Predsjednik DNP-a Milan Knežević se na terenu usprotivio toj odluci, dižući bunt, čime je izašao izvan granica zakona, kao da nije dio vlasti, već neke ultraradikalne opozicije. O kakvoj se čudnoj političkoj igri radi, postalo je javnosti jasno nakon informacija crnogorskih medija da je upravo Kneževićev DNP, preko odbornika, poslanika i ministra, dao ključni doprinos potvrđivanju izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.
DNP je kroz institucije tri puta podržao izgradnju kolektora
Mediji su nedavno prenijeli informaciju da su poslanici i odbornici Demokratske narodne partije (DNP), na čijem je čelu Milan Knežević, u posljednjih sedam mjeseci tri puta glasanjem potvrdili izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda kod sela Botun.
Skupština Crne Gore je 26. juna usvojila Prostorni plan Crne Gore sa 42 glasa, uz minimalnu većinu od 41, zahvaljujući glasovima troje poslanika DNP-a – Jelene Kljajević, Dragana Bojovića i Vladislava Bojovića, dok Knežević nije bio prisutan. Iako članovi Vlade iz DNP-a 12. juna nijesu glasali za predlog tog plana, Vlada je kasnije, uz saglasnost jednog ministra te partije, dok drugi nije glasao, usvojila Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada, kojim je precizirana lokacija postrojenja kod Botuna.
Podrška je treći put potvrđena 24. decembra, kada je usvojen Budžet Glavnog grada za 2026. godinu sa 31 glasom, pri čemu je odbornik DNP-a obezbijedio presudnu većinu i 17 miliona eura za izgradnju postrojenja. Obezbijedio je presudnu većinu iako su građani Zete 14. decembra, deset dana ranije, na lokalnom referendumu glasali protiv izgradnje kolektora.
Iz svega ovoga može se zaključiti da je DNP presudno uticao da se stavi tačka na tu priču i pokrene izgradnja kolektora, pa su samim tim i njihovim glasovima data ovlašćenja direktoru Uprave policije da obezbijedi uslove za nesmetanu gradnju.
Policija postoji da sprovede odluke vlasti, a ne da igra po taktovima političke volje pojedinaca.
Režirani bunt nakon institucionalne podrške projektu
Dok su funkcioneri DNP-a tri puta podržali izgradnju kolektora, Milan Knežević je pripremao, režirao i na kraju izveo spektakl pod nazivom „bunt naroda Zete“. To bi se moglo razumjeti da su njegovi partijci: ministar, poslanici i odbornici otkazali davanje podrške izgradnji kolektora, ali nijesu. Šta je u pitanju? Što su glasali?
Jedini zaključak koji bi se mogao izvesti jeste da je Milan Knežević preko svojih funkcionera izglasao gradnju kolektora, da bi nakon toga digao dio naroda u Zeti da se sudari s državom. Dakle, providna Kneževićeva režija planiranog konflikta koji je suprotan logici i zdravom razumu, je očita i nedvosmislena.
Dovođenjem žena i djece na mjesto protesta, a potom dizanje prašine u smislu: „uhapsili su žene i djecu“, „ruke su vam krvave“, dalo je nijanse bizarnosti tom političkom teatru. A šta su žene i djeca tražili na tom mjestu? Da bi bili privedeni i da bi se javnost palila na te režirane scene? Na kraju ostaje otvoreno pitanje: šta je režiser želio dobiti ovakvim trikovima koji ljuljaju vlast u Crnoj Gori? Jer, svjesno glasati za kolektor protiv volje građana Zete, a istovremeno svom žestinom potpaljivati bunt u Zeti, traži logičko objašnjenje. Ako ga nema, očito je da su Zeta i Botun samo sitna moneta za potkusurivanje.
