Sadržaj
Ta informacija jasno pokazuje da su u proces pregovora bili uključeni svi relevantni akteri, uključujući upravo instituciju kojoj je dopis adresiran. Zato se stiče utisak da Kabinet predsjednika traži odgovore od subjekta koji je već učestvovao u njihovom definisanju.
U momentu pisanja dopisa Milatović je morao znati za sadržaj Vladine informacije. Zbog toga se otvara pitanje da li je motiv ovog dopisa zaista pravne prirode ili je riječ o političkom pozicioniranju, prikupljanju jeftinih političkih poena i nastavku negativnog odnosa prema investitoru.
Uključena i Zaštitnica
U Vladinom dokumentu od 2. aprila izričito se navodi da su „u pregovore o poravnanju bili uključeni i predstavnici Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, Opštine Budva, ali i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore koji imaju pravni i društveni interes da se sprovede predloženo poravnanje“. Time se u startu relativizuje ključna premisa dopisa o potrebi naknadnog utvrđivanja činjenica i pravne utemeljenosti.
U takvim okolnostima, dopis Kabineta predsjednika djeluje kao kucanje na otvorena vrata i zabadanje trna u zdravu nogu, jer se većina postavljenih pitanja odnosi na aspekte koji su već obrađeni u Vladinoj informaciji: pravni okvir, tok pregovora, očekivane efekte poravnanja i javni interes.
U dokumentu se jasno konstatuje da je poravnanje komplementarno pravnoj poziciji države u arbitraži i da predstavlja rješenje u javnom interesu, imajući u vidu rizike nastavka međunarodnog spora i praksu sličnih postupaka u kojima države rijetko izlaze kao pobjednici.
Istovremeno se naglašava da se zaključivanjem poravnanja okončava arbitražni postupak i stvaraju uslovi za ponovno otvaranje kompleksa, što bi imalo direktne i mjerljive ekonomske efekte kroz prihode od zakupa, PDV-a, boravišnih taksi i ukupne turističke potrošnje, ali i kroz dodatni prihod budžetu po osnovu učešća države u dobiti zakupca od 10 odsto godišnje.
Posebno je važno da Vladina informacija demantuje narativ o nekontrolisanom razvoju prostora, jer se precizira da se izvan obuhvata građevinske dozvole neće graditi dodatne apartmanske jedinice, čime se štiti prostor Miločerskog parka i njegov kulturni i prirodni karakter.
Politička odgovornost Milatovića
Međutim, u cijeloj priči ne može se zaobići ni politička odgovornost samog Milatovića. Arbitraža je pokrenuta 2021. godine, u vrijeme dok je on bio resorni ministar. Upravo tada je, umjesto političkog populizma i jednostranih poteza, trebalo pregovarati sa investitorom i pokušati spriječiti scenario koji je državu koštao pet godina zatvorenog hotela, izgubljenih turističkih prihoda i znatnih advokatskih troškova.
Zato je legitimno pitanje: zašto ono što danas Vlada pokušava da riješi pregovorima i poravnanjem nije urađeno 2021. godine? Da li bi Crna Gora izbjegla višegodišnju štetu da je tada vođena odgovornija politika?
Posebno je sporno što je Milatović, prema javno iznijetim tvrdnjama, građanima predstavljao da je investitor pokrenuo arbitražu, dok se sada otvara pitanje njegove tadašnje političke i institucionalne odgovornosti. Ako je arbitraža nastala kao posljedica odluka iz perioda njegovog ministarskog mandata, onda je neozbiljno da se danas predstavlja kao arbitar pravne ispravnosti rješenja kojim se taj spor konačno zatvara.
U tom smislu, postavlja se pitanje kojem Jakovu građani treba da vjeruju: Jakovu iz 2021. godine, kada su potezi tadašnje vlade doveli do arbitraže i zatvaranja Svetog Stefana; Jakovu iz 2023. godine, koji je ljetovao sa porodicom na Kraljevoj plaži u Miločeru, kod istog investitora sa kojim se država tada još sporila u Londonu; ili Jakovu iz 2026. godine, koji sada traži pravnu analizu poravnanja kojim se arbitraža prekida i stvaraju uslovi da se Sveti Stefan ponovo otvori?
Ako se danas insistira na principijelnosti, transparentnosti i pravnoj analizi, javnost ima pravo da zna da li je predsjednik istu takvu pravnu i etičku osjetljivost imao 2023. godine, kada je, prema tvrdnjama koje traže javno razjašnjenje, koristio Kraljevu plažu u Miločeru. Cijena korišćenja jednog seta na toj plaži tada je iznosila oko 200 eura. Zato bi bilo važno da predsjednik odgovori koliko je osoba tada koristilo plažu, koliko dana, koliko setova, ko je snosio trošak i da li je sve plaćeno lično ili preko Kabineta predsjednika.
Principijelnost ne može biti selektivna. Ako se danas traže odgovori od Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa, onda javnost ima pravo da pita da li su slična pitanja postavljana i onda kada je predsjednik lično koristio usluge istog prostora i istog investitora.
Širi obrazac
Ne može se zanemariti ni širi obrazac ponašanja. Milatović je, prema ranijim slučajevima, iz ličnih razloga znao da ulazi u sukobe sa investitorima, pa se i slučaj lokala brze hrane u zgradi u kojoj živi pominje kao primjer pritiska zbog kojeg bi štetu na kraju mogli platiti građani. Ako je tačno da je investitoru tražen dokument koji nije predviđen zakonom i koji se ne traži drugim investitorima, onda se i tu otvara pitanje zloupotrebe uticaja i političke samovolje.
Zbog svega navedenog, insistiranje na navodnom izostanku pravne analize i transparentnosti ostavlja utisak političke konstrukcije koja zanemaruje činjenice iz zvaničnih dokumenata. Pitanje koje se prirodno nameće jeste zašto se u ovom trenutku problematizuje proces u kojem su učestvovale nadležne institucije države, uključujući i onu kojoj je dopis upućen.
Istovremeno, ne može se zanemariti ni retorika koja dolazi iz pojedinih političkih krugova, uključujući i bivšeg premijera Dritana Abazovića, a koja sve više liči na pokušaj kreiranja atmosfere nepovjerenja prema investitorima. Takav pristup može imati ozbiljne posljedice po reputaciju Crne Gore kao investicione destinacije, jer šalje signal pravne nesigurnosti i nepredvidivosti poslovnog okruženja.
Poravnanje u slučaju Svetog Stefana, kako je predstavljeno u Vladinoj informaciji, ne predstavlja odustajanje od pravne pozicije države, već racionalan i pragmatičan ishod koji omogućava zatvaranje dugotrajnog spora i pokretanje ekonomskog potencijala jedne od najvrednijih turističkih destinacija u zemlji.
Na kraju, ukoliko odgovor Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa bude da je poravnanje u skladu sa zakonom i interesom države, predsjednik Milatović duguje javnosti, Vladi, investitoru i građanima makar jedno objašnjenje: da li će prestati sa političkom kampanjom koja šteti investicionom ambijentu i da li će se izviniti zbog stvaranja sumnje u proces koji su već razmatrale nadležne institucije.
Izvor: Pobjeda
