica EU do 2028. godine“, zaključio je Popović.
Piše:
Iva Badanjak/Jutarnji list