Koprivica je za RTCG komentarisao odluku Vrhovnog državnog tužilaštva da Vrhovnom sudu podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici u predmetu “Telekom”. Viši sud je prethodno saopštio da taj predmet nije apsolutno zastario.
Po mišljenju Koprivice, niko nema pravo da odustane od borbe za sankcionisanje korupcije u slučaju „Telekom“.
„Kada je tužilaštvo zauzelo stav da je predmet zastario, Vlada je donijela odluku da država, kao oštećena strana, shodno članu 59 Zakonika o krivičnom postupku, preuzme gonjenje i time spriječi gašenje slučaja. Time je poslata jasna poruka da borba protiv visoke korupcije ne može stati pred različitim tumačenjima. Da je ta odluka bila pravno utemeljena, potvrdio je i Viši sud, utvrdivši da zastara nije nastupila. Time je potvrđeno ne samo pravo države da nastavi postupak, već i obaveza institucija da istraju do punog utvrđivanja odgovornosti. Stav Višeg suda je apsolutno pravno održiv i potpuno pravno i činjenično osnovan. Još jednom bih naglasio da je argumentacija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa u pritužbi tužilaštvu prošlog ljeta, u potpunosti argumentovana. Ako su nam istina i pravda ciljevi, a jesu, onda niko nema pravo da odustane od borbe za sankcionisanje korupcije u slučaju „Telekom“. Ta korupcija je dokazana u Sjedinjenim američkim državama“, kazao je Koprivica.
Prema članu 437 Zakonika o krivičnom postupku, pojasnio je, zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovno državno tužilaštvo može podići protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravosnažnim odlukama.
„Zahtjev za zaštitu zakonitosti se po članu 440 ZKP-a mora dostaviti okrivljenom i braniocu. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se izjavljuje na pravnosnažne sudske odluke kada je krivični postupak pokrenut, u toku ili okončan. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se izjavljuje na odluke kojima je suštinski odlučeno o nekoj pravnoj situaciji, ali samo ako imamo krivični postupak. To znači da postoji naredba, ili optužni akt protiv tačno određenog lica, a ne da je predmet u fazi izviđaja jer u izviđaju nemamo okrivljenog, već postoji samo osumnjičeni. Iz svega navedenog izvodim zaključak, bez želje da utičem na bilo čiji rad, da na konkretno rješenje Višeg suda zahtjev za zastitu zakonitosti jeste nedozvoljen. Shodno tome Vrhovni sud nema procesnih uslova ni osnova da odlučuje u ovom slučaju, kao što je to bio slučaj sa ranijim zahtjevima za zaštitu zakonitosti, kada je uistinu VDT pokazao proaktivan pristup u borbi protiv sudskih odluka kojima je povrijeđen zakon i imao visok nivo uspješnosti, što je od velikog značaja za vladavinu prava“, kazao je Koprivica.
Kako je naveo, iz člana 440 stav 2 ZKP-a, jasno i nedvosmisleno proizlazi da bi Vrhovni sud uopšte mogao da odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sudska odluka u odnosu na koju je izjavljen zahtjev mora biti donesena u krivičnom postupku, odnosno u postupku ispitivanja dozvoljenosti zahtjeva mora biti utvrđena činjenica da li je pokrenut krivični postupak u konkretnom predmetu.
„Ovo zbog činjenice da je shodno navedenoj zakonskoj odredbi neophodno postojanje okrivljenog da bi se zahtjev za zaštitu zakonitosti mogao dostaviti okrivljenom i njegovom braniocu na izjašnjenje. Kako u konkretnom predmetu još uvijek nije pokrentut krivični postupak, odnosno nije donesena naredba o pokretanju istrage niti je podignuta neposredna optužnica, niti su procesno identifikovani okrivljeni, već se radi o predlogu za izvođenje dokaza, dakle izviđajnoj radnji, to Vrhovno državno tužilaštvo na ovakvu procesnu odluku Višeg suda, prema mom tumačenju, nije imalo zakonskog osnova da izjavi zahtjev za zaštitu zakonotosti, odnosno Vrhovni sud, nema procesnih uslova za odlučivanje po zahtjevu jer krivični postupak nije pokrenut niti ga u skladu sa sa članom 440. stav 2. ZKP-a moze dostaviti okrivljenima na izjašnjenje, zbog čega je jedina zakonska mogućnost da se navedeni zahtjev odbije kao nedozvoljen“, istakao je Koprivica.
Izvor: RTCG