Ribar Gojko Mitrović jutros je dostavio Institutu za biologiju mora Univerziteta Crne Gore slike mlade jedinke velike bijele ajkule, ulovljene i puštene na 12 kilometara od naše obale i dubini od 115 metara. Prema podacima Instituta, tokom proteklih gotovo 30 godina, ovo je tek treći ulov ove vrste u našim vodama. Najnoviji nalaz mlade jedinke u Jadranu zabilježen je 2023. godine, u susjednoj Hrvatskoj.
Iako se često vjeruje suprotno, ova vrsta prirodno zalazi u Jadransko more i stanovnik je čitavog Mediterana. Njena brojnost je, međutim, znatno niža nego u prošlosti.
U većini mediteranskih zemalja, pa tako i u Crnoj Gori ciljani je izlov velike bijele ajkule zabranjen. Ova vrsta zaštićena je Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta , kao i Naredbom o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama.
“Zahvaljujući gospodinu Mitroviću, dobili smo veoma rijedak i vrijedan podatak sa naučne tačke gledišta. Kako se i preporučuje, on je oslobodio živu jedinku iz mreže dok je još bila u moru i Institutu dostavio sve informacije o ulovu, zajedno sa fotografijama, na čemu smo mu zahvalni”, kazali su u Institutu.
U Crnoj Gori zabilježen je samo jedan napad ajkule na čovjeka, sredinom prošlog vijeka.
“Od preventivnih mjera, preporučuje se izbjegavanje plivanja u zoru, na većim udaljenostima od obale, ili u blizini ribolovnih aktivnosti. Na našoj strani Jadrana napadi se dešavaju izuzetno rijetko, a posljednji sa fatalnim ishodom dogodio se u Hrvatskoj prije pola vijeka (1974. godine)”, navode u objavi Instituta.
Posljednji napad u Jadranu desio se 2008. kod ostrva Vis u Hrvatskoj, bez smrtnog ishoda, kada je ajkula napala ronioca koji je sa sobom nosio ulovljenu ribu.
“Vremenska razlika između posljednja dva napada na istočnoj strani Jadrana iznosi više od 30 godina. Kao i u slučaju bilo koje druge divlje životinje, nije moguće predvidjeti hoće li se, kada i gdje napad dogoditi”, kažu u Institutu.
U Jadranu i drugim djelovima Mediterana, nedavno je sprovedeno istraživanje italijanskih kolega sa namjerom da se pronađe i označi jedinka ove vrste. I pored višegodišnjih pokušaja, nijedna bijela ajkula nije zabilježena.
“Ajkule, raže i himere, odnosno hrskavičave ribe, spadaju među najugroženije grupe kičmenjaka na svijetu. Savremeni naučni podaci ukazuju na to da se više od trećine vrsta iz ove grupe suočava s prijetnjom izumiranja. U posljednjim decenijama napori za očuvanje hrskavičavih riba značajno su povećani. Među mnogim razlozima, ključni je pravilno funkcionisanje morskih ekosistema, koje zavisi od ove grupe riba, koja kontroliše brojnost populacija mnogih vrsta morskih organizama”, objašnjavaju iz Instituta
Velika bijela ajkula (Carcharodon carcharias) jedna je od najpoznatijih vrsta životinja u svijetu, a njena Mediteranska populacija smatra se kritično ugroženom. Nalazi ove vrste u Mediteranskim zemljama postali su veoma rijetki i često se pojedinačno opisuju u naučnoj literaturi.
Iako odrasle jedinke ove vrste mogu predstavljati potencijalnu opasnost za čovjeka, napadi ajkula su uopšte nešto što se rijetko dešava. Većina ljudi ima urođeni strah od životinja koje mogu biti opasne po nas, što je u potpunosti razumljivo. Ipak, kroz pravilno informisanje, bez senzacionalizma, može se uvidjeti da je učestalost napada ajkula na ljude znatno manja u poređenju sa mnogim drugim životinjama, čak i nekim od onih koje susrećemo svakodnevno.
Prirodnjački muzej Floride vodi svjetsku bazu napada ajkula na čovjeka. Prema njihovim podacima, tokom 2024. godine zabilježena su četiri napada sa fatalnim ishodom, po jedan u: SAD-u, Zapadnoj Sahari, Egiptu i Maldivima. Ova statistika obuhvata sve vrste ajkula, ne samo veliku bijelu.
Izvor: RTCG
