Najavljuje detaljno „skeniranje“ zdravstvenog i socijalnog sistema: od broja i opterećenosti zaposlenih, lista čekanja i organizacije rada, do stanja opreme, infrastrukture i regionalnih razlika u dostupnosti usluga. Kaže da reforme moraju počivati na preciznim podacima, ali i na iskustvima zdravstvenih i socijalnih radnika i građana koji koriste njihove usluge.
U središtu promjena, ističe, moraju biti ljudi: ljekari, medicinske sestre i tehničari, socijalni radnici, ali i stariji, hronični i onkološki pacijenti, osobe sa invaliditetom, djeca sa smetnjama u razvoju, žene u ranjivom položaju i stanovnici udaljenih područja.
Borovinić-Bojović poručuje da se veliki problemi ne mogu riješiti jednom mjerom niti za 100 dana, ali očekuje da u tom periodu budu postavljeni temelji za mjerljive promjene – bolju komunikaciju i saradnju institucija, veću dostupnost medicinskih usluga i efikasnije korišćenje evropskih grantova.
POBJEDA: Prije par nedjelja izabrani ste za potpredsjednicu Vlade za zdravstvo i socijalno staranje. Kako doživljavate tu odgovornost i koji će biti Vaši prvi koraci na novoj funkciji?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Ovu odgovornost doživljavam prije svega kao obavezu prema ljudima. Zdravstvo i socijalno staranje su oblasti u kojima se odgovornost države možda najdirektnije vidi u svakodnevnom životu građana. Zato volim da se stvari mjere radom i rezultatima.
Moji prvi koraci biće usmjereni na dobijanje jasne i realne slike stanja u sistemu, razgovore sa ljudima koji u njemu rade i bolje povezivanje institucija i ustanova koje moraju djelovati kao jedan tim.
Posebnu pažnju želim da posvetim ljudima koji nose zdravstveni i socijalni sistem, ali i onima koji najteže dolaze do podrške – starijim osobama, ženama koje se suočavaju sa teškim životnim i socijalnim okolnostima, ljudima iz ruralnih sredina i svima kojima je posebno važno da sistem bude dostupan, human i pouzdan.
Tokom cijelog javnog angažmana trudila sam se da budem osoba na koju se ljudi mogu osloniti, koja ne okreće glavu od problema i koja je, kao ljekarka, spremna da stane uz one kojima je podrška najpotrebnija. Voljela bih da građani upravo po tome prepoznaju i moj rad na ovoj funkciji – po osjećaju da ih sistem čuje, da reaguje i da se na njega mogu osloniti.
POBJEDA: Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći problemi u zdravstvenom i socijalnom sistemu koje je potrebno hitno rješavati?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Ako izdvojimo najvidljivije probleme, to su nedostatak i opterećenost kadra, liste čekanja, neujednačena dostupnost usluga, administrativno opterećenje, nedovoljna povezanost zdravstvene i socijalne zaštite, kao i izazovi u komunikaciji sa građanima.
Zdravstveni sistem i sistem socijalne zaštite počivaju na velikom broju ustanova i institucija. Zato izazov često nije samo u pojedinačnom problemu, već i u tome koliko su svi djelovi sistema povezani, usklađeni i sposobni da djeluju zajedno.
Mnoga rješenja već postoje unutar sistema, ali ih moramo bolje povezati kroz snažniju koordinaciju, razmjenu podataka i zajedničko planiranje. Najveća pokretačka snaga unapređenja sistema mora biti timski rad.
To znači da svi djelovi sistema rade prema istim prioritetima, brže razmjenjuju informacije i zajednički preuzimaju odgovornost za rezultat koji, na kraju, mora osjetiti građanin.
POBJEDA: Na koji način planirate da izvršite detaljno „skeniranje“ stanja u zdravstvenom i socijalnom sektoru kako biste dobili realnu sliku problema?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Odmah moramo raditi na dobijanju precizne i realne slike sistema – ne samo kroz zbirne statistike, već i kroz iskustva ljudi koji u njemu rade i građana koji ga koriste.
Detaljno „skeniranje“ za mene znači sagledavanje načina na koji sistem zaista funkcioniše po ustanovama, službama i regionima: od broja i strukture zaposlenih, njihovog opterećenja i organizacije rada, do lista čekanja, stanja i iskorišćenosti opreme, infrastrukture i razlika u dostupnosti usluga.
Posebno je značajno mapiranje kapaciteta i potreba zdravstvenog sistema – kadra, opreme, dostupnosti usluga, regionalnih razlika i potreba stanovništva.
Takav pristup važan je i u kontekstu evropskih integracija, jer precizno mapirani kapaciteti i potrebe omogućavaju da kvalitetnije planiramo reforme, ali i da bolje koristimo evropske fondove i grantove tamo gdje mogu dati najveći efekat.
Već postoje mehanizmi kontrole kvaliteta, izvještaji ustanova i podaci Ministarstva, Fonda PIO, Instituta za javno zdravlje, centara za socijalni rad i drugih zdravstvenih i socijalnih ustanova. Potrebno je, međutim, da se ti podaci bolje povežu i pretvore u jasnu i upotrebljivu sliku na osnovu koje se mogu donositi odluke.
Neizostavan dio procesa biće razgovori sa zdravstvenim i socijalnim radnicima, upravama ustanova i korisnicima usluga. Ključno je da rezultat ne bude još jedan izvještaj na papiru, već jasan nalaz o tome gdje su najveći problemi, šta ih uzrokuje i gdje treba najbrže reagovati.
POBJEDA: Koje ste ciljeve postavili za prvih 100 dana rada i po kojim rezultatima želite da građani ocjenjuju Vaš rad?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: U prvih 100 dana želim da postavimo temelje za stabilniji, efikasniji i dostupniji sistem zdravstva i socijalne zaštite.
To podrazumijeva dijagnozu stanja u sistemu, precizno prepoznavanje nedostatka kadra, najvećih opterećenja i čekanja, organizacionih problema i razlika u dostupnosti usluga.
Među prvim zadacima biće planiranje snažnije komunikacije i saradnje među institucijama, jer bez boljeg povezivanja zdravstvenih ustanova, socijalnih službi i lokalnih zajednica nema ni efikasne reforme.
Poseban fokus biće na ljudima koji nose sistem – ljekarima, medicinskim sestrama i tehničarima ali i na građanima kojima je podrška najpotrebnija: starijima, hroničnim i onkološkim bolesnicima, osobama sa invaliditetom i stanovnicima manje razvijenih i udaljenijih područja.
Ne očekujem da se svi problemi mogu riješiti za 100 dana, ali očekujem da u tom periodu stvorimo uslove za jasne i mjerljive pomake. Voljela bih da građani moj rad ocjenjuju po tome da li sistem postaje organizovaniji, dostupniji, humaniji i pouzdaniji na koji mogu da se oslone a da ljudi koji u njemu rade osjete veću podršku.
POBJEDA: Građani često ukazuju na duge liste čekanja za specijalističke preglede i dijagnostičke procedure. Očekujete li da će tokom mandata ove Vlade one biti znatno smanjene i kojim mjerama?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Prirodno je da smanjenje lista čekanja bude jedan od najvidljivijih prioriteta i rezultata zdravstvene politike, jer građanin kvalitet sistema prije svega mjeri time koliko brzo može da dobije pregled, dijagnostiku i terapiju.
Bolje povezivanje primarnog nivoa, odnosno izabranog doktora, sa specijalističkom zaštitom jedan je od temelja efikasnog zdravstvenog sistema, jer omogućava da se pacijent što brže usmjeri ka usluzi koja mu je potrebna.
Mjere za smanjenje lista čekanja moraju biti prilagođene složenosti sistema i realizovane postepeno, jer se taj problem ne može riješiti jednim pristupom ili jednom mjerom, niti su njegovi uzroci svuda isti.
Prvo moramo precizno utvrditi gdje su najveća uska grla i zbog čega nastaju, a to podrazumijeva doslovno skeniranje cijelog sistema. Negdje je problem nedostatak specijalista, negdje nedostatak srednjeg medicinskog kadra, negdje organizacija rada, a negdje činjenica da postojeća oprema nije dovoljno iskorišćena zbog kvarova ili drugih razloga.
Zato ćemo mjere prilagođavati konkretnim uzrocima – od boljeg upravljanja terminima i kapacitetima do reorganizacije rada tamo gdje je ona potrebna.
POBJEDA: Planirate li uvođenje jasnih pokazatelja kvaliteta zdravstvenih usluga kako bi građani mogli da vide koliko su zdravstvene ustanove efikasne?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: U sistemu već postoje tradicionalni indikatori kvaliteta zdravstvenih usluga, tako da možemo reći da je to neizostavna praksa. Sada je pitanje koliko ih možemo nadograditi i operacionalizovati kako bismo dublje i jasnije izmjerili i objasnili efikasnost zdravstvene ustanove koja treba da odgovori na izazove 21. vijeka.
Rad zdravstvene ustanove ne mjeri se samo medicinskim rezultatom, već i time da li je građanin pravovremeno informisan, saslušan i tretiran sa poštovanjem.
Uz stručnost, zdravstveni sistem mora pružiti human odnos i osjećaj sigurnosti da građanin može da se osloni na svoje zdravstvene institucije.
POBJEDA: Odlazak iskusnih ljekara iz javnog u privatni zdravstveni sektor postaje sve izraženiji. Kako država može zadržati vrhunske stručnjake u javnom sistemu?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Država može zadržati vrhunske ljekare kroz bolje uslove rada, adekvatno vrednovanje, mogućnost stručnog razvoja, savremenu opremu i manje administrativno i ukupno radno opterećenje.
Suština je u reformi koja će javni sistem učiniti profesionalno i organizaciono konkurentnim, a rad u njemu podsticajnim i afirmativnim za ljekare.
Crna Gora već ima sistem u kojem se javni i privatni sektor zdravstvene zaštite dopunjuju, i to može biti prednost. Ali ta saradnja mora biti postavljena tako da privatni sektor dopunjava javni, a ne da ga kadrovski slabi, jer javno zdravstvo mora ostati snažna i pouzdana osnova dostupna svim građanima.
POBJEDA: Razmatrate li nove modele nagrađivanja ljekara i medicinskog osoblja kako bi javni zdravstveni sistem bio konkurentniji?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Svakako razmatramo modele koji će dodatno vrednovati rad ljekara i medicinskog osoblja, jer bez zadovoljnog, motivisanog i stručnog kadra nema ni kvalitetnog i efikasnog javnog zdravstva.
Nije dovoljno samo zadržati ljude u sistemu. Potrebno je stvoriti ambijent u kojem će imati razlog da ostanu, usavršavaju se i napreduju.
Zato treba razmotriti modele koji vrednuju dodatni angažman, stručnost, kvalitet i efikasnost rada.
POBJEDA: Medicinske sestre i tehničari godinama upozoravaju na opterećenost i nedostatak kadra. Što će biti prioritet kada je riječ o njihovom položaju?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Medicinske sestre i tehničari nose ogroman dio zdravstvenog sistema i zato će unapređenje položaja srednjeg medicinskog kadra biti jedan od naših prioriteta.
Njihov položaj ne možemo posmatrati samo kroz broj zaposlenih, već i kroz uslove rada, opterećenje, smjenski i prekovremeni rad, mogućnosti stručnog usavršavanja, profesionalnog napredovanja i adekvatnog vrednovanja rada.
Poseban fokus mora biti na zadržavanju zaposlenih, kontinuiranoj medicinskoj edukaciji i jasnijem karijernom razvoju sestara i tehničara.
Za jačanje srednjeg medicinskog kadra važno je precizno utvrditi gdje su najveći nedostaci i što ih uzrokuje, ali i mjeriti manje vidljive probleme – opterećenje i profesionalno sagorijevanje, odnos broja zaposlenih i pacijenata, organizacionu klimu, zadovoljstvo zaposlenih i kvalitet radnog prostora.
POBJEDA: Koliko digitalizacija može pomoći da zdravstveni sistem bude efikasniji i da se smanji administracija koja često usporava rad ljekara?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Digitalizacija može napraviti ogromnu razliku, ali samo ako je postavimo tako da služi i pacijentu i zdravstvenom radniku. Ne smijemo je shvatiti kao puko prenošenje formulara na računar, već kao način da sistem bude jednostavniji i pristupačniji pacijentu.
To znači da bi digitalizacija trebalo da omogući bolje povezivanje zdravstvenih ustanova, dostupnost relevantnih podataka kroz elektronski zdravstveni karton, jednostavnije zakazivanje, manje ponavljanja administrativnih procedura i bolju razmjenu podataka između primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite.
Digitalizacija je ujedno oblast u kojoj možemo mnogo snažnije koristiti evropsku podršku i dostupne grantove kako bismo reformu ubrzali i sistem približili standardima i praksama država Evropske unije.
Cilj nam je da gradimo efikasnu i funkcionalnu digitalizaciju koja će omogućiti bolje upravljanje cijelim sistemom – da u realnom vremenu znamo gdje su najveća čekanja, gdje se kapaciteti ne koriste dovoljno i gdje nedostaje kadar.
POBJEDA: Što biste željeli da građani Crne Gore osjete kao prvu konkretnu promjenu nakon Vašeg stupanja na dužnost?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Kao ljekarka i majka, voljela bih da građani prije svega osjete da mogu da se oslone na nas i da iz toga raste više povjerenja i sigurnosti.
Za mene briga znači da čovjek bude saslušan, zaštićen i pravovremeno usmjeren, te da dobije podršku uz očuvanje dostojanstva i uz puno poštovanje – onako kako građani to i zaslužuju.
Socijalna politika mora biti više od socijalnih davanja, usluge moraju biti brže – u fokusu i penzioneri
POBJEDA: Što će biti prioriteti u oblasti socijalnog staranja i koje kategorije stanovništva zahtijevaju najhitniju pažnju?
BOROVINIĆ-BOJOVIĆ: Socijalna politika mora biti mnogo više od administriranja socijalnih davanja. Potrebno je da usluge budu bliže i dostupnije ljudima i da sistem reaguje prije nego što problem preraste u ozbiljnu socijalnu krizu.
Posebnu pažnju zahtijevaju starije osobe koje žive same, penzioneri, osobe sa invaliditetom, hronični i onkološki pacijenti, djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju i djeca sa invaliditetom, porodice u riziku od siromaštva, žene koje se nalaze u ekonomski i socijalno ranjivom položaju, kao i građani koji žive u ruralnim i manje dostupnim djelovima zemlje.
Poseban izazov vidim na sjeveru Crne Gore, ali i generalno u ruralnim područjima širom zemlje, gdje se često istovremeno susrijeću starenje stanovništva, odlazak mlađih ljudi, siromaštvo i slabija dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga.
Zato smatram da treba razvijati pomoć u kući, mobilne i patronažne usluge, podršku neformalnim njegovateljima, dnevne servise i druge modele za koje procijenimo da u trenutnim okolnostima omogućavaju ljudima da što duže ostanu u sopstvenom domu i zajednici.
Izvor: Pobjeda
