Specijalno državno tužilaštvo aktivnije pristupa procesuiranju ratnih zločina nego ranije, ali bi o svom radu trebalo i više da izvještava, preliminarni je zaključak Akcije za ljudska prava (HRA) o procesuiranju ratnih zločina u posljednje dvije godine u Crnoj Gori.
Crna Gora je za ratne zločine izvršene tokom ratova devedesetih do sada pravosnažno osudila samo 11 osoba, manje od trećine optuženih u ukupno osam predmeta procesuiranih u protekle tri decenije, podsjetila je izvršna direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević na konferenciji “Protiv nekažnjivosti – Regionalni pristup procesuiranju ratnih zločina” koju je HRA organizovala u saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom.
“Iznevjerena su očekivanja od Strategije iz 2015. godine jer su za osam godina njenog važenja procesuirana samo dva predmeta, oba ustupljena Crnoj Gori od drugih država. Zbog toga insistiramo na tome da se vidi šta se sada radi”, istakla je.
Gorjanc Prelević je ocijenila da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković od stupanja na dužnost preduzeo vidljive korake u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina. Posebno je istakla značaj usvajanja nove Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024-2027 sa Akcionim planom. Ovi dokumenti, u čijoj izradi je učestvovala i HRA, po prvi put sadrže konkretne mjere, rokove za njihovu primjenu i jasne indikatore uspjeha. “To je važan korak ka uspostavljanju funkcionalnog sistema za procesuiranje ratnih zločina, u skladu sa ranijim preporukama HRA i međunarodnih organizacija koje prate stanje vladavine prava u Crnoj Gori”, rekla je ona.
Nedostatak političke volje, površan i neadekvatan pristup i državnog tužilaštva i suda u ranijim predmetima doveo je do oslobađajućih presuda i nekažnjivosti za najteža krivična djela kakva su ratni zločini. Sada ohrabruje to što će Specijalno državno tužilaštvo tokom ove godine preispitivati ove predmete.
Gorjanc Prelević je rekla i da se o borbi protiv nekažnjivosti, u kojoj su prednjačile NVO, govori pune tri decenije od okončanja ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH), koliko i žrtve ratnih zločina čekaju na pravdu. Pozivajući se na izvještaj glavnog tužioca Međunarodnog rezidualnog mehanizma Serža Bramerca, navela je da BiH, Crna Gora i Srbija treba da procesuiraju još preko 1000 osumnjičenih za ratne zločine, koji se pritom često ne nalaze u državama koje ih potražuju, zbog čega je regionalna saradnja neophodna.
“Iskustvo iz Crne Gore nažalost govori da ni materijalni uslovi ni vrijeme nisu dovoljni za procesuiranje ratnih zločina. Najvažnija je volja”, istakla je Gorjanc Prelević.
Vrhovni državni tužilac, Milorad Marković je poručio da “pristup ovog Državnog tužilaštva u predmetima ratnih zločina nije politički uslovljen, niti ograničen i njegov rad ne opredjeljuju moguće političke posljedice na nacionalnom ili međunarodnom planu”.
Kazao je da je državno tužilaštvo promijenilo pristup i u značajnoj mjeri podiglo stepen otvorenosti prema javnosti, kroz saradnju sa NVO, način izvještavanja i komunikaciju sa javnošću.
Takođe, napomenuo je i da se proaktivni pristup Državnog tužilaštva odrazio i na međunarodnu i regionalnu saradnju, kako na strateškom nivou, tako i u saradnji u konkretnim predmetima. “Inicirali smo zaključenje tri sporazuma o saradnji u oblasti podrške svjedocima, oštećenima i žrtvama radi njihovog učešća u krivičnom postupku za ratne zločine (BiH, R. Srbija i R. Hrvatska), kao i revidiranje Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske”. Sporazumi sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom zaključeni su tokom prošle godine, dok se očekuje da će do zaključivanja dva Sporazuma sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske doći nakon što se u Hrvatskoj sprovedu njihove interne procedure.
Marković je najavio i da će crnogorsko Tužilaštvo svakako nastaviti da jača i inicira jačanje pravosudne saradnje u regionu, kroz poštovanje suvereniteta strane države i principa uzajamnog priznanja u međunarodnoj krivičnopravnoj saradnji. “VDT i SDT čine sve i nastaviće da budu proaktivni u cilju jačanja povjerenja između državnih tužilaštava i većeg stepena djelotvornosti postupanja u konkretnim predmetima, na međunarodnom i regionalnom nivou”, poručio je.
Porast broja predmeta, ali potrebna veća transparentost
Pravna savjetnica u HRA Bojana Malović istakla je da je u protekle dvije godine zabilježen porast predmeta u radu SDT-a sa osam, koliko ih je bilo na kraju 2022. godine, na čak 23 u martu 2025. Tu spadaju i ponovo otvoreni stari predmeti – Logor Morinj, Deportacija izbjeglica, Bukovica i Kaluđerski laz, koji su prethodno neadekvatno procesuirani.
“Da bi SDT djelotvornije postupalo u svim slučajevima koji su u radu, što starim, što novim, formirane su i radne grupe koje će raditi na planovima postupanja i prioritizacijama ovih predmeta” rekla je Malović, dodajući da se očekuje objavljivanje rezultata analiza koje će biti sprovedene u starim predmetima.
Ona je istakla da se ratnim zločinima u Crnoj Gori bave samo dvije specijalne tužiteljke, koje pritom rade i na drugim predmetima, i koje su preopterećene.
“Ipak, prošlo je 30 godina od oružanih sukoba i, uz sve razumijevanje situacije u tužilaštvu, prvenstveno zbog žrtava ali i cjelokupne javnosti je bitno da vidimo da tužilaštvo radi na predmetima ratnih zločina”, poručila je Malović.
Ona je kazala da je Crna Gora i ranije imala strategiju za istraživanje ratnih zločina koja se nije poštovala, o kojoj se nije adekvatno izvještavalo i koja je bila samo paravan.
“Državno tužilaštvo mora biti svjesno da, nakon godina izbjegavanja pravde, trenutna nedorečenost u komunikaciji preduzetih radnji u pojedinačnim predmetima stvara opravdan strah da će se ista praksa nastaviti pod plaštom nove Strategije. Zato potenciramo da izvještaji i SDT-a i VDT-a u ovoj oblasti budu detaljniji i konkretniji”, navodi Malović.
Savjetnica u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore Andrijana Vujošević navela je da nova Strategija nije paravan, već da je realizovan veliki broj aktivnosti iz tog dokumenta i da se u pravosuđu dosta radilo na transparentnosti.
Istakla je da su, u odnosu na 2023. godinu, VDT i SDT premašili ciljane vrijednosti koje su postavljene Akcionim planom za 2024. u odnosu na saopštenja kao i javne aktivnosti sa predstavnicima medija, civilnog sektora i akademske zajednice.
“Sve to pokazuje volju i spremnost tužilaštva za saradnju i transparentno izvještavanje o aktivnostima u ovoj oblasti, u mjeri mogućeg”, dodala je Vujošević.
Prema njenim riječima, iako je kroz izvještaj VDT-a o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina prikazano da je ispuneno preko 84 odsto aktivnosti predviđenih akcionim planom, u državnom tužilaštvu su saglasni da ih čeka još dosta posla i otvoreni su za svaki vid saradnje.
Specijalna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore Tanja Čolan Deretić, govoreći o transparentosti tužilaštva u predmetima ratnih zločina, istakla je da javnost ima pravo da zna, ali i da tužilaštvo ima obavezu da zaštiti postupak.
“Otvorenost bi mogla da ugrozi procesuiranje jer, do pokretanja postupka, svaka informacija koja izađe mogla bi da da znak potencijalnom osumnjičenom da se radi o njemu i da nam zbog toga postane nedostupan. Isto moramo voditi računa da ne ugrozimo žrtve i svjedoke”, naglasila je.
Istakla je da je, primjera radi, jedan od dvojice crnogorskih državljana optuženih u BiH za ratne zločine, od nedavno i državljanin neke druge zemlje, ne samo Crne Gore, i da će vjerovatno biti nedostupan za procesuiranje u Crnoj Gori.
Regionalna saradnja jedini način da žrtve dobiju satisfakciju
Govoreći o regionalnoj saradnji, Čolan Deretić je istakla da Međunarodni rezidualni mehanizam ima najbolju saradnju upravo sa Crnom Gorom.
Ona je rekla da Crna Gora nema dokaza za ratne zločine na svojoj teritoriji, te da su događaji koje crnogorsko tužilaštvo istražuje mahom sa teritorije drugih država.
“Zato nam je potrebno pribavljanje podataka sa teritorija tih država, putem međunarodne pravne pomoći“, navela je Čolan Deretić.
Tužiteljka je kao posebno dobru, istakla saradnju sa BiH, a prema njenim riječima Crna Gora dobro sarađuje i sa organima Srbije i Kosova, dok Hrvatska kasni sa dostavljanjem odgovora na zamolnice. (Predstavnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koje je nadležno za procesuiranje ratnih zločina u odnosu na počinioce i žrtve iz Crne Gore, saopštilo je u odgovoru na poziv za učešće na konferenciji da ove godine nemaju vremena ni za onlajn učešće.)
Zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH i rukovodilac Posebnog odjela za ratne zločine, Ivan Matešić, naveo je da je, bez obzira na protok vremena, pitanje procesuiranja ratnih zločina i dalje u javnom, medijskom i političkom prostoru.
“Regionalna saradnja je neminovna i praktično je jedini način da svi osumičeni, optuženi i osuđeni dobiju ono što su zaslužili, a da žrtve dobiju satisfakciju”, poručio je Matešić.
On je kazao da je u BiH za ratne zločine pravosnažno osuđeno 400 osoba, i to na zbirno oko 4000 godina zatvora, a da je u BiH trenutno oko 20 tužilaca koji su specijalizovani za ratne zločine i koji ne rade na drugim predmetima.
Matešić je kazao i da pravosuđe BiH, na nivou stručnosti, nema problem, ali da imaju problem sa vladajućim politikama. “Međunarodna pravna pomoć se odvija preko Ministarstva pravde, na čijem je čelu neki političar koji ne mora biti raspoložen za saradnju.” Navodi i da je “uloga Međunarodnog rezidualnog mehanizma ogromna, jer oni na visokom nivou zagovaraju saradnju između zemalja bivše Jugoslavije, ali su i oni ograničeni u pogledu svog uticaja”, kazao je.
Javna tužiteljka u Javnom tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, Svetlana Nenadić, kazala je da je regionalna saradnja preduslov procesuiranja ratnih zločina. “Regionalna saradnja imala je uspone i padove i oni su u dobrom dijelu odraz trendova regionalne političke klime”, ocijenila je Nenadić.
Podsjetila je na inicijativu tužilaštva iz Srbije iz 2018. godine za osnivanje regionalne baze podataka o svim slučajevima suđenja za ratne zločine kojim bi se postigla ujednačenost prakse svih sudova i vijeća za ratne zločine, a koja bi, prema njenim riječima, dala izuzetne rezultate da je zaživjela.
Nenadić je primijetila da, osim izazova faktičke prirode – trke sa vremenom, životom, sjećanima, ali i različitim procesnim zakonima na Zapadnom Balkanu – regionalna saradnja ima i izazove političke prirode.
“Ti izazovi utiču na fragilnu saradnju u pitanjima ratnih zločina, kako formalno, kada imamo pitanja izručenja, tako i suštinski kroz retoriku koja može da bude zapaljiva na regionalnom nivou. Destruktivini potencijal prošlosti može da kreira društvene tenzije koje utiču i na pravosuđe”, ocijenila je Nenadić.
Tužilac Specijalnog tužilaštva Kosova, načelnik Odjeljenja za istraživanje ratnih zločina, Ilir Morina, rekao je da načelo Ženevske konvencije “Nikada više” može da se postigne samo ako region sarađuje. Naglasio je vrlo dobru saradnju sa Crnom Gorom i Hrvatskom, ali i nedostatak saradnje sa Srbijom i Mehanizmom.
“Ako ne sarađujemo neće biti zajedničke budućnosti. Zato moramo da radimo zajedno i da se zajedničkim snagama borimo protiv nekažnjivosti”, poručio je Morina.
O nedovoljnom nivou saradnje Hrvatske u ovim predmetima govorila je i monitorica suđenja za ratne zločine u Centru za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba, Jelena Đokić Jović.
“Nažalost, saradnja je veoma skromna i svodi se isključivo na ispitivanje svjedoka putem video linka”, navodi ona.
Ukazala je i na veliki porast broja suđenja u odsustvu, dodajući da je taj trend primjetan nakon ulaska Hrvatske u EU, a naročito nakon 2017. godine.
“Čak 40 odsto suđenja je u odsustvu. Taj trend je uočen nedugo nakon što je Hrvatska pristupila EU, iako se obavezala da će prilikom pristupanja tu vrstu suđenja eliminisati”, navela je Đokić Jovović posebno problematizujući nerazumno dug krivični postupak koji narušava načelo sigurnosti vladavine prava.
Različiti nivoi saradnje tužilaštava i NVO u regionu
Pravna savjetnica u HRA Bojana Malović istakla je da je za ispoljavanje punog potencijala civilnog sektora bitno i ko se nalazi na čelu institucija koje rade na procesuiranju ratnih zločina.
“Proteklih godina imamo sreću da se na čelu i SDT-a i VDT-a nalaze ljudi koji zaista pokazuju otvorenost za rad sa NVO. Saradnja se najviše odnosi na sprovođenje zajedničkih aktivnosti, sastanaka, obuka i treninga koji su usmjereni na jačanje kapaciteta tužilaštava”, dodala je.
Međutim, navela je da u, Crnoj Gori i dalje nedostaje funkcionalni i održiv mehanizam za sistemsku podršku žrtvama i svjedocima:
“Čini mi se da se potencijal NVO sektora još ne koristi na najbolji način, posebno kada govorimo o njihovoj ulozi u ohrabrivanju i žrtava i svjedoka da dođu i svjedoče u Crnoj Gori, njihovoj pripremi za ročišta, ali i kasnije osnaživanje nakon suđenje, koje bi im pomoglo da kroz cijeli proces prođu što bezbolnije. To treba da bude prioritet”.
Koordinatorka projekta u Fondu za humanitarno pravo Srbije, Jovana Kolarić, rekla je da ta organizacija bilježi nazadovanje u saradnji sa tužilaštvom još od 2017. godine, kada je na mjesto penzionisanog javnog tužioca za Ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića došla Snežana Stanojković.
Tada se, kako je dodala, obustavlja saradnja, ali i generalno komunikacija tužilaštva sa javnošću.
Ona je rekla da je Tužilaštvo za ratne zločine u Republici Srbiji u posljednjih 10 godina podiglo 65 optužnica, od čega je 36 ustupljeno iz BiH, pa je tužilaštvo Srbije, kao rezultat samostalne istrage, godišnje podizalo po tri optužnice u prosjeku.
“Naprosto ne možemo da govorimo o efikasnom radu tužilaštva. Razlozi za to mogu biti objektivni, poput nedostatka ljudskih i tehničkih resursa ali i subjektivni – kada je dio tužilaštva postupao u odnosu na očekivanja javnosti, posebno kada je trebalo zaštititi policijske ili vojne strukture Srbije”, kazala je Kolarić.
Ona je kazala da svi ti razlozi treba da budu uklonjeni strateškim dokumentima, koji civilnom društvu treba da omoguće mjerljive alate za procjenu efikasnosti rada državnih organa u postupanju.
Izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo Kosovo Bekim Bljakaj kazao je da je situacija na Kosovu potpuno drugačija nego u Srbiji.
“Od 2015. godine, kada je izvršen transfer nadležnosti u ovim predmetima ka domaćem pravosuđu, saradnja sa civilnim sektorom se poboljšava”, rekao je Bljakaj dodajući da osim dobre saradnje, tužilaštvo poštuje preporuke iz izvještaja koje Fond godišnje objavljuje.
On je rekao da je ključni problem nepostojanje saradnje kosovskog tužilaštva i tužilaštva u Srbiji. Kako je objasnio, dešava se da su žrtve i počinioci na različitim teritorijama, pa da je potpuno nemoguće da se zločini procesuiraju u prisustvu onih koji su taj zločin i počinili.
“Nepostojanje saradnje obije strane otvara prostor za nekažnjivost i kršenje prava žrtava. To je političko pitanje, koje obavezno mora da se riješi”, naveo je Bljakaj.
Saradnjom sa državnim tužilaštvom su zadovoljni i u BiH, kaže pravna savjetnica TRIAL International, Ured u BiH Samra Čardaković.
Ona je problematizovala dužinu trajanja postupka, odnosno vremena koje je potrebno da se uopšte dođe do procesuiranja počinilaca ratnih zločinaca, ali je istakla da je NVO sektoru jasno da se tužilaštva BiH suočavaju sa brojnim problemima.
“Zato, fokus ne samo BiH nego i cijelog regiona treba da bude na insistiranju na regionalnoj saradnji i poboljšanju do sada postojećih mehanizama saradnje, posebno u kontekstu zaštite žrtava. To je i jedan od zahtjeva ulaska u EU”, poručila je. Čardaković je podsjetila i na važnost dosuđivanja imovinskopravnog zahtjeva (naknade štete) žrtvama tokom krivičnog postupka, ističući da se na taj način one štite od ponovne viktimizacije, otkrivanja identiteta u parničnim postupcima, ali i dugotrajnih postupaka u parnici koji obično traju i po par godina.
Jelena Đokić Jović iz Documente izjavila je da ta organizacija ima kurtoaznu saradnju sa tužilaštvom, a koja se ogleda u tome da šalju upite i da im tužilaštvo na njih odogovara.
“Ta saradnja je bila bolja, ali to je bilo davno, prije nego je Hrvatska ušla u EU “, navela je.
Ona je rekla da je, za procesuiranje ratnih zločina, ključna politička volja. “Civilno društvo u tom smislu mora to gurati i insistirati, treba da nastave da vrše pritisak kroz izvještaje”, istakla je.
Regionalna konferencija je organizovana u okvriru projekta “Unaprijeđenje tranzicione pravde u Crnoj Gori” koji HRA sprovodi uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).
foto: Filip Roganović
Izvor: RTNK
